ONO ŠTO je prije 600 dana počelo s krumpir salatom, vrlo lako bi moglo završiti suzavcem i Molotovljevim koktelima.
Ona koja je naslijedila glavnog krivca za sve ono što nam se još uvijek događa, mogla bi na kraju završiti u poziciji glavnog krivca za sve ono što nije uspjela ili nije htjela popraviti.
Kosor mrzimo više od Sanadera
Ivo Sanader je kriv za sve, ali na Jadranki Kosor slomit će se sav gnjev opljačkanog naroda. Možda to nekome zvuči nepravedno, ali znate kako se kaže - svakome po zasluzi. Sanader u zatvoru, a Kosor na udaru Molotovljevih koktela. Ipak, nije još kasno da se posluži primjerom svog prethodnika i pobjegne. Dok je još vrijeme.
Ako već nije učinila ništa na spašavanju zemlje od gospodarske propasti, mogla bi barem spasiti sebe i označiti kraj ovoj agoniji. Prije nego što bude prekasno. Ne samo za Hrvatsku, nego i za HDZ.
Jer ovo što se događa, ovo ludilo koje uzima maha, ovi prosvjedi koji proizvode sve žešće nasilje - ovi napadi prvo jajima, a sad i Molotovljevim koktelima - samo su logična posljedica višegodišnje destruktivne i ignorantske politike HDZ-a. Kao i pasivne i autistične oporbe. Nogometnim rječnikom, sudac bi morao svirati kraj prije nego što katastrofa bude potpuna.
Nije Kosor kriva što je takva
Pritom valja imati na umu činjenicu da nije jadna Kosor kriva što ju je Sanader ostavio da čuva ruševine njegove vladavine. Nije ona kriva što joj kapaciteti idu šumom, a ambicija drumom. Nije kriva što je nesposobna i samoljubiva. Niti je kriva što svakim novim danom u Banskim dvorima nanosi novu štetu Hrvatskoj i oduzima dragocjeno onima koji bi trebali dobiti šansu da to poprave, iako je baš ne zaslužuju. Nije ona za sve to kriva, jer naprosto ne zna bolje.
Međutim, ako konačno želi učiniti nešto dobro za Hrvatsku, a ne samo za sebe i svoju stranku, onda neka raspiše parlamentarne izbore. Bit će to odluka po kojoj će je narod pamtiti, što će joj se možda vratiti na izborima. Hrvati su tradicionalno bili skloni nagrađivati destrukciju, pa će sigurno nagraditi i poneku konstruktivnu odluku HDZ-a.
Pritisak dolazi s najgoreg mjesta
Premijerka je dosad uživala u činjenici da pritisak na njezinu Vladu ne dolazi ni od oporbe, ni od kontroliranih medija, ni od sindikata, da se svaka kritika svodila na operetno nabacivanje floskulama. No nakon ovih prosvjeda situacija više nije smiješna. Pritisak na vlast kreće s najgoreg mjesta - s ulice. Trula jaja zamijenili su Molotovljevi kokteli. A onaj ridikul prepustio mjesto na barikadi huliganima. Teško je predvidjeti što slijedi.
Proteklih godina često se posezalo za uzrečicom da se "vlast valja ulicama". Ali sada se upravo to događa. Svi znaju da ova Vlada odlazi, nitko pouzdano ne zna kad nova Vlada dolazi i naročito što ona donosi, dok zemlja postojano klizi u propast.
Zoka kao Bigfoot
Krajem devedesetih, kad je umirao Tuđman, HDZ se raspadao, a zemlja grcala u nelikvidnosti i međunarodnoj izolaciji, vladala je drugačija klima. Tada se oporba uspjela nametnuti kao alternativa, zbog čega je stvorena nada da dolaze bolja vremena.
Danas se oporba skriva u salonima, budući premijer Zoran Milanović ukazuje se narodu kao Bigfoot (legendu izgrađenu oko jedne drhtave amaterske snimke dlakavog stvorenja kako trči preko ceste), a umjesto da smiruje narod, oporba ga samo još više plaši. Ne svojom pojavom, nego upravo suprotno: odsustvom bilo kakve pojave, bilo kakve aktivnosti i bilo kakve prisutnosti u javnosti.
Što je hrabrost?
Stoga, ako se ovo nastavi, idućih mjeseci ne možemo očekivati ništa osim grčevito nastojanje Jadranke Kosor da se održi na vlasti. Koju će ionako uskoro prepustiti. Zbog čega onda to ne učini odmah, prije nego što bude još više štete od loše vlasti i gnjevnih prosvjeda, a Molotovljevi kokteli ne prerastu u nešto još gore?
Nije hrabrost držati vlast suzavcem i pendrekom. U ovom slučaju hrabrost je odreći se vlasti za opće dobro.