Osim toga, pokazalo se da se biološka produktivnost oceana nakon osamdesetih godina 20. stoljeća smanjila za šest posto.
Kako se povećava količina ugljičnog dioksida u atmosferi, sve veća količina toga plina reagira s morskom vodom, zbog čega nastaju bikarbonati i ioni vodika, a to povećava kiselost površinskoga sloja mora.
Nakon ledenoga doba pH oceana iznosio je 8,3, neposredno prije početka industrijske ere i ispuštanja CO2 iznosio je 8,2, a danas pH oceana iznosi 8,1.
Ken Caldeira, klimatolog iz kalifornijskoga Nacionalnoga laboratorija Lawrence Livermore misli da čovjek mijenja kemijski sastav oceana ne znajući zapravo kamo sve to vodi.
Prema scenariju koji su izradili on i njegov kolega Michael Wickett, atmosferski CO2 postići će najveću vrijednost do 2300. godine s 1900 ppm, što je pet puta više nego danas. Zbog toga će pH vrijednost površinskoga sloja mora pasti na 7,4, i ostat će na toj razini nekoliko stotina godina.
Još nije jasno što bi takva dramatična promjena kiselosti mora značila za život u moru, no poznato je da kisela sredina uzrokuje razgradnju karbonata, pa bi najranjivije životinje bile one s ljušturom od kalcijeva karbonata ili egzoskeletom, a to su koralji i neke alge.
Pokusi s udvostručenom količinom CO2 obavljeni u golemom stakleniku Biosphere 2 pokazali su da te životinje u takvim uvjetima stvaraju 40 posto manje kalcijeva karbonata.
Satelitskim mjerenjima utvrđeno je da je u proteklih nekoliko desetljeća smanjena količina klorofila u oceanima, a to upućuje na smanjenu primarnu proizvodnju biomase. Ekipa Watsona Gregga iz Goddard Space Flight Centra američke svemirske agencije NASA u Greenbeltu usporedila je podatke prikupljene posebnim uređajima i utvrdila da se od osamdesetih godina produktivnost oceana prosječno smanjila za šest posto.
To smanjenje može biti tek dio prirodnoga ciklusa, ali Watson Gregg misli da o čimbenicima koji utječu na produktivnost oceana znamo toliko malo da nipošto ne možemo biti sigurni u posljedice, dok David Archer, stručnjak za ciklus ugljika sa Sveučilišta u Chicagu misli da geološko-kemijski ciklusi na Zemlji postaju neobuzdani.