PSIHOLOZI upozoravaju da se današnja djeca suočavaju s takozvanim "deficitom igre na otvorenom" jer provode znatno manje vremena vani od generacije svojih roditelja. Zbog toga propuštaju ključne fizičke, kognitivne te socio-emocionalne dobrobiti koje takva igra donosi. Uključivanje boravka u prirodi u obiteljsku rutinu može biti iznimno korisno za razvoj djeteta.

Zašto je roditeljima teško organizirati igru na otvorenom?

Mnogi roditelji zamišljaju djetinjstvo svoje djece kao idilično vrijeme ispunjeno vožnjom bicikla po susjedstvu i avanturama u dvorištu, no stvarnost je često drugačija. Za suvremene obitelji igra na otvorenom zvuči kao sjajna ideja, ali se pretvara u borbu. Roditelji su nakon posla previše iscrpljeni, a djeca bi radije provodila vrijeme uz ekrane nego otišla u šetnju do parka.

Pojavljuje se i paradoks - roditelji žele da se djeca igraju vani, ali istovremeno strahuju od ideje da to čine bez nadzora. Bilo zbog prometne ulice ili straha od osude susjeda, mnogi oklijevaju pustiti dijete da se samo igra ispred kuće.

Dobrobiti igre na otvorenom za tijelo i um

Psihologinja dr. Traci S. Williams ističe kako djeca zbog "deficita igre na otvorenom" propuštaju brojne koristi. Fizičke dobrobiti su goleme: djeca trebaju trošiti energiju, što je važno za njihovo kardiorespiratorno zdravlje, kvalitetu sna i apetit.

"Hodanje, trčanje, skakanje i penjanje grade mišiće, poboljšavaju prostornu svijest te jačaju ravnotežu i koordinaciju djece", objašnjava dr. Williams. "Također, na suncu dobivaju vitamin D, važan za zdravlje kostiju i bolje raspoloženje."

Boravak na otvorenom dobar je i za zdravlje očiju jer se fokusiranjem na udaljene objekte smanjuje naprezanje. "Djeca koja provode samo jedan sat dnevno vani mogu smanjiti rizik od razvoja kratkovidnosti za više od 14 posto", kaže dr. Williams.

S kognitivne strane, Karina Linch iz tvrtke BrainPOP navodi da "boravak u prirodi opušta i smanjuje stres, može ublažiti depresiju, poboljšati raspoloženje, pa čak i pomoći pri koncentraciji". Igra vani potiče znatiželju i vještine promatranja, bilo da je riječ o proučavanju mrava ili istraživanju što se krije ispod kamena.

Kada se djeca igraju s drugima, uče se suradnji, komunikaciji i slijeđenju pravila. Dr. Cara Goodwin, licencirana klinička psihologinja, smatra da je takva igra važna jer je "otvorena, kreativna i potiče sva djetetova osjetila".

Kako djeci omogućiti više igre na otvorenom

Roditelji bi trebali težiti tome da djeca provedu barem 30 minuta dnevno na otvorenom. Ako se to čini teško izvedivim, dr. Williams predlaže da igra vani postane dio dnevne rutine, poput večernje šetnje ili vožnje biciklom nakon radnog dana.

"Vikendom posvećujem nekoliko sati svaki dan boravku na otvorenom. Volimo planinarenja prilagođena djeci, nakon čega slijedi ručak i prijeko potreban odmor", kaže ona. Također savjetuje da se igra vani nikada ne koristi kao kazna.

Lauren Vien, učiteljica i stručnjakinja za igru, predlaže da se svakodnevne aktivnosti presele van. "Uživajte u užini, obrocima, pa čak i pisanju zadaće na otvorenom. Prošećite s obitelji nakon večere ili čitajte priče za laku noć na terasi", objašnjava Vien.

Odmor od ekrana

Jeanne Bennett, predsjednica Columbia Play Projecta, vjeruje da je ključno ograničiti vrijeme pred ekranima i poticati djecu na igru vani. Ističe da i odrasli trebaju pružiti dobar primjer. "Dok se djeca igraju, pregledavate li vi društvene mreže? Ako da, odložite telefon i pitajte možete li se pridružiti igri", kaže Bennett.

Ona predlaže stvaranje istraživačkog prostora za igru u dvorištu ili parku. "Uključite razne predmete poput žlica, šalica, kartonskih kutija, drvenih blokova, grablji i kamiona kipera u pješčanik ili na hrpu zemlje", objašnjava.

Savjeti za "gradsku djecu"

Čak i ako živite usred užurbanog grada, djeci je potrebno vrijeme na otvorenom, iako to zahtijeva više planiranja. Možete se igrati kaladonta dok šećete susjedstvom ili organizirati potragu za blagom. "Odvedite djecu na lokalna igrališta, planinarske staze ili na piknik u park. Sve su to zabavni načini za boravak na svježem zraku", objašnjava dr. Williams.

Zimi se djeca mogu sanjkati, graditi snjegovića ili pomagati u čišćenju snijega. Bennett dodaje i druge ideje, poput odlaska na lokalnu tržnicu, vožnje autobusom do obližnjeg parka prirode te posjeta dječjim muzejima ili zoološkom vrtu.

Važnost samostalne igre

Nestrukturirana igra koju vodi samo dijete posebno je važna jer, kako objašnjava dr. Goodwin, "pomaže djeci da nauče regulirati vlastito ponašanje i emocije, rješavati probleme i samostalno tražiti radosna iskustva". Lauren Vien dodaje da se dijete na taj način upoznaje s novim okruženjima.

"Možete uvesti dijete u samostalnu igru na otvorenom od najranije dobi. Jednostavno iznesite djetetovu prostirku van, ostanite tihi i dopustite mu da promatra prizore, zvukove i mirise", kaže ona. Savjetuje roditeljima da pokušaju promatrati djetetovu igru, umjesto da je vode.

Također možete iskoristiti djetetove trenutne interese kao poticaj za izlazak. "Ako vaše dijete voli crtati, potaknite ga da skicira što vidi vani. Ako voli vozila, dopustite mu da nekoliko autića iznese van", predlaže Vien. Možete im postaviti i izazove poput: "Izgradimo kuću koja je taman velika za vjeverice!"

Igra na otvorenom korisna je i za roditelje

Vrijeme provedeno vani pomaže i roditeljima da se osjećaju razigranije i prisutnije. "Omogućuje nam da se fizički odmaknemo od laptopa i rublja, pomažući nam da se više usredotočimo na svoju djecu, a manje na popise obaveza", objašnjava Vien, zaključujući kako to poboljšava obiteljsku povezanost.

Za početak, psiholozi predlažu aktivnosti poput vrtlarenja, igranja lovice, skakanja na trampolinu, vožnje bicikla, penjanja po drveću, crtanja kredom, puštanja zmajeva, igranja nogometa ili jednostavno promatranja oblaka i traženja oblika u njima.