KOLIKO je iscrpljujuće biti roditelj? Kada je ovo pitanje postavljeno na Redditu, stiglo je više od 400 odgovora koji svjedoče o dubokom umoru suvremenih roditelja. Iako se roditeljstvo i neispavanost često smatraju sinonimima, dokazi upućuju na to da se naši preci vjerojatno nisu osjećali toliko iscrpljeno. Znanstvenici stoga preispituju današnje smjernice o spavanju i istražuju što možemo naučiti iz prošlosti.

Koliko roditelji doista spavaju?

Iako je opće uvjerenje da roditelji gube sate i sate sna, istraživanja pokazuju složeniju sliku. Jedna njemačka studija otkrila je da majke u prva tri mjeseca nakon porođaja spavaju u prosjeku sat vremena manje nego prije trudnoće, a očevi oko 20 minuta manje. Zanimljivo je da se ni nakon šest godina san roditelja nije u potpunosti vratio na razinu prije roditeljstva, prenosi BBC.

Ipak, ukupna razlika u trajanju sna između roditelja i onih koji nemaju djecu nije dramatična. Isto njemačko istraživanje, koje je obuhvatilo gotovo 40.000 ljudi, pokazalo je da roditelji djece mlađe od šest godina spavaju oko sedam sati noću, što je tek desetak minuta manje od žena bez djece, odnosno 14 minuta manje od muškaraca bez djece.

Podaci iz SAD-a iz 2024. godine pokazuju da roditelji male djece u krevetu provedu između osam i devet sati, što je unutar preporučenog raspona. Slično je utvrdila i francuska studija, gdje su i majke i očevi u prosjeku bilježili osam ili više sati sna.

Ti se podaci ne razlikuju bitno od obrazaca spavanja u suvremenim lovačko-sakupljačkim društvima, koja se često proučavaju kako bi se stekao uvid u život naših predaka. Analiza triju takvih zajednica pokazala je da odrasli provedu u krevetu između 6,9 i 8,5 sati, a stvarno spavaju između 5,7 i 7,1 sati zbog češćih buđenja.

Ključna razlika je u tome što roditelji u industrijaliziranim društvima dosljedno prijavljuju da se osjećaju znatno umornije, što predstavlja zagonetku koju znanstvenici pokušavaju riješiti.

Uloga percepcije i očekivanja

Prema Davidu Samsonu, evolucijskom antropologu sa Sveučilišta u Torontu, gotovo svi odrasli u lovačko-sakupljačkim društvima, od kojih su mnogi roditelji, izjavljuju da su vrlo zadovoljni svojim snom. Samson je proveo tri mjeseca sa zajednicom Hadza u Tanzaniji i na pitanje o kvaliteti sna, svi su odgovarali: "Dobar je".

Nasuprot tome, roditelji u modernim društvima svoj san često ocjenjuju lošim. U njemačkoj studiji majke su zadovoljstvo snom ocijenile sa 6,57 od 10, a u francuskoj je gotovo tri četvrtine majki tromjesečnih beba smatralo da ne spavaju dovoljno. Paradoksalno, istraživanja pokazuju da se ljudi u lovačko-sakupljačkim društvima zapravo bude češće tijekom noći nego mi.

Helen Ball, direktorica Centra za dojenački san u Durhamu, objašnjava da je ideja o neprekinutom, "konsolidiranom" snu relativno nova i vezana uz industrijsku revoluciju. Naši preci nisu imali pritisak rada od devet do pet, nisu vozili automobile niti upravljali teškim strojevima pa im neprekinuti san nije bio nužan za svakodnevno funkcioniranje.

Praksa zajedničkog spavanja

Još jedna ključna razlika je u okruženju za spavanje. Kada je Samson pripadnicima naroda Hadza opisao zapadnjačku praksu gdje bebe spavaju odvojeno od roditelja, "gledali su me kao da sam lud", kaže on. Majke u zajednici Hadza, kao i u mnogim kulturama diljem svijeta, spavaju sa svojim bebama i doje ih tijekom noći. Antropolog James McKenna tu praksu naziva "dojenjem u snu" (breastsleeping).

"San djeteta i san majke ne postoje odvojeno, kao niti dojenje ili nedojenje. Sve je to integrirano. Majčino tijelo postaje djetetovo stanište", ističe McKenna. Istraživanja pokazuju da majke koje dijele krevet s bebom imaju slično ukupno vrijeme spavanja kao i one koje to ne čine. One se bude nešto češće, ali i brže ponovno zaspu, često bez potpunog razbuđivanja, čega se ujutro ni ne sjećaju. To bi moglo biti ključno za osjećaj odmornosti idućeg dana.

Hormon prolaktin, koji se oslobađa tijekom dojenja, također pridonosi pospanosti i kvalitetnijem snu majke. Jedna studija pokazala je da dojilje spavaju 40-45 minuta duže od roditelja koji koriste adaptirano mlijeko. Samson je i sam primijenio tu praksu sa svojom kćeri. "Cijeli nam se život promijenio", kaže, dodajući da je njegova supruga mogla nastaviti spavati dok je dojila.

Ipak, važno je naglasiti sigurnosne aspekte. Javnozdravstvene organizacije poput Američke akademije za pedijatriju savjetuju spavanje u istoj sobi s djetetom barem prvih šest mjeseci, ali na odvojenoj površini, kako bi se smanjio rizik od sindroma iznenadne dojenačke smrti (SIDS).

S druge strane, britanska organizacija Lullaby Trust nudi smjernice kako zajedničko spavanje u krevetu učiniti što sigurnijim, te ističe situacije u kojima se to nikada ne smije činiti - primjerice, ako je roditelj pio, pušio, ako je beba nedonošče ili ako se spava na kauču.

Problem potpune budnosti

Moderni savjeti često potiču roditelje da ostanu potpuno budni tijekom noćnih hranjenja, ponekad i uz pomoć mobitela, kako ne bi slučajno zaspali s djetetom na nesigurnom mjestu poput kauča. Pamela Douglas, predavačica na Sveučilištu Queensland, upozorava da takvi podražaji signaliziraju tijelu da se potpuno razbudi, što roditeljima otežava da ponovno zaspu

Naši preci nisu imali takve distrakcije. Douglas u svom programu Possums savjetuje roditeljima da ne prate vrijeme buđenja i hranjenja te da se opuste, što im može pomoći da se osjećaju odmornije.

Stvoreni za umor, ali uz podršku zajednice

Ljudske bebe rađaju se iznimno nezrele i zahtijevaju ogromnu brigu, što predstavlja evolucijski paradoks. Sarah Blaffer Hrdy, profesorica antropologije, objašnjava da su naši preci mogli preživjeti samo uz pomoć šire zajednice. "Nema šanse da bi se naša vrsta razvila da majke nisu imale pomoć drugih u brizi za potomstvo", kaže Hrdy.

Ti "aloroditelji" uključivali su bake, stariju braću i sestre te druge članove zajednice. Antropolozi su zabilježili da kod naroda Efé u Središnjoj Africi bebe provode 60% vremena s nekim tko nije njihova majka. Danas je takav model podrške u industrijaliziranim društvima uglavnom nestao, a plaćena skrb o djeci donosi vlastite, često financijske, pritiske. Mnoge obitelji funkcioniraju u "dvostrukim smjenama" - radeći posao i brinući se o djeci, pri čemu veći teret i dalje pada na žene.

Također, u lovačko-sakupljačkim kulturama razmak između djece bio je oko četiri godine, dok je danas uobičajeno imati više djece u kraćem razdoblju. Vjerojatno je kombinacija svih tih promjena u načinu života, a ne nužno samo trajanje sna, dovela do toga da se današnji roditelji osjećaju toliko preopterećeno.

Neki stručnjaci tvrde da smo evolucijski prilagođeni na napor neispavanosti u ranom roditeljstvu kao kompromis za opstanak vrste. "Razvili smo se da budemo prilagodljivi", kaže Samson. "Postoje trenuci u životu kada se to isplati. Prebacujete se s načina rada za 'dugovječnost' na kritičan zadatak u sadašnjosti. Mislim da je reprodukcija jedna od tih stvari." Na pitanje je li u redu ponekad gubiti san, iz perspektive evolucijske antropologije odgovor je, kaže, "sto posto da".