Poslodavci upozoravaju da zdravstvene ustanove nisu proračunski korisnici kao ustanove u drugim djelatnostima, jer se sredstva za plaće ne osiguravaju kao zasebne stavke u državnom proračunu, te navode da ukupni prihod zdravstvenih ustanova od 1996. do 2002. godine raste po indeksu 28, ukupni izdaci po indeksu 51, a izdaci za plaće s doprinosima po indeksu 77.
"Poslodavci u zdravstvu umjesto da dignu glas za osiguranje više sredstava za redovitu djelatnost zdravstva ističu da je enormni porast plaća od 1996. do 2002. bio glavni uzročnik sniženja standarda osiguranika", kaže se u priopćenju sindikata.
Drži li Udruga poslodavaca da su se radnici u zdravstvu trebali odreći povećanja plaća koje su rasle jednako kao i u svim javnim i državnim službama, a sporije od prosjeka gospodarstva, kako bi spriječili sniženje standarda osiguranika, pita sindikat.
Zanimljivo je da to razdoblje većinom koincidira s "vladavinom" Hebranga, a ne sjećamo se da je Udruga poslodavaca na adekvatan način izrazila svoje nezadovoljstvo takvim razvojem događaja, napominju sindikalci.
Naprotiv, na nekoliko skupova u organizaciji tadašnjeg Ministarstva zdravstva i ministra Hebranga, od ravnatelja nije bilo ni jednog upita, prosvjeda ili zahtjeva u vezi s katastrofalnom situacijom u zdravstvu.
Što je Udruga poslodavaca u (javnom) zdravstvu i koga predstavlja kad se zna da je u zdravstvu bitno sužen prostor djelovanja ravnatelja i njihova utjecaja u upravljačkom i financijskom smislu, pitaju sindikalci.
Upravo je Hebrang krajem 90-tih naglašeno zanemario Udrugu poslodavaca i protivio se njezinim nastojanjima uspostave trostrane suradnje s Ministarstvom zdravstva i sindikatima, pa nije jasno zašto se Udruga odjednom prometnula u njegova odvjetnika.
Sindikat ističe kako nije tvrdio da je Hebrang osporio ili zabranio isplatu plaća s povećanom osnovicom, već da koči primjenu povećane osnovice u utvrđenim rokovima (od 1. siječnja 2004.) koja je, za razliku od ostalih javnih i državnih službi, ostala nerealizirana samo u zdravstvu.
Ravnatelji koji su isplatili povećane plaće, a radi se većinom o ustanovama koje imaju financijskih problema, samo su korektno ispunili obvezu iz važećeg ugovora, a drugi, veći dio, kao i uvijek dosad, čeka nešto napismeno od ministra ili HZZO-a.
U mnogo sličnih slučajeva sredstva za povećanje plaća nisu istodobno pratila isplatu, ali je ona obavljena bez pogovora jer je pismenim naputkom ili odlukom nadležnih to bilo sugerirano, podsjeća sindikat.