KAD OTVORIMO konzervu graha, graška ili kukuruza, tekućinu u kojoj se namirnice nalaze najčešće automatski prolijemo u sudoper. No treba li je zaista baciti ili se može iskoristiti u kuhanju? Odgovor ovisi o vrsti namirnice i jelu koje pripremate, ali u mnogim slučajevima ta tekućina može biti sasvim korisna.

Što se nalazi u tekućini iz konzerve?

Tekućina u konzervi nije samo obična voda. U njoj se tijekom konzerviranja i čuvanja mogu nalaziti dijelovi okusa, škrob i druge tvari iz namirnice. Kod graha je posebno primjetno da tekućina može biti gušća i mutnija jer tijekom kuhanja dio škroba iz graha prelazi u vodu.

Zbog toga tekućina iz graha može biti korisna kada pripremate juhe, variva ili umake. Može pridonijeti punoći okusa i pomoći da jelo dobije željenu gustoću. Ipak, treba obratiti pozornost na količinu soli jer konzervirani proizvodi često sadrže dodanu sol.

Kod kukuruza i graška tekućina je najčešće rjeđa i može biti slanija. Možete je iskoristiti u juhama ili jelima koja se kuhaju u jednom loncu, ali nije nužno da će odgovarati svakom receptu. Ako je izrazito slana ili vam se njezin okus ne sviđa, najbolje ju je ocijediti.

Poseban slučaj je tekućina iz konzerviranog slanutka, poznata kao aquafaba. Zbog svojih svojstava može se umutiti i koristiti u pripremi određenih deserata, osobito u veganskoj kuhinji, kao zamjena za bjelanjke.

Kada je bolje tekućinu ipak baciti?

Iako tekućina iz konzerve može biti korisna, nema potrebe koristiti je pod svaku cijenu. Ako je vrlo slana, ima izražen okus ili vam jednostavno ne odgovara receptu, slobodno je bacite. To je posebno važno kod jela u kojima želite precizno kontrolirati količinu soli.

Ako želite smanjiti količinu soli, konzervirani grah, grašak ili kukuruz možete nakon cijeđenja isprati pod mlazom hladne vode. Tako ćete ukloniti dio soli s površine namirnice. Ispiranje je također dobar izbor ako vam je cilj dobiti blaži i svježiji okus.

Kod kuhanja je najbolje razmišljati o tekućini iz konzerve kao o dodatnom sastojku, a ne kao o nečemu što se uvijek mora sačuvati ili uvijek mora baciti. Ako pripremate varivo od graha, primjerice, dio tekućine može pomoći da bude gušće i bogatije. Za salatu s kukuruzom ili graškom vjerojatno nema potrebe čuvati je.

Sljedeći put kada otvorite konzervu, zato nemojte automatski proliti tekućinu. Pogledajte što piše na deklaraciji, procijenite koliko je slana i razmislite može li vam koristiti u receptu. Ponekad je upravo ono što inače bacimo korisno za dovršavanje jela.