MNOGI smatraju da su najumornije godine studentski dani ili tridesete, kada se usklađuju karijera i roditeljstvo. Ipak, profesorica Michelle Spear sa Sveučilišta u Bristolu tvrdi da je najzahtjevnije desetljeće ono koje dolazi kasnije. Prema njezinom objašnjenju, četrdesete su razdoblje u kojem se biološke promjene i vrhunac životnih obveza preklapaju na najnepovoljniji način.

Tijelo se više ne oporavlja istom brzinom

U dvadesetim godinama organizam s lakoćom podnosi fizičke napore i neprospavane noći. "Tijelo je u toj dobi biološki iznimno prilagodljivo. Mišići se brže oporavljaju, upalni procesi kraće traju, a stanice energiju proizvode učinkovito i u izobilju", pojašnjava Spear. S godinama se ti procesi postupno usporavaju. To ne znači da snaga nestaje, već da oporavak tijela više nije jednako brz i pouzdan kao u mlađoj dobi.

Posao, djeca i skrb o roditeljima

Problem je u tome što se upravo u četrdesetima gomilaju najveći privatni i poslovni zahtjevi. To su često godine preuzimanja odgovornijih pozicija na poslu, vođenja timova i osiguravanja financijske stabilnosti.

Istovremeno, kod kuće su djeca u tinejdžerskoj dobi, što donosi nove emocionalne i organizacijske izazove. Mnogi se u tom razdoblju počinju pojačano brinuti i o vlastitim roditeljima kojima je potrebna pomoć.

Profesorica Spear taj fenomen opisuje kao nesklad između biologije i svakodnevice. "Naše tijelo i dalje može proizvoditi energiju, ali u drukčijim uvjetima nego prije, a potreba za njom upravo je tada najveća", kaže ona.

Ipak, ističe da je iskustvo starenja individualno. "Dvije osobe istih godina mogu imati potpuno različitu razinu energije, ovisno o opterećenjima kojima su izložene", dodaje Spear.

Umor nije trajno stanje

Važno je razumjeti da četrdesete nisu znanstveno potvrđene kao univerzalno najumornije desetljeće. Riječ je o objašnjenju okolnosti koje se u toj dobi često preklapaju, a takvo zahtjevno razdoblje ne traje vječno. Djeca odrastu, poslovne obveze postanu predvidljivije, a mnogi s vremenom nauče bolje upravljati energijom i postavljati granice.

Iscrpljenost u srednjim godinama ne treba automatski pripisivati starenju. Na nju utječu i kvaliteta sna, razina stresa, opće zdravstveno stanje i životne navike. Ako je umor dugotrajan i neobjašnjiv, potrebno je potražiti savjet liječnika.