LUK JE JEDNA od namirnica koju mnogi kupuju u većim količinama, no ako vreća s glavicama ostane u kuhinji nekoliko tjedana, nije rijetkost da iz njih izbiju zelene klice. Ta pojava često otvara pitanje je li takav luk siguran za jelo i mijenja li se njegova nutritivna vrijednost. Odgovore su za američke medije dali nutricionisti, piše Martha Stewart.

Prirodni proces rasta

Klijanje je prirodan proces do kojeg dolazi kada je luk izložen uvjetima koji potiču novi rast. Svjetlost, toplina i vlaga, karakteristični za okruženje u kuhinji, mogu pokrenuti razvoj klice iz glavice.

Sigurnost i promjena okusa

Proklijali luk siguran je za konzumaciju sve dok ne pokazuje znakove kvarenja. Shannon Stover, edukatorica za sigurnost hrane, objašnjava da klijanje ne stvara štetne spojeve. Za razliku od krumpira, proklijali luk nije toksičan i ne povećava rizik od bolesti koje se prenose hranom.

Ipak, preporučuje se iskoristiti ga što prije. Klica za rast koristi hranjive tvari iz glavice. Zbog toga meso luka s vremenom može postati mekše i dobiti blago gorak okus. Baker dodaje da je, kao i sve povrće, proklijali luk prije pripreme potrebno isprati pod hladnom tekućom vodom kako bi se uklonili mogući patogeni.

Ni trudnice, starije osobe, mala djeca i osobe s oslabljenim imunitetom nisu pod povećanim rizikom ako konzumiraju proklijali luk koji nije pokvaren.

Je li zelena klica jestiva?

Zelena klica koja izraste iz glavice također je jestiva. Njezin je okus često jači, oštriji, a ponekad i gorči od same glavice. Shannon Stover predlaže da se klica, ako volite njezin intenzivniji okus, nasjecka i koristi u jelima poput čilija. Treba imati na umu da je tekstura klice čvršća i vlaknastija od ostatka luka.

Kada je luk potrebno baciti

Proklijali luk nije potrebno baciti sve dok je glavica čvrsta i bez tragova plijesni ili truleži. Međutim, luk se smatra pokvarenim i treba ga baciti ako se na njemu primijete tamne ili pahuljaste mrlje, ako je tekstura sluzava ili izrazito mekana, ili ako ima vlažne slojeve koji cure. Znakovi kvarenja su i neugodan miris, promjena boje, vidljivo raspadanje ili prisutnost nametnika.

Ove promjene ukazuju na kvarenje i potencijalni razvoj mikroba, zbog čega luk više nije siguran za jelo.