GOSPOĐA je, dakle, rezervirala stol za večeru u srednje poznatom zagrebačkom bistrou. Kad su ona i njen suprug stigli u restoran, točno na vrijeme, restoran se već bio zatvarao. Gospođa je zbunjeno pitala što je s njenom rezervacijom.

Konobari su počeli provjeravati, pa su ustanovili da je žena doista rezervirala u vrijeme kad se pojavila i priznali da su zaboravili na njenu rezervaciju. Rekli su da su već sve pospremili i da joj te večeri ne mogu poslužiti večeru. Ponudili su joj da večera kod njih, i to besplatno, neki drugi dan.

Nesuđena gošća se zahvalila i napisala da za nju taj restoran više ne postoji. Zaboraviti na rezervaciju i izbaciti goste s ispravnom rezervacijom, jer je restoran “već pospremljen”, nije samo težak ispad amaterizma, nego i izraz prezira prema gostima. Tko god da je vodio taj restoran, dubinski ne poštuje druge ljude, njihovo vrijeme, ali ni svoj posao. Restoran je u međuvremenu propao. 

Gost mora znati koliko što košta

Evo još jednog, suštinski sličnog primjera: moderni zagrebački restoran u zapadnom dijelu grada ima veoma široku ponudu vina. Ali nema vinsku kartu, pa gost ne može doznati koliko koje vino košta, na bocu ili na čašu, dok ne pita osoblje, što je mnogim gostima neugodno.

Prvo pravilo ugostiteljstva kaže da gost mora znati koliko nešto košta. Kad kupujete vino u vinoteci, svaka boca ima jasno označenu cijenu. Isto tako, kad naručujete vino u restoranu, restoran vam mora dati vinsku kartu, tiskanu ili digitalnu. Restoran koji nema vinsku kartu s jasno označenim cijenama duboko ne poštuje svoje goste. Što gosti, naravno, osjećaju pa prestaju dolaziti ili naručuju manje vina. Konkretan rezultat: restoran, koji nam je inače jako simpatičan, našao se u ozbiljnim financijskim problemima.  

Poštovanje gosta kao ključan element

Oba ova primjera postavljaju jedno bitno pitanje: zašto se ugostiteljstvom bave ljudi koji ne vole i ne poštuju svoje goste? Zašto se ugostiteljstvom bave ljudi koji, svjesno ili nesvjesno, ne vole i gostoljubivost i koji, katkad i u dobroj namjeri, ne poštuju elementarna pravila svog posla?  

Banalan odgovor kaže da je to zbog novca, što možda vrijedi u visokoprofitabilnom i impersonalnim ugostiteljskim žanrovima poput fast food lanaca ili clubbinga. Ali, restoranski posao zahtijeva pažljiv odnos prema svakom gostu, njegovim željama i potrebama. I zato restoranski posao, načelno, ne trpi ugostitelje koji ne vole i ne poštuju svoje goste.