Finska studija: Biljni proteini povezani s višim slobodnim testosteronom
STEREOTIP o "pravim muškarcima koji jedu meso" duboko je ukorijenjen u popularnoj kulturi, no nova znanstvena studija dovodi u pitanje tu tradicionalnu sliku muškosti i takozvanu "mesnu dijetu". Istraživanje upućuje na to da bi prehrana bogata životinjskim proteinima mogla biti povezana s nižim razinama testosterona kod muškaraca srednje dobi, piše Science Alert.
Finska studija i razine testosterona
Znanstvenici sa Sveučilišta u Istočnoj Finskoj analizirali su podatke 2546 muškaraca u dobi od 42 do 60 godina. Otkrili su da je veći omjer životinjskih proteina u prehrani, u usporedbi s biljnim, povezan s nižom ukupnom razinom testosterona. Autori napominju da su ispitanici bili uglavnom bijelci, pa se rezultati možda ne mogu generalizirati na druge populacije.
Studija je pokazala i da su biljni proteini iz izvora koji ne uključuju žitarice povezani s višim razinama slobodnog testosterona. "Slobodni" testosteron je onaj koji cirkulira u krvotoku nevezan za proteine i dostupan je tijelu za korištenje. Njegovo mjerenje daje precizniju sliku o stvarnom hormonalnom statusu organizma.
Sudionici istraživanja vodili su detaljne dnevnike prehrane tijekom četiri dana. Analiza je utvrdila da su muškarci s najvećim unosom životinjskih proteina u odnosu na biljne imali najniže razine slobodnog testosterona u krvi. Suprotno tome, oni koji su konzumirali najviše biljnih proteina iz povrća, mahunarki ili orašastih plodova imali su više razine slobodnog testosterona.
Ograničenja i tumačenje rezultata
"Iako su uočene razlike u koncentraciji testosterona statistički značajne, one su relativno male", priznaje istraživač prehrane Miika Wynne-Ellis sa Sveučilišta u Istočnoj Finskoj. "Studija ne može potvrditi imaju li te razlike ikakve posljedice na zdravlje."
Wynne-Ellis i njegovi kolege koristili su i statističke modele kako bi testirali hipotetski scenarij u kojem bi muškarac srednje dobi zamijenio životinjske proteine biljnim. Takva promjena nije pokazala značajnu povezanost ni s ukupnom ni sa slobodnom razinom testosterona. To sugerira da sama zamjena jedne vrste proteina drugom ne mora nužno povisiti ili sniziti razinu hormona.
Mesna dijeta i moguća objašnjenja
Ovi nalazi u suprotnosti su s tvrdnjama koje se šire društvenim mrežama, gdje se "mesna dijeta" promovira kao sredstvo za povećanje testosterona, iako za to postoji malo kliničkih dokaza.
Kao primjer navodi se liječnik Paul Saladino, nekad poznat kao "Carnivore MD", koji je navodno morao odustati od ekstremne prehrane mesom jer mu je razina testosterona pala, što je uzrokovalo probleme sa spavanjem, lupanje srca i grčeve u mišićima.
Znanstvenici još nemaju definitivan odgovor zašto bi životinjski proteini mogli smanjivati razinu testosterona. Jedna je mogućnost da potiču upalne procese u tijelu koji mogu inhibirati proizvodnju tog hormona. Druga je da životinjski i biljni proteini izazivaju različite metaboličke reakcije, primjerice u odgovoru na inzulin.
"Biljni izvori proteina obično sadrže više vlakana, ugljikohidrata i nezasićenih masnih kiselina, dok životinjski izvori mogu imati više zasićenih masti i kolesterola", objašnjavaju autori studije.
Zasad se radi samo o pretpostavkama. Čak i kad bi prelazak na biljne proteine utjecao na testosteron, važno je znati da viša razina tog hormona ne znači automatski i bolje zdravlje. Razina testosterona u tijelu mora biti uravnotežena, a znanost još uvijek istražuje kako prehrana utječe na tu ravnotežu.