MNOGI vlasnici pasa vjeruju da je vatromet najveći izvor stresa za njihove ljubimce, no stručnjaci upozoravaju da postoji puno češći i veći uzrok tjeskobe koji se može javiti svaki dan, čak i u vlastitom domu. Iako glasni zvukovi poput vatrometa ili grmljavine mogu preplašiti pse, pravi problem je nešto drugo - iznenadna i nepredvidiva buka, piše Newsweek.

Nepredvidivi zvukovi stvaraju im ogroman stres

Bilo da je riječ o zvonu na vratima, blenderu, usisavaču ili alarmu na mobitelu, takvi nagli zvukovi psima mogu predstavljati velik problem. Dr. Antje Joslin objašnjava da, kad se zvuk pojavi bez upozorenja i bez jasnog značenja, "mozak ga ne prepoznaje kao nešto sigurno". Psima su za osjećaj sigurnosti potrebni rutina i predvidljivost, a iznenadna buka upravo je suprotno od toga.

"Amigdala, dio mozga zadužen za obradu straha i prepoznavanje prijetnji, reagira prije nego što racionalni dijelovi mozga uopće stignu procijeniti situaciju", pojasnila je Joslin. "Kod pasa koji su već tjeskobni ili genetski osjetljivi na buku to može dovesti do stanja stalne pripravnosti. Stalno su na oprezu i čekaju sljedeći zvuk."

Zašto psi tako snažno reagiraju?

Psi po prirodi traže obrasce u svojoj okolini, a njihovi instinkti za preživljavanje ovise o tome da na vrijeme primijete promjene. Iako su današnji psi daleko od svojih divljih predaka, ti su im refleksi ostali. Dion Studinski, trener i savjetnik za ponašanje pasa iz Denvera, ističe da se štenci ne rađaju s osjetljivošću na buku, nego je stječu kroz iskustvo.

"Psi neprestano promatraju okolinu i traže obrasce", rekao je Studinski. "Kad se nešto uklapa u ono što im je poznato, osjećaju se sigurno. No kad naiđu na nešto nepoznato, nedosljedno ili povezano s lošim iskustvom, to doživljavaju kao moguću prijetnju."

Dodao je da pas, kad čuje iznenadni zvuk, nema nikakav kontekst koji bi mu pomogao da ga razumije. "Ne može ga racionalno obraditi, nego reagira instinktivno. Bez postupnog izlaganja i stvaranja pozitivnih asocijacija, živčani sustav takav zvuk doživljava kao prijetnju jer pas nema razlog vjerovati da je siguran." Zato je, naglašava, važno psa odmalena postupno navikavati na različite zvukove kako bi od početka stvorio pozitivne asocijacije.

"Tjeskobni psi ne reagiraju toliko na sam zvuk koliko na ono što su kroz iskustvo naučili da iznenadni zvuk znači. Psi se ne rađaju tjeskobni, nego s vremenom uče što je sigurno, a što nije", zaključio je Studinski. Uobičajeni znakovi stresa kod pasa su drhtanje, skrivanje, ukočenost, oblizivanje, nervozno hodanje i pojačani oprez, a važni pokazatelji mogu biti i spuštene uši te oprezno držanje.

Kako smanjiti stres uzrokovan bukom?

Vlasnici ponekad nesvjesno mogu pogoršati tjeskobu svojih pasa. Iako se čini prirodnim odmah tješiti psa koji pokazuje znakove stresa, takva reakcija može mu dodatno potvrditi da je situacija doista opasna. Svakodnevne navike poput korištenja bučnih kućanskih aparata, lupanja vratima ili vikanja također mogu pogoršati problem. S druge strane, ni potpuno izbjegavanje buke nije rješenje jer time pas može postati još osjetljiviji.

"Nedostatak postupnog izlaganja uobičajenim kućanskim zvukovima u štenećoj dobi, kažnjavanje reakcija na buku i nedosljedne rutine pridonose razvoju osjetljivosti na zvukove", kaže dr. Joslin. Srećom, vlasnici mogu poduzeti nekoliko koraka kako bi pomogli svojim ljubimcima.

Savjetuje se da vlasnici ne reagiraju panično kad je pas pod stresom te da u kući održavaju blagu pozadinsku buku, primjerice tako da ostave uključen radio ili televizor. Pomaže i uspostavljanje rutina, osobito oko mogućih okidača poput dolaska dostavljača. Ključno je i da pas ima sigurno mjesto na koje se može povući.

"Pokušajte psu osigurati mirno i predvidivo okruženje te uvijek nagrađujte mirno ponašanje, umjesto da svu pažnju usmjerite na trenutke kad burno reagira", savjetuje Joslin. "Kad se pojave neizbježni zvukovi, osigurajte mu sigurno utočište i pustite pozadinsku buku kako biste ih ublažili."