Napad Irana na Izrael pogoršao je ionako tešku situaciju na Bliskom istoku. Eskalacija bi mogla dovesti i do novih problema u Hormuškom tjesnacu, kojim prolazi petina nafte proizvedene nafte u svijetu, piše u analizi Forbes.
Ratu između Izraela i palestinskog pokreta Hamas na Bliskom istoku pridružuje se eskalacija između Izraela i Irana, s prvim izravnim iranskim raketnim napadom na izraelski teritorij. Nakon što su jemenski Huti pobunjenici napali trgovačke brodove u tjesnacu Bab el-Mandeb, što je onesposobilo opskrbne lance kroz Sueski kanal između studenog prošle i ožujka ove godine, nova prijetnja globalnoj trgovini mogla bi se pojaviti u nestabilnom Hormuškom tjesnacu.
Iranski napad na Izrael bio je odgovor na izraelsko bombardiranje iranske ambasade u Damasku 1. travnja. No, projektili i bespilotne letjelice iznad Izraela nisu bili jedini odgovor Irana.
U tjesnacu koji povezuje golema nalazišta nafte i plina u Perzijskom (Arapskom) zaljevu s globalnim tržištima, iranska Revolucionarna garda ukrcala se 13. travnja na trgovački brod za koji su vlasti rekle da ima veze s Izraelom, izvijestio je Associated Press. Bio je to brod MSC Aries, koji je plovio pod portugalskom zastavom i koji je navodno povezan s izraelskim biznismenom Eyalom Oferom.
Prijetnja zatvaranjem tjesnaca
Iran je također spominjao mogućnost zatvaranja tjesnaca. Prijetnje ove vrste uobičajena su taktika Irana u sporovima sa Sjedinjenim Državama ili širom međunarodnom zajednicom, no dosad ih nije proveo. Posljednji incidenti dogodili su se 2018. i 2019. godine, nakon povlačenja SAD-a iz iranskog nuklearnog sporazuma i najave novih sankcija protiv iranskog režima tadašnjeg američkog predsjednika Donalda Trumpa. U tjesnacu su tada napadnuta dva naftna tankera, za što Iran nije preuzeo odgovornost. U srpnju 2019., kao odgovor na zapljenu iranskog tankera u blizini Gibraltara, Iranci su zaplijenili britanski tanker Stena Impero.
Hormuški tjesnac nalazi se između Irana i poluotoka Musandam, eksklave Omana okružene Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Širina pomorskog puta na najužem mjestu je 21 nautička milja ili 39 kilometara, koji pripadaju teritorijalnim vodama Irana i Omana.
Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora (UNCLOS) dopušta takozvani neškodljivi prolazak brodova kroz teritorijalna mora zemalja koje se protežu 12 nautičkih milja ili 22 kilometra od obale. U slučaju strateški važnih tjesnaca, kao što je Hormuški tjesnac, dopušten je i tranzit za vojne brodove.
Ruta za petinu svjetske potražnje nafte i plina
Otprilike petina svjetske potražnje za naftom i petina cjelokupnog ukapljenog prirodnog plina (LNG) putuje kroz tjesnac. Perzijski zaljev sadrži otprilike polovicu svjetskih rezervi nafte, kao i najveće svjetsko polje prirodnog plina, South Pars/North Dome, koje dijele Katar i Iran. Osim njih, naftu i plin u Zaljevu crpe Saudijska Arabija, Irak, Kuvajt i Ujedinjeni Arapski Emirati.
Lani je tjesnac dnevno prelazilo oko 20 milijuna barela nafte i naftnih derivata, a globalna potražnja iznosila je 103 milijuna barela. Katar, najveći svjetski izvoznik LNG-a, transportira gotovo sav svoj ispumpani plin kroz Hormuz. Oko 80 milijuna metričkih tona LNG-a, ili 20 posto globalne proizvodnje, teče kroz tjesnac.
Izravan napad Irana na Izrael nije imao veći utjecaj na cijene nafte. Štoviše, globalne referentne stope čak su malo pale. Cijena barela sjevernomorske nafte Brent pala je ispod 90 dolara.
Prema Bloombergu, premija zbog geopolitičkih rizika na Bliskom istoku već je uračunata u relativno visoke cijene. Pomak naviše najvjerojatnije će ovisiti o tome hoće li Izrael odlučiti uzvratiti i hoće li promet nafte doista biti prekinut.
Alternativne rute
Ako se stvari pokvare u regiji, Saudijska Arabija i njezini saveznici iz OPEC+ imaju više od pet milijuna barela slobodnog proizvodnog kapaciteta dnevno. To bi moglo nadoknaditi bilo koji zastoj. Grupa je obećala da će ostati na oprezu ako se tržišta ovog ljeta zaoštre.
“Ako bi se sukob proširio na zatvaranje Hormuškog tjesnaca – najprometnijeg kanala za transport nafte u svijetu – to bi zaustavilo trgovinu naftom u regiji, gurajući cijene nafte”, napisali su analitičari banke JPMorgan u izvješću ovog tjedna. “Ključno je da Iran, iako je prijetio blokiranjem tjesnaca proteklih godina, to nikada nije izveo”, dodaje se.
Prijetnje zatvaranjem Hormuškog tjesnaca navele su neke zemlje u regiji da traže alternativne rute za svoju naftu ili plin tijekom godina. To se posebno odnosi na Saudijsku Arabiju i Ujedinjene Arapske Emirate koji su naftovodima pokušali doći do luka izvan Perzijskog zaljeva.
Iran ima naftni terminal u Omanskom zaljevu
Emirati su svoja nalazišta u Abu Dhabiju povezali s lukom Fujairah u Omanskom zaljevu, a Saudijci su već 1980-ih izgradili naftovod između naftnih polja uz Perzijski zaljev i luke Janbu u Crvenom moru. Godine 2019. nakratko je onesposobljen napadom jemenskih Hutija koje podržava Iran.
Među tim je zemljama – možda iznenađujuće – Iran, koji najčešće prijeti zatvaranjem uskog grla. U srpnju 2021. Iran je otvorio svoj prvi naftni terminal u luci Jask u Omanskom zaljevu. To znači da tankeri koji izlaze ne prelaze Hormuški tjesnac.
Terminal može izvesti do milijun barela dnevno, oko trećine trenutne proizvodnje Irana. Tisuću kilometara dugim naftovodom povezan je i s pokrajinom Bushehr, gdje se na otoku Kharg nalazi najveći iranski terminal za izvoz nafte. Iran se odlučio na taj potez jer bi njihov izvoz nafte i plina također trpio ako bi se tjesnac zatvorio.