S DOLASKOM ljetnih dana počinje i sezona jednog od najjednostavnijih, ali najvoljenijih domaćih jela – sataraša. Jedva smo dočekali one divovske, mesnate i mirisne rajčice kako bismo ih prvo iskoristili u ovom šarenom jelu. Uz domaće paprike i luk, pravo je vrijeme da ga radimo što češće – i uživamo u svim njegovim varijacijama.

<< Sataraš s tikvicama

<< Klasični sataraš

Što je zapravo sataraš i tko ga je prvi radio?

Sataraš je jelo seljačkog porijekla, a nastao je u kuhinjama srednje i jugoistočne Europe, osobito u Mađarskoj, Srbiji, Hrvatskoj i Bosni, gdje se priprema u raznim verzijama. Sličan je mađarskom leču (lecsó), no bez kobasica i s manje začina. U svojoj osnovi sataraš je lagano pirjano jelo od luka, paprike i rajčice, uz povremeni dodatak tikvica ili jaja, a jelo se često i kao prilog, glavno jelo uz kruh ili kao dodatak mesu.

U prošlosti je bio izrazito praktičan obrok za radnike na polju, jer se brzo kuhao, bio zasitan i koristio je ono što je bilo dostupno u vrtu. Upravo zato se smatra sezonskim i narodnim jelom koje sve do danas nije izgubilo na "popularnosti".

Kako da bude još bolji? 

Iako izgleda jednostavno, sataraš lako može ispasti vodenast ili bezukusan ako mu se ne posveti dovoljno pažnje. Evo nekoliko korisnih trikova:

• Ne žurite s lukom – luk pirjajte polako i dovoljno dugo dok ne postane mekan i slatkast. On je osnova okusa.
• Koristite mesnate rajčice – najbolje sorte za sataraš su one manje vodenaste, kako bi jelo bilo gušće i bogatijeg okusa.
• Paprika ide nakon luka, a prije rajčice – ako se doda prerano, izgubi čvrstoću, a ako se doda prekasno, ostane sirova.
• Dodajte jaje – za zasitniju verziju, pri kraju kuhanja ubacite razmućeno jaje i kratko ga izmiješajte u jelu.
• Začinite po želji – iako je tradicionalno blag, sataraš se može obogatiti mljevenom paprikom, svježim začinima ili čak čilijem ako volite pikantno.

Neki ga vole s dodatkom riže, drugi ubacuju i tikvice, a ima i onih koji ga poslužuju hladnog kao salatu ili prilog mesu s roštilja.