Come fly with me: S kao Vijetnam

Foto: Privatne fotografije, Ilustracija Index 

PROŠLO je već dugo od kada sam se ovako dobro zabavila na nekom layoveru! Valjda se i to moralo ponovno dogoditi, pogotovo nakon prošlotjednog cendruljavog članka:).
 
Let za Ho Chi Minh City ili kako se još uvijek diljem svijeta naziva Sajgon, trajao je 6 i pol sati i nije bio dovoljno dug za sve što smo morali napraviti i što smo ekšli radili na tom letu. Napokon radim u toj dugoočekivanoj biznis klasi i moram priznati totalno je drugačije nego sve ovo prije. Da sada ne nabrajam što i kako, samo ću reći da mi je sada jasno kada mi kolege pričaju da se preporode kada prijeđu iz ekonomije u biznis. Drugi svijet se krije iza te zavjese koja odvaja dvije kabine.
 
Da bi jedan layover, ta dva, tri dana koliko provedeš van Dubaija bila zbilja odlična, treba se posložiti puno sitnica... U ovom slučaju sve se potrefilo... Rano ujutro skupilo se 10 potpunih stranaca i krenuli smo prema Mekong rijeci, na organizirani izlet, kroz grad u kojem svaka druga osoba posjeduje motor. Kroz ulice koje nemaju odvojene trake, gdje pravila desne ili lijeve strane ne vrijede, već ono "tko jači njegova prednost" (ili možda tko luđi, tko hrabriji, nisam ziher). Cijeli grad je jedna velika ludnica u prometu, ali funkcionira u tom svom kaosu bez pravila (i semafora). Skuteri, motori na svakom koraku, stari, mladi, djeca, svi skupa natovareni na jedan motor, sve je to normalno. A prijeći cestu kao pješak, ne bi mogao ni sam Chuck Norris. Kreneš i moliš se da te netko ne zgazi, pa kud puklo. 
 
 
Zemlja u obliku slova S, "S kao Vijetnam" kaže nama naš vodič Sang, je nešto što sam do sada viđala samo u američkim ratnim filmovima, a sada se vozim tim ulicama, prelazim rižina polja, razgovaram s ljudima, plovim deltom rijeke Mekong, o kojoj sam samo učila prije uhuhu godina na satima zemljopisa. Nevjerojatan je to filing. Uz dobru ekipu, dobra je i zajebancija, a pogotovo kad skužiš da dio turista iz busića također radi za aviokompaniju. Sang nam je pričao dobar dio puta o tome kamo idemo i što ćemo sve vidjeti, ali naglasak je bilo zbilja teško razumjeti. Vijetnamski jezik ima različite tonove izgovaranja istih riječi. koji onda mijenjaju značenje tih riječi, tako da i kada pričaju engleski, neke riječi naglašavaju ovako ili onako, a određena slova izgovaraju na totalno drukčiji način pa pola od priče niti ne shvatiš, ali bio je drag i simpatičan pa ćemo mu oprostiti.
 
Enivej, na rijeci postoje 4 mala otoka nazvana prema 4 svete životinje u Vijetnamu, koje su pak interpretacija Kineskih simbola. Otok Zmaja, jer se vjeruje da zmaj donosi snagu, moć. Otok Kornjače, jer se vjeruje da su kornjače simbol dugog života. Otok Feniksa, koji je simbol ljepote, otmjenosti. I otok Jednoroga, za kojeg se vjeruje da donosi mir i simbol je za intelekt. Na otoku Jednoroga prakticirala se religija kokosa, više kao nekakav kult iz 60-ih godina, koji je ukinut iste godine kada je i pao Sajgon u Vijetnamskom ratu i kada je isti završio. "Religija" je bazirana na vjerovanjima iz Budizma i Kršćanstva, a zagovarala je konzumaciju samo i jedino kokosa i kokosovog mlijeka, a u vrijeme meditacija, koje bi trajale i po mjesec dana, sljedbenici i propovjednici se ne bi tuširali. Procjenjuje se da su imali 4000 sljedbenika, a učenjak koji ju je osnovao '71.g se čak i kandidirao za predsjednika Južnog Vijetnama. Srećom, izgubio je na izborima, jer me živo zanima na što bi ličila ova zemlja da je on postao njen predsjednik.
 
 
Koliko god zanimljivo i ludo zvučali, mi smo ipak posjetili Zmajev otok, na kojem smo išli u tvornicu slatkiša od kokosa. Tvornica u ovom slučaju znači veliki "šator" od trske uz rijeku, gdje ručno pakiraju bombončiće od kokosa i karamele. Mjesto gdje se prodaje tzv. "snake vine", koje je također jedan od afrodizijaka u Vijetnamu, gdje se proizvodi med, stvaraju predivne slike ulja na platnu s motivima iz života Vijetnamaca, ma svašta nešto. Degustacija lokalnog voća i čaja. Zanimljiv okus voćke durian je bio nešto novo što smo svi prvi puta okusili. U Aziji ga nazivaju kraljem voća. a zbog svog snažnog mirisa zabranjen je u velikoj većini hotela, avionima i drugim oblicima javnog prijevoza u Aziji. U Singapuru navodno možeš platiti i kaznu, ako uneseš tu čudnu veliku voćku u metro/bus! Osim svega toga, jako je zdrav i prema nekim vjerovanjima djeluje i kao afrodizijak. Jedan od... Kratak performans lokalne glazbe i na kraju puta ručak u divljini, pržena riba zvana Slonovo uho, vijetnamske spring rolice (meso,riba povrće,začini, zamotani u rižin papir), domaća goveđa juha s nudlicama i ostale lokalne delicije, dok se uz nas u vodi kupao bizon (bivol?)! Doživljaj i pol!
 

Na nekoliko sati izgubiti pojam o tome zašto si ovdje i koliko dugo možeš ostati, je osjećaj koji se više ne javlja tako često, a ne može biti bolji nego što je! Kada na tih par sati zaboraviš koliko je sati, zaboraviš da nisi na pravom godišnjem, zaboraviš da ti ljudi oko tebe nisu tvoji prijatelji, ali družite se kao da se poznajete sto godina. Vrijeme u kojem se totalno možeš opustiti i uživati, ugasiti mozak (i mobitel!) je vrijeme u kojem napuniš mentalne baterije i vratiš se u ovaj pješčanik pun energije (ili je to uzbuđenje zbog nadolazećeg godišnjeg, nije bitno). Makar samo na kratko, uzmeš što se pruži i vrijedi svake neprospavane sekunde! O tome da se Vijetnam našao na popisu destinacija za povratak "jednog dana", ne moram ni pričati...
 
Pssst! Teine zanimljive avanture čitajte i na njezinom blogu!
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara