IVAN Pernar, zastupnik Živog zida u saboru, unatoč upozorenjima stručnjaka, uporno nastavlja s vrlo opasnom praksom dijeljenja zdravstvenih savjeta koji nemaju nikakvog uporišta u znanosti i zdravom razumu. I dok se sam Pernar pri tome vrlo vjerojatno odlično zabavlja, ne treba smetnuti s uma da ga na Fejsu prati gotovo 300.000 ljudi, čime ovaj živozidaš praktički postaje opasnost po javno zdravlje.
Protivnik cijepljenja koji bi depresiju liječio šetnjom po šumi
Prisjetimo se, Pernar je krajem 2017. pred sezonu gripe u medijima otvoreno govorio protiv cijepljenja. Potom je prije nekoliko tjedana objavio fotografiju kojom je sugerirao da se depresija liječi šetanjem po šumi, a ne tabletama. Konačno je ovih dana objavio dva statusa na Facebooku u kojima je predstavio dvije iznimno opasne teze.
>> Ja bolujem od depresije. Pernaru, prestani dok se netko nije ubio
Prema jednoj od njih, gripa se može liječiti velikim dozama vitamina C. Nju je potkrijepio primjerom čovjeka iz Splita koji je odlučio poslušati njegov savjet pa je na početne simptome gripe krenuo piti goleme doze vitamina C nakon čega se osjećao puno bolje. Osim toga Splićanin se požalio da mu najmanji sin, koji je još na majčinom mlijeku, ima problema s kašljem. Za njega je Pernar preporučio da se "jednostavno izdoji mlijeko u bočicu" i da se "na vrh čajne žličice stavi vitamina C" i tako tri puta, nakon čega će kašalj prestati.
Sugerira ljudima da umjesto antibiotika uzimaju vitamin C
Prema drugoj tezi, koju je predstavio u videu na Fejsu, mega-dozama vitamina C može se liječiti čak i bakterijska upala pluća. Da stvar bude gora i opasnija, Pernar je svojim primjerom poručio svojim poklonicima, ali i svim ljudima koji ne vjeruju konvencionalnoj medicini, da se ne trebaju bojati prekinuti terapiju antibioticima jer liječenje mogu nastaviti vitaminom C.
Na ove objave jučer su reagirali neki medicinski stručnjaci, uključujući i ministra Milana Kujundžića koji je Pernara optužio za nadriliječništvo. Što je u Pernarovim porukama krivo? Kratak odgovor bio bi – baš sve. No krenimo redom.
Samodijagnosticiranje je opasno samo po sebi
Jedna ključna, a vrlo opasna nebuloza, koja se provlači kroz sve Pernarove zdravstvene objave, jest to da on, svoje savjete ljudima, koji bi trebali biti univerzalni, dijeli bez ikakve stručne dijagnostike.
Primjerice, kada govori kako se neki Splićanin "izliječio" vitaminom C, on kaže da je "imao simptome početka gripe". Pritom ne iznosi nikakve medicinski dokaze da je čovjek stvarno imao gripu. Mi nemamo pojma kakvu je infekciju imao. To je mogla biti obična prehlada, neka blaža viroza ili stvarno gripa, što je manje vjerojatno.
U drugom slučaju Pernar tvrdi da je svoju bakterijsku upalu pluća izliječio vitaminom C. Mi opet nemamo potvrdu da je to stvarno bila bakterijska upala pluća. Za takvu tvrdnju potrebne su laboratorijske pretrage. Naime, mi samo doznajemo da je njemu majka dala antibiotike, da ih je on prestao piti, da mu se stanje potom pogoršalo te da se nastavio liječiti velikim dozama vitamina C. Bolest je konačno prošla, a Pernar je zaključio da se izliječio vitaminom C. Ni u jednom trenutku on ne predstavlja nikakve vjerodostojne dokumente koji bi potvrdili da je imao upalu pluća, niti da je ona bila bakterijska.
Gripa i upala pluća su ozbiljne bolesti od kojih se može umrijeti
Ovdje Pernar, među ostalim, ljude ohrabruje da se bave samodijagnosticiranjem i samoliječenjem čak i kada su u pitanju vrlo ozbiljne bolesti kao što su gripa i bakterijska upala pluća koje mogu imati teške komplikacije, pa i smrtan ishod.
Ista stvar vrijedi i za njegove ranije zdravstvene objave kao što je, primjerice, ona o depresiji koju je očito pomiješao s tugom, odnosno s onim što se popularno misli kada se kaže – "nešto sam u depri zadnjih dana". Depresija je ozbiljna i teška bolest, koja se treba ozbiljno dijagnosticirati i liječiti na odgovarajući način – psihoterapijama, lijekovima ili kombinacijom.
Pernar potiče način razmišljanja koji je naročito opasan kad ga primjenjujemo u medicini
Drugi ozbiljan problem u Pernarovim objavama je to što on potiče vrlo neznanstven način razmišljanja koji također može biti opasan. Naime, on na temelju nekih navodnih pojedinačnih slučajeva predstavlja navodne "empirijske dokaze" te iznosi univerzalne zaključke i preporuke.
U prvom primjeru, kada govori o liječenju gripe vitaminom C, piše da je Splićanin imao početne simptome gripe te da se nakon nekog vremena osjećao bolje. U međuvremenu je pio velike doze vitamina C. Ovako postavljene informacije ne govore baš ništa.
Prije svega, nema nikakvih informacija čak ni da je Splićanin stvarno bolovao od gripe. Pacijenti često misle da boluju od gripe, a zapravo se radi o blažoj virozi, ili takozvanoj bolesti nalik gripi. A ako nemamo nikakvih dokaza da je bolovao od gripe, onda je besmislena teza da mu je vitamin C pomogao da ozdravi od nje.
Također, vremenska povezanost navedenih događaja ne ukazuje ni na kakvu uzročnost. Za to isto vrijeme bolesnik je mogao jesti češnjak pa bi netko, tko vjeruje u moć češnjaka, mogao zaključiti da se izliječio njime. Mogao je također piti rakiju, pa bi zaključak nekog trećeg, koji voli dobru rakijicu, mogao biti da je lijek rakija. Mogla je neka baka preko TV-a zatražiti skidanje uroka s nesretnog Splićanina, pa je mogla zaključiti da mu je to pomoglo. I tako unedogled.
Znanstvenici ne rade slučajno studije s velikim brojevima pacijenata
Ono što se u ovom slučaju najvjerojatnije dogodilo je da su tzv. početni simptomi gripe zapravo bili simptomi neke blaže virusne infekcije koja je prošla sama od sebe kao što viroze obično prolaze kroz tri do sedam dana. Čak i gripa prolazi sama od sebe, kroz tjedan do dva, zahvaljujući borbi obrambenog sustava organizma. Mega-doze vitamina C u toj priči najvjerojatnije nisu imale nikakav efekt. Za neku potvrdu o nekom njihovom učinku trebalo bi točno znati o kakvom je virusu bila riječ, koliko takva infekcija inače traje i kakve simptome ima te je li tijek bolesti Splićanina bio blaži i kraći od očekivanog. Zapravo, čak ni tada zaključak ne bi vrijedio puno, jer bi to mogao biti pojedinačan slučaj koji odskače od prosjeka budući da svaki čovjek ima drugačije razine otpornosti na različite viruse. Neki se ni ne razbole, drugi imaju samo blage simptome, dok treći mogu biti ozbiljno onesposobljeni. Upravo zato znanstvenici rade velike studije s velikim brojevima bolesnika kako bi došli do nekih statistički uvjerljivih zaključaka o mogućem djelovanju antivirusnih lijekova ili dodataka prehrani kao što su primjerice vitamini ili minerali.
Dr. Livia Puljak: Da su takve bolesti bezazlene, ne bismo i danas imali stotine tisuća ljudi koji umiru od gripe
Prof. dr. sc. Livia Puljak, voditeljica edukacije u Hrvatskom Cochraneu, neprofitnoj organizaciji za promociju medicine utemeljene na dokazima, ističe da su viroze tipičan primjer tzv. samo-ograničavajućih bolesti, koje prolaze bez ikakvih terapija.
„Što god bolesnik uzme tijekom takvih bolesti, pogrešno će se povezati s ozdravljenjem. Kad se radi o težim i bakterijskim bolestima, nužno je obratiti se liječniku i koristiti dokazano djelotvorne terapije jer takve bolesti mogu uzrokovati teške posljedice pa i smrt. Alternativna medicina preporučuje bezbroj jednostavnih rješenja za liječenje i sprječavanje virusnih i bakterijskih bolesti, no bez odgovarajućih dokaza iz randomiziranih kontroliranih pokusa provedenih na velikom broju ispitanika. Da su takve bolesti lako rješive i bezazlene, mi ne bismo i dan danas imali na stotine tisuća ljudi koji umiru od gripe. Ako nešto u medicini zvuči lako, brzo, jednostavno i čarobno, obično nije istinito“, rekla je Puljak koja je nedavno za Index Lab napisala cijelu kolumnu o vitaminima, njihovom djelovanju i mogućim nuspojavama.
>> Vitamini su samo skupa, a možda i opasna pišalina
Vitamin C ne liječi gripu
Kako smo već jučer pisali na Indexu, prevencija i liječenje gripe mega-dozama vitamina C vrlo su popularni u alternativnim krugovima koje Pernar svako toliko stavlja uz bok konvencionalnoj medicini, a povremeno i otvoreno preferira.
Brojni alternativci vjeruju da vitamin C može izliječiti čak i neke teže bolesti poput raka. Nažalost, ta ideja ima uporište u konceptu liječenja svega i svačega megavitaminskim terapijama iz 1970-ih, koju je podržavao i nobelovac u području kemije Linus Pauling.
Vitamini u velikim dozama uglavnom završe u WC-u, a mogu biti i štetni
Kasnija istraživanja pokazala su da takve terapije nisu stvarno djelotvorne, odnosno da vitamini, kada se uzimaju u velikim dozama, uglavnom budu izmokreni ili da čak mogu biti štetni.
Primjerice, jedna velika meta analiza iz 2013. godine proučila je rezultate 29 istraživanja provedenih od 1940. do 2004. kojima je bilo obuhvaćeno čak 11.300 ljudi. U njoj su autori pokušali utvrditi mogu li doze vitamina C veće od 200 mg dnevno skratiti učestalost i trajanje prehlade ili smanjiti njezinu težinu. Ona je pokazala da vitamin C nema konzistentnih utjecaja ni na duljinu ni na težinu prehlade. Jedini učinak imao je na sportaše koji se izlažu velikim naporima kao što su maratonci, skijaši i vojnici na vježbama u subarktičkim područjima. No čak i u tim skupinama efekt vitamina C bio je malen.
„Neuspjeh vitamina C kao dodatka prehrani u smanjivanju učestalosti prehlade u općoj populaciji pokazuje da redovno konzumiranje vitamina C nije opravdano“, poručili su tada autori studije.
Štoviše, vitamin C u mega-dozama većim od 200 mg dnevno može uzrokovati štetne nuspojave, među ostalim, može povećati rizik za formiranje bolnih kamenaca u bubrezima. Osim toga, jedna studija pokazala je da su visoke doze vitamina C iz dodataka prehrani povezane s povećanim rizikom od smrtnosti zbog srčano-žilnih bolesti u postmenopauzalnih žena s dijabetesom.
Pernarova opasna poruka o antibioticima
Najopasnija poruka koju je Pernar poslao u svojoj najnovijoj "liječničkoj" fazi je ona da se bakterijska upala pluća može liječiti mega-dozama vitamina C te da nije neki problem ako bolesnici prekinu tretman antibioticima.
Prije svega nema znanstvenih dokaza da se bakterijska upala pluća može liječiti vitaminima. Nema čak ni dokaza da oni značajnije utječu na tijek bolesti.
Jedna studija kolaboracije Cochrane iz 2013. pokazala je da je vitamin C imao neki učinak kod nekih oboljelih u vrlo posebnim okolnostima. Međutim, autori su zaključili da su dokazi previše slabi da bi se mogla preporučiti prevencija ili liječenje upale pluća opće populacije vitaminom C. Ipak, kako je vitamin C nisko toksičan, a jeftin, autori su poručili da ga pacijenti mogu uzimati kao dodatak prehrani ako imaju niske razine vitamina C.
Ne, bakterijska upala pluća ne može se izliječiti samo vitaminom C
No to nikako ne znači da se ozbiljna, bakterijska upala pluća može liječiti samo velikim dozama vitamina C, niti da je u redu prekinuti liječenje antibioticima i nastaviti ga vitaminom C, kako se to može zaključiti iz Pernarovih objava. Ova studija samo pokazuje da može biti dobra ideja da se uz terapiju antibioticima uzimaju još i povećane doze vitamina C ako pacijenti imaju niske razine tog vitamina.
Naime, svako prekidanje liječenja antibioticima daje priliku bakterijama da steknu otpornost na antibiotike koje smo konzumirali. Upravo je neodgovorno korištenje antibiotika – bilo da ih nepotrebno uzimamo za virusne bolesti kod kojih ne pomažu, ili da ih ne uzimamo onoliko dugo koliko je propisano – jedan od razloga zbog kojih se danas javlja sve više bakterija rezistentnih na sve jače antibiotike. Jednostavno govoreći, bakterija koja je došla u kontakt s antibiotikom, ali je on nije uništio, dobit će priliku razviti otpornost na njega. Tu otpornost kasnije će moći prenijeti na svoje potomstvo te eventualno čak razmjenjivati horizontalnim prijenosom ekstrakromosomskih gena s drugim vrstama bakterija preko tzv. plazmida.
Svijet u kojem više ne bismo imali djelotvornih antibiotika danas je teško čak i zamisliti. Prije nego što je Alexander Fleming 1928. otkrio prvi antibiotik, čak i ozljede koje se danas smatraju beznačajnima, poput posjekotine tijekom brijanja, prehlade ili infekcije zanoktice, znale su biti smrtonosne. O ozbiljnijim situacijama i bolestima kao što su porod, tuberkuloza, sifilis, upala pluća i sl. da ne govorimo. Osim toga, cijelo mnoštvo suvremenih medicinskih tretmana ovisi o antibioticima. Prije svega to su sve vrste kirurških zahvata, od operacija, preko amputacija, do transplantacija.
Nije bez razloga bivša savjetnica britanske vlade za zdravlje Dame Sally Davies u siječnju 2013. u izjavama za medije objavila da rezistencija bakterija na antibiotike predstavlja prijetnju čovječanstvu sličnu kao i globalno zatopljenje ili terorizam.
Pernar - čovjek s diplomom "Sveučilišta Google"
Još jedna opasna poruka koju svojim objavama šalje Pernar je ta da čovjek može sam, istražujući po internetu, postati svojevrstan medicinski stručnjak tipa sam svoj majstor, odnosno Google doktor. Problem je u tome što je na internetu moguće naći svakakve poruke i zaključke koji će ovisiti o tome koji se izvori koriste. Ljudi skloni alternativnoj medicini na stranicama, forumima ili u grupama koje okupljaju alternativce pronaći će one zaključke koji govore u prilog stavovima koje su već usvojili.
Ljudi skloni organskoj poljoprivredi naći će zaključke koji odgovaraju njihovim idejama itd. Kada naiđu na drugačije ili suprotne poruke, jednostavno će ih ignorirati, čak i ako stižu iz najvjerodostojnijih svjetskih znanstvenih časopisa ili institucija – svrstat će ih u ideje koje sponzoriraju zli lobiji i priča je gotova. Naravno, ako na istim izvorima pronađu istraživanja koja im odgovaraju, njih će prihvatiti kao potvrdu da kroz sito korumpirane znanosti ipak povremeno procuri nešto istine.
Ideološka pristranost je opasna po zdravlje
Kada je u pitanju medicina, takva ideološka pristranost može biti osobito opasna jer može završiti ozbiljnim posljedicama. Jedan tužan primjer svakako je smrt devetogodišnjeg dječaka u riječkoj bolnici kojeg su njegovi roditelji 2015., suprotno savjetima liječnika, odbili liječiti kemoterapijom jer su čuli da ona više šteti nego koristi pa su se odlučili za alternativne metode. U slučaju tog nesretnog djeteta i nesretne obitelji kemoterapija je mogla biti učinkovita.
Drugi opasan primjer je činjenica da su raznorazni antivakcinalistički šarlatani svojim porukama o neučinkovitosti i štetnosti cijepljenja uspjeli drastično sniziti razine procijepljenosti u nekim dijelovima Hrvatske, osobito u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, zbog čega je ondje protekle godine buknula epidemija ospica. Na sreću, ona je na vrijeme obuzdana pa u njoj nije bilo žrtava kao u susjednoj Srbiji ili Italiji.
Odakle Pernaru zdravstvena 'mudrost'?
Pernarove zdravstvene upute lako bismo mogli gledati s podsmjehom kada on ne bi imao velik broj sljedbenika u biračkom tijelu i na društvenim mrežama. Zbog toga je njegova odgovornost kada dijeli medicinske savjete bez ikakvog obrazovanja i stručnosti posebno velika.
Niz njegovih antiznanstvenih savjeta nameće pitanje odakle crpi takve ideje. Odgovor je jasan. Naime, ako njegovim medicinskim uputama dodamo još i neke druge objave i teze, poput ideja o trovanju stanovništva "chemtrailsima", teze o Iluminatima, razmjene hvalospjeva s Davidom Ickeom, koji je poznat po svojoj teoriji o ljudima gušterima koji vladaju svijetom itd., više je nego očito da se saborski zastupnik naše trenutno najjače oporbene stranke napaja na literaturi, televizijskim prilozima i internetskim stranicama koji se bave popularnom new age i self help filozofijom, kao i teorijama zavjera.
Simplističke poruke takvih izvora o borbi dobra protiv zla, u kojima dobro predstavljaju tzv. prirodne, tradicionalne alternativne terapije, a zlo konvencionalna medicina i farmaceutska industrija, mogu biti korisne za populističko prikupljanje jeftinih političkih bodova, no s njima se ne može učiniti ništa uistinu konstruktivno za društvo, naprotiv.
Zamislite da se Pernar nađe u poziciji da odlučuje o zdravstvu
Treba se nadati da nikada nećemo doznati kakvi bi mogli biti Pernarovi potezi i učinci ako postane značajnija figura u vlasti. Jer opravdano je strahovati da bi to mogla biti neka epidemija s nepotrebno velikim brojem žrtava, porast broja samoubojstava ili neka slična nevolja.
Političari bi vjerojatno bolje promišljali što govore kada bi se zdravstvene i druge posljedice njihovih riječi, primjerice skrb o ljudima koji su ozbiljno oboljeli slijedeći njihove upute, sanirale iz njihovih povlaštenih džepova.