SLUČAJ Lea Messija najbolje svjedoči o tome u kakvom se kaosu nalazi Barcelona koja je u četvrtfinalu Lige prvaka primila osam komada od Bayerna.

U javnosti je rasprostranjeno mišljenje da je njegova riječ u Barceloni posljednja i da donosi sve bitne odluke na terenu, ali i izvan njega. Smatra se da je njegov utjecaj u Barceloni prevelik. 

Nakon još jednog debakla se opravdano postavlja pitanje o tome kako bi Barcelona izgledala bez Messija. Pritom je jedna od hipoteza kako bi za klub bilo bolje da se Messija riješio prije nekoliko godina i sagradio sasvim novu ekipu. 

Takav rezon ima logike i postoji dobra vjerojatnost da bi takva Barcelona bila bolja nego što je ova danas. Ali takav rezon ima i fundamentalnu manu jer proizlazi iz sasvim krive perspektive. 

Messi je i dalje najbolji na svijetu

Messi je najbolji igrač svih vremena, koji suigrače dokazano čini boljima i dovodi na razinu na kojoj igraju nogomet života. Barcelona je čak i u ovakvom kaosu uspjela ostati dominantna momčad u Španjolskoj sve do ove sezone, skoro pa isključivo na Messijev pogon.

Messi je taj koji već godinama dominira nogometom u stvaranju prilika za suigrače i preuzima sve veće ovlasti u kreiranju igre iz sredine terena, a usput je u posljednje četiri sezone bio najbolji strijelac lige.

Najbolje Messijeve godine su iza njega, ali i dalje mu rijetko tko može stati na crtu po pitanju učinka i doprinosa za ekipu.

Ako je takva teza potvrđena, onda je jasno da je pitanje o tome bi li Barcelona bila bolja bez njega postavljeno na sasvim krivi način.

Pravo pitanje nije bi li Barcelona bila bolja bez Messija

Pravo pitanje je kako se klub doveo u situaciju da neke od najboljih sezona jednog igrača u povijesti igre baca u vjetar i uporno smanjuje kvalitetu i potencijal momčadi oko njega. 

To da je cijela igra podređena Messiju nije nikakva novost. Tako je bilo čak i u Pepovoj Guardioli, koja je bila ideal timske igre. Na krilu su bili Pedro i Villa, igrači koji jako puno rade bez lopte da kreiraju Messiju prostor, neprestano napadaju dubinu i obrambeno su izrazito odgovorni. Rezultat te formule bila je jedna od najboljih momčadi svih vremena.

Dolaskom Neymara i Suareza geometrija i stil Barcelonine igre su se promijenili u velikoj mjeri, ali je momčad opet bila posložena na način koji mu je odgovarao. Za razliku od Neymara koji je bio prirodna protuteža Messiju jer je igrao na suprotnoj strani terena, Barcelona je ove sezone kao drugu violinu momčadi dovela Griezmanna, koji najbolje igra u identičnim zonama kao i Messi.

I u tome su suštinska razlika i odgovor na pitanje koliko je Messi odgovoran za Barcelonine igre. Prijašnje Barcelonine momčadi bile su kreirane tako da postoji sustav i ideja unutar kojih njegov talent radi razliku. Današnja Barcelona postavljena je tako da bez njegovog talenta nema baš nikakvog sustava ni igre.

Messi nije Barcelonin problem, nego dijagnoza

Messijev utjecaj u Barceloni nije samo onaj na terenu i mnogi smatraju da baš u tom segmentu ima prevelike ovlasti zbog kojih klub pati. Neporecivo je to da je Messi godinama gradio velik utjecaj u klubu koji je digao u nebeske visine i sasvim je prirodno da je mišljenje igrača takvog utjecaja i značaja važno u Barceloni. 

Svima je jasno da stvari u Barceloninoj upravi ne štimaju, a svi ti problemi započeli su puno prije nego priče o prevelikom Messijevom utjecaju.

Legitimno je mišljenje i da je Messi taj koji smjenjuje i dovodi trenere, obavlja transfere, blokira La Masiju, forsira sustav igre u kojem on mora voditi cijeli napad i spreman je za to preuzeti odgovornost nakon svakog debakla u Ligi prvaka. Samo je pitanje kolika je mogućnost da je takav pogled na Barcelonino stanje točan. Činjenica da postoji dobar dio javnosti koji rezonira na takav način opet puno više svjedoči o Barcinom rasulu nego o problemu s Messijevim utjecajem.

Odlazak Messija kao rješenje dugotrajnih i dubokih Barceloninih problema predstavlja liniju manjeg otpora. Takvo rješenje podrazumijeva banalan argument da će se krive odluke stotina ljudi u svim klupskim strukturama ispraviti odlaskom jednog čovjeka. Baš kao što klubovi imaju tendenciju sve probleme i krive poteze uprave utjeloviti u treneru koji onda dobije otkaz, tako se svi Barcelonini problemi projiciraju na jedinu osobu koja je iz godine u godinu spašava od još većih problema.

Messi nije Barcelonin problem, on je samo dijagnoza i indikator da su ti problemi duboki i ozbiljni. Njegov eventualni odlazak ne bi riješio ništa dok god klub ne počne razmišljati i poslovati na sasvim drugačiji način.