Tužiteljstvo je zbog iznimnog doprinosa koji je Babić dao kao svjedok optužbe protiv Slobodana Miloševića, Momčila Krajišnika i drugih te izraženog kajanja predložilo kaznu od 11 godina zatvora.
Babićev branitelj Peter Vogelnest danas je usmeno obrazložio 11 osnova za žalbu, podnesenu 3. rujna 2004., te zatražio od Žalbenog vijeća do odobri te osnove i preinači kaznu.
Obrana, među ostalim, tvrdi da pravna kvalifikacija Babićeve odgovornosti za progon ne odgovara izjavi o činjenicama, da je raspravno vijeće pri odmjeravanju kazne pogrešno procjenilo težinu kaznenog djela, da je precijenilo njegovu ulogu u udruženom zločinačkom pothvatu kao i da nije vrednovalo priznanje krivnje, kajanje te njegov iznimni doprinos kao svjedoka optužbe.
Vogelnest je istaknuo kako je presudom diskvalificiran sporazum s Tužiteljstvom, a na upit suca Wolfganga Schomburga bi li obrana pristala na sporazum da je znala kako će presuda biti 13 godina odgovorio je: "Možda to ne bi učinili".
Tužitelj Norman Farrell kazao je kako se optužba slaže s tri žalbene osnove vezane uz procjenu težine djela, dobar karakter i ponašanje nakon zločina, te smatra da je došlo do pogrešne primjene prava.
"Ako vijeće to prihvati znači da bi presuda trebala biti ispod 11 godina zatvora", kazao je Farrell.
Također je naglasio kako je u "činjeničnoj osnovi utvrđeno da Babić nije bio vođa udruženog zločinačkog pothvata, da nije zapovijedio niti izvršio zločin".
I branitelj i tužitelj dali su do znanje kako bi bili zadovoljni smanjivanjem kazne s 13 na 11 godina, ponavljajući kako se radi o dvije godine života čovjeka koji "zbog suradnje s ICTY-em osjeća posljedice i za sebe i za obitelj".
Predsjedavajuća Žalbenog vijeća, sutkinja Florence Mumba, dala je priliku i Milanu Babiću da iznese svoje stajalište o žalbi.
"Veoma sam zabrinut za sigurnost obitelji. Jedino mi je to važno. Ništa više", rekao je Babić. Žalbeno vijeće će odluku donijeti naknadno.
Babić, koji je od prosinca 1991. bio predsjednik paradržave koja se nazivala "republika srpska Krajina" sa sjedištem u Kninu, osuđen je na temelju priznanja da je od kolovoza 1991. do velječe 1992. sudjelovao u udruženom zločinačkom pothvatu s ciljem prisilnog i trajnog uklanjanja većine hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva s približno jedne trećine teritorija Hrvatske.