Američki novinar Terry Anderson, koji je bio talac gotovo sedam godina tijekom građanskog rata u Libanonu, preminuo je u 76. godini.
Anderson je bio glavni dopisnik Associated Pressa za Bliski istok kada su ga zarobili islamistički militanti 1985. tijekom onoga što je kasnije postalo poznato kao libanonska talačka kriza.
Umro je jučer u svom domu u Greenwood Lakeu u New Yorku, objavila je njegova kći.
"Pronašao je svoj mir"
Sulome Anderson je kazala da je pronašao mir posljednjih godina nakon mnogih iskušenja. "Nikada nije volio da ga nazivaju herojem, ali svi su ga tako ustrajali nazivati", rekla je.
"Iako je život moga oca bio obilježen ekstremnom patnjom tijekom vremena koje je proveo kao talac u zatočeništvu, posljednjih je godina pronašao mir", dodala je.
"Znam da bi izabrao da ga pamte ne po najgorem iskustvu, već po njegovom humanitarnom radu s Vijetnamskim dječjim fondom, Odborom za zaštitu novinara, beskućnicima veteranima i mnogim drugim nevjerojatnim stvarima."
Louis Boccardi, koji je vodio Associated Press tijekom Andersonova zatočeništva, bio je među onima koji su ga se sjećali kao "heroja".
"Često čujemo riječ heroj, ali kada je primijenite na Terryja Andersona, onda poprima sasvim drugo značenje", rekao je Boccardi.
Vezan lancima i zavezanih očiju
Anderson je otet u Bejrutu 16. ožujka 1985. Upravo je bio završio s igranjem tenisa kada su ga naoružani napadači odvukli u auto i pobjegli.
Proveo će sljedećih šest godina i devet mjeseci zarobljen u podzemnim ćelijama, vezan lancima i zavezanih očiju veći dio vremena, kao jedan od više od 100 ljudi zatočenih u Libanonu.
Njegova sestra Peggy Say, koja je umrla 2015., žestoko se zalagala za oslobađanje svoga brata i njegovih suzarobljenika.
Kćer prvi put sreo kada je imala šest
Na kraju je pušten 1991. kada je građanski rat završio. Svoju kćer, koja se rodila nedugo nakon njegove otmice, prvi put je susreo kada je imala šest godina.
Nakon puštanja na slobodu, Anderson je predavao novinarstvo na raznim američkim koledžima, uključujući Sveučilište Columbia u New Yorku prije nego što se umirovio 2015.
Također je napisao najprodavaniju autobiografiju, Den of Lions, u kojoj je detaljno opisao svoje vrijeme u zatočeništvu.