Kako dobiti hrskave krumpiriće iz air fryera? Jednostavnije nego što mislite
FRITEZE na vrući zrak praktični su uređaji za pripremu raznih jela, no kod pomfrita rezultati često nisu na razini onih iz dubokog ulja. Krumpirići mogu ispasti mekani jer takve friteze funkcioniraju kao kompaktne konvekcijske pećnice koje hranu peku cirkulacijom vrućeg zraka. Ipak, postoji jednostavan način da i u njima dobijete krumpiriće koji su izvana hrskavi, a iznutra zadržavaju mekoću. Rješenje leži u jednom sastojku - krumpirovom škrobu, piše Tasting Table.
Kako škrob djeluje?
Ako se narezani krumpiri peku samo na visokoj temperaturi, često ostanu nedovoljno hrskavi. Dodavanjem škroba prije pečenja stvara se tanak vanjski sloj. Taj sloj pomaže da krumpir dobije zlatnosmeđu boju i istovremeno zadržava vlagu koja bi inače isparila, pa unutrašnjost ostaje mekana. Dovoljno je narezane krumpire, ulje i začine pomiješati s jednom žlicom krumpirovog škroba i zatim ih staviti u fritezu.
Druga je mogućnost priprema smjese od vode i krumpirovog škroba. Takva smjesa dobro prianja uz krumpir i osigurava ravnomjerno prekrivanje svakog komada. Ako pri ruci nemate krumpirov, istu funkciju može obaviti i kukuruzni škrob, poznat i kao gustin. Možete ga upotrijebiti na suho ili ga također pomiješati s vodom za jednako dobar rezultat.
Dodatni savjeti za pripremu
Iako je krumpirov škrob koristan i u drugim receptima, primjerice za hrskavu pohanu piletinu, kod pripreme krumpirića važno je paziti na količinu. Previše škroba može stvoriti suh i mrvičast sloj umjesto hrskavog. Preporučuje se jedna žlica škroba na četiri do pet krumpira srednje veličine. Upravo je zato smjesa s vodom praktična jer jamči da će svaki komad biti jednako prekriven.
Za konačni rezultat ključna je i temperatura. Krumpiriće je najbolje peći na relativno visokoj temperaturi, između 190 i 200 Celzijevih stupnjeva, ovisno o debljini rezanja. Visoka temperatura omogućuje da površina brzo postane hrskava i zlatna.
Neki kuhari primjenjuju i metodu pečenja u dva koraka: krumpiriće prvo kratko peku na nižoj temperaturi, a zatim je podižu na 200 stupnjeva. Na taj način unutrašnjost ostaje savršeno mekana, a vanjski sloj hrskav.