KUPITE li grožđe u bilo kojoj trgovini, vjerojatno ćete pomisliti da ste izabrali zdravu prehrambenu namirnicu koja se nije značajno mijenjala tijekom godina.

No proučite li to grožđe malo bolje, vjerojatno će vam postati kristalno jasno koliko je toga promijenjeno i prilagođeno današnjem ukusu potrošača. Za početak, koštica je puno manje nego nekad, a ako imate "sreće", naići ćete i na ono koje uopće nema koštica. Nadalje, sve je manja šansa da ćete naići na grožđe koje nije slatko. 

Naravno da uvijek postoji šansa da vas tu i tamo iznenadi svojom kiselosti, ali to je sve rjeđe problem. Neki su to možda zaboravili, ali prije je kupnja grožđa bila igra na sreću i ako prije kupnje niste kušali ono što kupujete, postojala je velika šansa da vas grožđe iznenadi okusom. 

To ne znači da je ono što kupujete danas manje hranjivo, ali kroz selektivni uzgoj izgubio se dio fitonutrijenata (antioksidansi biljke štite od slobodnih radikala - reaktivnih molekula koje mogu oštetiti stanice, a nastaju uslijed različitih štetnih utjecaja poput ultraljubičastog zračenja, otrova i onečišćenja) koji voću daju zaštitna zdravstvena svojstva. Dakle, dobivamo energiju, ali ne nužno i zdravo voće kakvo možda očekujete. 

Grožđe je daleko od našeg najvećeg problema i zapravo je tek pokazatelj koliko se toga promijenilo u slučaju stvari čiju promjenu vjerojatno nismo ni uočili, ali živimo u vremenima kada uživati u određenom voću ne podrazumijeva čekati sezonu u kojoj to voće dozrijeva. 

Loša hrana nas ubija više od cigareta i alkohola

I na prvu biste mogli pomisliti da je ovo znak rastućeg prosperiteta i djelomično ste u pravu, ali dok naši životi postaju bolji, hrana postaje gora. Nezdrava hrana koju jedemo na brzinu i s nogu cijena je koju plaćamo zbog življenja u modernom društvu. I koliko se god ponekad činilo da stvari postaju gore, činjenica je da živimo bolje od svojih djedova ili baka, ali jedemo puno nezdravije. 

A to je itekako bitno. 

Ono što jedemo izaziva više bolesti od duhana i alkohola zajedno. Primjerice, 2015. oko sedam milijuna ljudi umrlo je od bolesti povezanih s pušenjem, 2,75 milijuna od onih povezanih s konzumacijom alkohola, a čak 12 milijuna smrti korijene vuče od bolesti povezanih s lošom prehranom. Bilo to premalo voća i povrća, alergija na hranu, previše mesa i šećera i slično. 

Drugim riječima, hrana nas ubija. Preciznije, loša hrana nas ubija. Većina problema s prehranom može se svesti na to da se još uvijek nismo prilagodili izobilju, biološki i psihološki. "Sve s mjerom" više nije dovoljno u društvu u kojem je sve dostupno, a ponuda je postala prepuna šećera i neumjerena. 

Nikada u povijesti nije bilo toliko lako doći do hrane. I to je predivna stvar, ali problem očito postoji. 

Problem nije u motivaciji

U isto vrijeme, radi se o osjetljivoj temi jer nitko ne voli da mu drugi popuju o onome što jede. To je ujedno razlog i zašto propadaju mnoge inicijative koje promiču zdravu prehranu. 

Deblji smo, a porast bolesti povezanih s prehranom ide ruku pod ruku s reklamiranjem brze hrane, sokova, prerađenog mesa i grickalica. Postali smo prekritični prema ljudima koji nezdravo jedu i pretolerantni prema korporacijama koje se bogate prodajući tu nezdravu hranu. Studija provedena na 300 međunarodnih donositelja zakona pokazala je da čak 90 posto njih vjeruje u osobnu motivaciju koja je uzrok pretilosti. 

To je apsurdna tvrdnja, smatra Bee Wilson, autorica knjige "First Bite: How We Learn to Eat". Nema razloga vjerovati da je od šezdesetih godina prošlog stoljeća do danas opala snaga volje, i to u svim dobnim i etničkim skupinama diljem svijeta. Ono što se promijenilo je način reklamiranja i dostupnost nekvalitetne hrane koja će se pobrinuti za energiju, ali ne i količinu hranjivih tvari. Od 2011. do 2016. prodaja brze hrane porasla je za 30 posto diljem svijeta. I to je samo jedna od poraznih statistika. 

Jedemo više nego prije 50 godina i porcije su postale veće. Imamo više međuobroka (koji nisu nužno zdravi) i konzumiramo više grickalica (u čiju nezdravost nitko ne sumnja). 

Mediteranska prehrana koju su mnogi nutricionisti godinama predlagali nije više sveprisutna, čak ni u zemljama gdje su obroci puni maslinovog ulja, ribe i povrća bili uobičajeni. Italija, Španjolska i Kreta bilježe porast pretile djece i među najdebljima su u Europi. Razlog? Sokovi, brza i gotova hrana te grickalice. 

Kako pronaći ravnotežu?

Loša hrana nije jedini problem. Svi znamo da bismo trebali jesti zdravije, ali naši odabiri su često određeni onime što je dostupno i ograničenjima naših prezaposlenih života.

Svima je jasno da je moguće imati uravnoteženu prehranu, ali tu su posao, škola, štednja, putovanja, život u gradu, buljenje u ekran, rano buđenje, kasno lijeganje, raspoloženje, uzimanje lijekova, netolerancija na određenu hranu ili loše prehrambene navike. 

Toliko je mitova o hrani i teško je pronaći ravnotežu, bili to pravilno raspoređeni obroci tijekom dana ili uravnotežena prehrana. Što je uopće zdrava prehrana? Nitko na svijetu ne jede savršenu kombinaciju hrane oko koje će se svi nutricionisti složiti i to je nešto oko čega ne trebamo opsesivno razbijati glavu. Bitno je pronaći ravnotežu. 

Ravnoteža definitivno nije unošenje ultra-prerađene hrane. Nije problem ako tu i tamo pojedemo instant Ramen tjesteninu, ali ako više od polovine unesenih kalorija dolazi iz ultra-prerađene hrane, imate problem. Baš kao i Ameri kojima se u prosjeku 57,9% hrane svodi na ultra-prerađenu hranu. 

Jedu li bogati zdravije?

I šećer nije najveći problem (ali i dalje je problem) kao što mnogi misle, već je to rafinirano biljno ulje koje je dodalo najviše kalorija u našu prehranu u posljednjih 50 godina, a ima ga u većini brze i prerađene hrane. 

Polagano dolazimo do zaključka da bogate i razvijene zemlje imaju problem s hranom iako bi se na prvu činilo da je osviještenost o tome što unosimo u tijelu raste s razvijenošću pojedine zemlje. Istraživanje iz 2015. pokazalo je da kvalitetna prehrana nije ona iz bogatih zemalja, već uglavnom ona u Africi. Deset zemalja s najzdravijim prehrambenim uzorcima su: Čad, Mali, Kamerun, Gvajana, Tunis, Sierra Leone, Laos, Nigerija, Gvatemala i Francuska Gvajana. 

Najnezdravije su: Armenija, Mađarska, Belgija, SAD, Rusija, Island, Latvija, Brazil, Kolumbija i Australija. 

Naravno, mnogi će (kao što mnogi i jesu) reagirati na ovo i reći da razlozi nisu u tome da se u Africi ne jede toliko šećera i prerađene hrane, već u tome da se generalno jede manje. Fumiaki Imamura svjestan je ovih komentara i dodaje: "Cilj našeg istraživanja nije bio otkriti gdje ima više hrane. Gledali smo isključivo kvalitetu hrane."

Preodgoj nam se neće svidjeti

Bez obzira na sve, ovo što trenutno radimo s hranom nije održivo ni za planet, ali ni za naše zdravlje. Iako djeluje kao uplitanje na koje će mnogi negativno reagirati, vlade se moraju angažirati. 

Amsterdam je prvi grad koji je uspio smanjiti pretilost kod djece, i to za 12% u tri godine. Kako su to učinili? Vjerojatno vam se neće svidjeti. Svoj su rat protiv debljine započeli na nekoliko frontova. Zabranili su reklamiranje brze hrane na sportskim događanjima i povećali broj punktova s pitkom vodom. No glavna filozofija bila je promijeniti kolektivnu svijest oko toga što znači jesti zdravo. Kada njihova djeca slave rođendan u školi, ne smiju donositi slatkiše i kolače, već je jedna od opcija selekcija povrtnih ražnjića na kojima se nalaze rajčice, sir i masline. 

Mnogima u Hrvatskoj, ali i u mnogim zemljama diljem svijeta, takvo se što smatra čudnim. No je li zaista toliko pomaknuto poticati djecu da jedu zdravije u situacijama kada se na njih može utjecati? Koliko je bolje dopustiti djeci da se prežderavaju slatkišima?

No to je tek vrh sante. Promijeniti prehrambene navike koje su se stvarale 20, 30 ili 50 godina u najmanju je ruku teško. Stvoriti okruženje u kojem je ljubav prema zdravoj prehrani lakše usvojiti podjednako je teško, ali ne i nemoguće. Dovoljna je jedna generacija da usvoji loše navike, a to nam govori sve o našim mogućnostima da u istom vremenu usvojimo one dobre.