Come fly with me: Na subotnjoj špici u Nici

Come fly with me: Na subotnjoj špici u Nici

Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index 

PRIJE pola sata bila sam na plaži, kupala se i sunčala, a sada sam ponovno u uniformi, spremna za još jedan radni let i povratak u Dubai. Nakon toliko vremena, još uvijek se uspijem začuditi koliko je to zapravo nestvarno. 
 
Vrijeme nije moglo biti ljepše, a destinacija savršena! Ponovno sam se našla u Nici i ponovno sam provela prekrasna 24 sata, ovaj put sama sa sobom. S obzirom da smo prošli put obišli okolicu Nice i Monaco, a u starom dijelu grada provele dovoljno vremena za polizati sladoled, ovaj vikend sam odlučila ostati u gradu i istražiti što se sve nudi subotom popodne. Zato sam se i malo bolje pripremila čitajući o povijesti, priče i legende o Nici... To je i jedan od razloga zašto toliko jako volim Europu, povijesne činjenice isprepletene s milijun legendi o ljudima i događajima na ovim prostorima, koje sežu stoljećima u prošlost. 
 
 
Prvo i osnovno što saznaš o nekom gradu, kada pronalaziš literaturu o njemu, guglaš i istražuješ jest - kako je dobio ime? Nica je prije 2500 godina bila pod Grčkim Imperijem i ime joj je bilo Nike, prema grčkoj božici pobjede. Nakon Grka, Talijani su preuzeli ovaj grad i nazivali ga Nizza, a današnje ime postoji tek zadnjih cca 150 godina, od kada pripada Francuskoj. Mnogi su poznati umjetnici ovdje živjeli, slikali, skladali, pisali, kao npr. Matisse, Picasso, Modigliani, Paganini, F.Scott Fitzgerald, Nietzsche... U Nici, isto kao i u Zagrebu, svaki dan podne označava pucanj iz topa. Sredinom 19. stoljeća Sir Thomas Coventry živio je u Nici sa svojom zaboravljivom suprugom. Izluđivalo ga je što ona niti jedan dan ne bi poslužila ručak u točno vrijeme pa je gradonačelniku predložio ovaj mali običaj (kao i u njegovom rodnom gradu u Škotskoj), koji je i sam plaćao. Što sve muškarci neće napraviti za tanjur domaće klope! Kada se vratio u Škotsku, ponio je i svoj mali top sa sobom, ali su građani Nice već toliko bili navikli na pucanj u podne, da su tradiciju i zadržali.
 
Druga priča je priča o dvorcu i utvrdi na brdašcu iznad grada, koja je svojevremeno bila najjača na Mediteranu i glasila kao nepobjediva. Zato su se mnogi valjda i trudili probiti zidine i zauzeti dvorac, koji je nekada tamo postojao. Sve do 1706. godine, kada ga je veliki, poznati Kralj Sunce, Luj IV., uspio razoriti pukom (ne)srećom. Kažu da je jedna topovska kugla preletjela zidine i kroz prozorčić upala u spremište oružja i municije, koje je eksplodiralo i omogućilo ulazak vojnika u grad. Kraljeva odluka tada je bila razoriti cijeli grad, dvorac i zidine, kamen po kamen... Također, kažu da je kamenjem s tog brdašca i popločena Promenada Anđela. Ovu priču sam čula slušajući jednog turističkog vodiča, čijoj sam se grupi sasvim slučajno približila i ostala, praveći se luda, dok nije završio, na svom simpatičnom engleskom s francuskim naglaskom :).
 
 
I treća zanimljiva legenda, prema kojoj je Promenada (zaljev, uvala, šetnica) Anđela dobila svoje ime, također seže daleko u prošlost, u treće stoljeće... Na suprotnoj strani Mediterana, u Palestini, jedna mlada Kršćanka bila je zarobljena i mučena, zbog svoje vjere, koje se nije htjela odreći ni nakon najgorih oblika mučenja. Na kraju su joj odrubili glavu, a tijelo privezali na splav i pustili na otvoreno more, očekujući kako će ga ptice potpuno uništiti. Legenda kaže kako se to nije dogodilo, jer su anđeli otpuhali splav miljama daleko, sve do uvale koja danas nosi ime upravo prema tim anđelima. Taj je događaj proglašen čudom, a mlada mučenica, za koju se vjeruje da je imala svega 15 godina, proglašena je svetom i katedrala u starom gradu nosi njezino ime - Basilique-Cathédrale Sainte-Marie et Sainte-Réparate de Nice. 
 
Upravo pokraj te crkve nalazi se slastičarna Fennochio, najpoznatija u gradu, zbog navodnih 120 različitih okusa sladoleda koje ima. Ja ih doduše nisam vidjela 120, ali je zato sladoled jedan od najboljih koje sam ikada probala! Osim tipičnih okusa, oni koji su mi zapeli za oko i/ili sam probala su okus Baileysa, Jasmina, Mojito... Isto tako, uz najbolji sladoled, pojela sam i najodvratniju pizzu na svijetu! Čak i ove u Dubaiju više sliče na pizzu, nego što je bio taj komad bijede na tanjuru... 
 
Osim o povijesti Nice, naučila sam i ponešto o povijesti sporta. Naime, ovaj vikend se održava(o) Ironman triatlon na plaži. Hodajući među svim tim ljudima, koji su se ili došli natjecati ili bodriti natjecatelje ili su se samo slučajno našli tamo, nemajući pojma što se događa (kao ja na primjer), strašno me nerviralo što se ne mogu spojiti na neki wi-fi da potražim što je i zašto je "Ironman"?! Srećom, hotelski wi-fi je bio dovoljno jak pa sam ga hvatala i na plaži, i tako ležeći na kamenčićima, sunčajući guzu i gledajući te sportaše kako trče i voze bicikle par metara dalje, čitala sam o nastanku Ironman natjecanja, koje je započelo 1978. godine na Havajima! Također, jedna zanimljiva pričica o ljudskom egu, potrebi za dokazivanjem, pobjeđivanjem, obaranjem rekorda, prelaženjem granica izdržljivosti, snalažljivosti itd. 
Pa kad već pričam priče, evo što kaže i ova... 
 
 
1977.u Oahu došlo je do diskusije između članova klubova trkača i plivača o tome koji od navedenih sportaša su više fit? Te godine u poznatom američkom časopisu Sports Illustrated, izašao je članak o poznatom belgijskom biciklistu, u kojem se on spominje kao osoba kod koje je zabilježen najviši unos kisika tijekom fizičke aktivnosti, prema čemu su biciklisti ti sportaši, koji su najviše fit! Jedan od njih tada je predložio da se rasprava riješi trkom, koja će uključivati plivanje 3.86 km, bicikliranje 180 km i na kraju trčanje 42 km! Tim redoslijedom i bez pauze, trka mora završiti unutar 17 sati (dakle pala sam u nesvijest od muke, već pri samom čitanju ovih brojki!). Smatra se najtežim jednodnevnim sportskim događajem na svijetu (ne kužim zašto, apsolutni pis of kejk). Prije početka prve utrke, te davne 1978., svakom od 15 natjecatelja dodijeljen je papir s pravilima, koji je danas i zaštitni znak natjecanja - plivaj 2.4 milje, bicikliraj 112 milja, trči 26.2 milje, hvali se ostatak života! 
 
Mislim da u životu nisam toliko preplivala niti biciklirala, ali se zato mogu pohvaliti s prijeđenim kilometrima u avionu/vlaku/autu/busu/brodu pa i pješke :).
 
Pssst! Teine avanture po kopnu i zraku čitajte i na njezinom blogu!
 
 
 
 
 
 
 
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara