ENDOKRINOLOG Srđan Popović izjavio je danas da dijabetes može biti "tiha" bolest, s obzirom na to da povišena razina šećera u krvi godinama ne mora izazivati nikakve simptome koji bi osobu potaknuli na odlazak liječniku. Naglasio je da je bol u nogama, koja se javlja uz povišen šećer, jasan signal da je bolest uznapredovala, piše Telegraf.

Kasni simptomi i kronične komplikacije

"Simptomi se najčešće povezuju s boli, no dijabetes u početku ne boli. Kad se bol pojavi, osobito u nogama, to ukazuje na polineuropatiju, jednu od kroničnih komplikacija dijabetesa. Pacijenti nam dolaze s jakim bolovima u nogama, što znači da bolest sigurno traje već godinama", rekao je Popović za Tanjug.

Rani znakovi i važnost probira

Popović je objasnio da su pojačana žeđ, učestalo mokrenje, umor, glad i gubitak tjelesne težine prvi simptomi dijabetesa koje ljudi često zanemaruju. To se posebno odnosi na noćno ustajanje radi mokrenja, pa je u takvim situacijama najbolje provjeriti razinu glukoze u krvi.

Na pitanje tko bi trebao redovito kontrolirati šećer, Popović je odgovorio da su to pretile osobe, pacijenti s inzulinskom rezistencijom te oni koji već boluju od dijabetesa. Kao ključne faktore rizika dodao je nasljeđe, pretilost, fizičku neaktivnost i povišeni krvni tlak.

Što se tiče predijabetesa, Popović je izjavio da se u toj fazi može spriječiti razvoj dijabetesa tipa 2 ako se problem otkrije na vrijeme. Ključne su promjena životnih navika, prehrane i uvođenje odgovarajućih lijekova.

Kad je riječ o terapiji, istaknuo je da u nekim slučajevima pacijent može regulirati šećer samo promjenom životnih navika, ali je ponekad terapija nužna, što ovisi o stupnju oštećenja gušterače.

"Suvremena tehnologija omogućila je bezbolnu primjenu inzulina, a senzori sada stalno pokazuju razinu glikemije. Pacijenti koji su na inzulinskoj terapiji moraju uvijek uza se imati nešto slatko, a u nekim situacijama i ampulu glukagona. Jedna od najopasnijih komplikacija nastaje kada pacijent ne prepozna simptome hipoglikemije. To je kritično jer može izgubiti svijest bilo kada tijekom dana ili noći", naveo je liječnik.

Uloga prehrane i podrške

Nutricionistica Jovana Živić izjavila je da su prehrana i tjelesna aktivnost ključni za regulaciju dijabetesa. Aktivnost poboljšava djelovanje inzulina i sprječava komplikacije, a šetnja je najbolja ako se kombinira s aerobnim vježbama jer se tako potiče metabolizam.

"Kad sam kao dijete doznala da imam dijabetes, prvo mi je na pameti bilo hoću li preživjeti. To je stanje s kojim se živi; kasnije se u životu pojave prepreke, ali one se mogu svladati. Obitelj mi je bila velika podrška jer smo svi zajedno mijenjali prehrambene navike, pa se nisam osjećala drugačije", rekla je Živić za Tanjug.

Kako živjeti s dijabetesom

Živić je istaknula da pacijenti s dijabetesom za svaki obrok moraju znati i mjeriti koliko su unijeli ugljikohidrata, masti i proteina kako bi odredili potrebnu dozu inzulina. Ipak, dodala je da svaki obrok ne može i ne treba uvijek biti savršen.

Prema njezinim riječima, kada pacijent pojede tjesteninu ili pizzu, najvažnije je da zna kakvu terapiju tada treba primijeniti te da bude svjestan da se takva hrana ne može jesti stalno.

Napomenula je da je iznimno važno da pacijent ne bude prepušten sam sebi, već da ima podršku tima koji čine endokrinolog, nutricionist i drugi stručnjaci. Tako pacijent uči kako normalno živjeti s dijabetesom, hraniti se i ostati aktivan.

"Osim toga, jako je bitna podrška prijatelja i obitelji, kao i drugih ljudi koji imaju dijabetes. Kad vidite da netko ima isti problem kao i vi, puno se lakše nosite s time. Dijabetes može biti i motivacija da postanete bolja verzija sebe, da živite zdravije i budete aktivniji. Važno je da oboljeli znaju da mogu raditi sve i da se s tim živi, uz određene prilagodbe", poručila je nutricionistica.