PREMA jednom istraživanju čak trećina Britanaca smatra se "noćnim pticama", točnije, većinu toga što rade vole raditi noću. Da je takvo istraživanje provedeno među čitateljima ovog članka, rezultati bi vjerojatno bili slični.

Noćnim pticama smatrali su se mnoge poznate ličnosti kao što su Winston Churchill, Marcel Proust ili Elvis Presley, ali to što pripadate skupini ovih velikana vjerojatno vam ne čini preveliku razliku jednom kada budilica zazvoni i morate se probuditi za posao. 

Pitanje je može li se to promijeniti i možete li vlastiti organizam modificirati i prilagoditi ga svom načinu života. Leći ranije kako biste ujutro bili odmorniji čini se kao logično rješenje. 

Međutim, novo istraživanje objavljeno u Nature Communications ne daje odgovor ovo pitanje, ali baca novo svjetlo na to zašto su neki od nas jutarnje, a neki noćne ptice. Odgovor je jednostavan - bez obzira na to što činili, na kraju dana sve se svodi na gene. 

Geni, geni jutarnji

To smo već i znali jer prijašnja istraživanja identificirala su čak 24 gena koja određuju funkcioniranje našeg unutarnjeg sata koji određuje interne cikluse pospanosti i budnosti. Tri genetičara 2017. osvojila su Nobelovu nagradu za medicinu nakon što su otkrili molekularne mehanizme koji kontroliraju naše biološke satove i određuju kada je vrijeme za spavanje. 

To je samo jedan od 24 gena, ali novo istraživanje povećalo je tu brojku na 351. Vaša sklonost jutrima ovisi o tome koliko tih gena imate.

Da se ne petljamo previše u genetiku. Zaključak svega je da postoji 351 razlog koji određuje zašto ste toliko živahni ili usporeni u sedam ujutro. Nažalost, ništa što činite ne može promijeniti ono što je genetski predodređeno. 

Cirkadijalni ritam (fiziološke i psihološke promjene te promjene u ponašanju koje prate dvadesetčetverosatni ciklus i usklađene su s izmjenom dana i noći u okolišu pojedinca) je "krivac" za vašu jutarnju nadrkanost. Znanstvenici su mapirali dijelove tijela koji su važni za stvaranje tipova osoba. 

Kad je vrijeme za spavanje, naš mozak ispušta hormon melatonin, a način na koji mozak obrađuje svjetlosne signale i tijelu daje znak da je vrijeme za spavanje - pitanje je genetike. 

"Znali smo da razina svjetla trenira naš biološki sat, ali nismo znali da se način na koji ih detektiramo razlikuje od osobe do osobe. To nam pokazuje da ove razlike postoje na fundamentalnoj razini - genetskoj", objasnio je autor studije, profesor Samuel Jones. 

U redu, ali zašto je sve ovo bitno?

U ovoj fazi vjerojatno se pitate zašto se ovim pitanjem bilo tko bavi ako smo od ranije znali da neki od nas bolje funkcioniraju preko dana, a drugi preko noći. Tu priča postaje zanimljiva jer noćne ptice, od ranije je poznato, sklonije su stanjima kao što je depresija, shizofrenija ili bipolarni poremećaj. Istraživanje je pokazalo da su ti poremećaji osjetno prisutniji kod ljudi koji su aktivniji noću. 

Javlja se pitanje jesu li mentalni problemi izazvali intenzivnije noćne aktivnosti ili obratno. 

Iako je priča daleko kompleksnija, Jones tvrdi da sa sigurnošću možemo reći da ste genetički predisponirani da bolje funkcionirate danju ili noću i da će to utjecati na povećani rizik od mentalnih problema. To je bitno za neka buduća istraživanja koja bi možda mogla pomoći oko toga izaziva li psihičke probleme nesklad između genetske predispozicije i stila života. Ako ste jutarnja osoba, savršeno će vam odgovarati životni stil koji uključuje rad od sedam do tri, a ako ste noćni tip, to bi moglo biti problematično i možda upravo ova borba protiv toga ima neki utjecaj na vaše psihičko zdravlje. 

Ponavljamo, ništa nije dokazano, ali upravo će to biti tema novog istraživanja.