Foto: 123rf

VEĆINA roditelja zna da je razgovor s djetetom važan za njegov razvoj, a novija istraživanja pokazuju kako s djecom treba pričati da bi dijete imalo mogućnost najboljeg razvoja.

Nije važno samo im pričati, važan je način kako ćete to raditi.

Umjesto da samo izgovarate riječi, od jednostavnijih do složenijih, te im pokazujete slike koja označavaju naučene riječi, stručnjaci naglašavaju da je od samih početaka važno djecu uvlačiti u obostran razgovor.

U velikom istraživanju na djeci u dobi od 4 do 6 godina, stručnjaci s MIT-a koji se bave kognitivnom znanosti zaključili su da takav obostran razgovor doslovno mijenja mozak djeteta. Točnije, dijalog može potaknuti djetetov razvoj mozga i jezične vještine, a to je izmjereno nizom testova i skeniranjem dječjih mozgova te se pokazalo da je upravo međusoban razgovor najviše utjecao na njihov razvoj, bez obzira na stupanj obrazovanja ili visinu dohotka roditelja.

"Dakle, nije važno da djetetu pričate i obogaćujete vokabular, važno je da s njim doista razgovarate i učite ga kako da shvati i uzvrati informacije", rekla je Rachel Romeo, diplomantica na Harvardu i MIT-u i glavna autorica spomenutog istraživanja.

Godine 1995. rađeno je istraživanje u kojem su stručnjaci zaključili da djeca iz najbogatijih obitelji čuju oko 30 milijuna riječi više (od treće godine nadalje) nego djeca iz najsiromašnijih obitelji. Autori tog istraživanja tvrdili su da je taj "jaz od 30 milijuna riječi" postavio djecu na temeljno različite razvojne putanje koje su kasnije utjecale na njihov život. Zbog toga su se roditelji svojski trudili djecu naučiti što više riječi, za što danas imamo čak bezbroj pomagala, igračaka i aplikacija namijenjenih popunjavanju i proširenju dječjeg rječnika od prvog dana. Ipak, nastojanje da djeca milijunima riječi dobiju bolju šansu za razvoj dovelo je do toga da su upravo ti roditelji propustili ključan čimbenik u razvoju - nisu ih naučili puno o ljudskim odnosima i društvenoj interakciji.

>>Mislite li da vaše dijete treba ovakav brojač riječi<<

Da bi to dokazali, djeca su tijekom istraživanja nosila snimače riječi koji su registrirali svaku riječ koju su govorili ili čuli. Znanstvenici su zatim analizirali snimke te su uz njihovu pomoć uspjeli prebrojati količinu takozvanih konzervacijskih okretaja, odnosno razgovora koje je dijete vodilo s odraslim osobama. Potom su uz pomoć te količine dijaloga analizirali razliku u rezultatima niza jezičnih testova. Rezultati su cijelo vrijeme bili bolji kod one djece koja su znatno češće razgovarala, a ne samo učila riječi.

Isto su tako pokušali shvatiti koliko čisto slušanje priča može utjecati na njihov kognitivni razvoj i razvoj mozga. Zato su djeci za vrijeme slušanja priča skenirali mozgove i tako zabilježili da je i slušanje, a ne samo učenje riječi, jako utjecalo na aktivnost i razvoj mozga.