NAKON napornog dana, nema većeg gušta nego ušuškati se u udobni krevet. Pogotovo kada ga je netko drugi pripremio za tebe, kada je veći od najvećeg u kojem si ikada ležao (dovoljno je da se samo takvim čini), kada je posteljina friško čista i ugodnog mirisa i baš onako taman rashlađena na sobnoj temperaturi... Kreveti u hotelskim sobama... 

 

Hotelska soba može biti nešto najdepresivnije na svijetu, ali isto tako i najopuštajuće mjesto u ovom poslu. Idealna hotelska soba nalazi se u hotelu u kojem se vrata tiho zatvore, a ne udare tako da zavibrira cijeli kat i svaki puta dobijem srčani udar. U hotelu u kojem osoblje hotela zna i razumije da mi kao posada ne funkcioniramo kao i ostatak gostiju pa nas sve skupa smjeste na isti kat, a ne pokraj pod a) obitelji s malom djecom, koja iz nekog razloga cijeli dan provode igrajući se na hodniku (!), pod b) pokraj mladog para koji se ne prestaje seksati cijeli dan i cijelu noć, ili pod c) pokraj konferencijske sale u kojoj se cijeli vikend održava nešto vrlo bitno, što uključuje puno alkohola. 

 

Znaju da svatko od nas živi na svom individualnom vremenu pa će netko odvaliti 16 sati u komadu, jer je iscrpljen već danima, netko će izaći van i partijati cijelu noć, jer si tako planira spavanje za idući dan, a netko će cijelu noć biti budan uz tv, jer jednostavno ne može zaspati, iako se trudi iz petnih žila. U tom slučaju, idealan hotel ima dostavu klope u sobu 24/7, a ne kao u određenim gradovima gdje kuhinja ne radi po noći pa tako kada sletiš u Melbourne u 3 ujutro, gladan k'o pas, moraš čekati 6 da otvore kuhinju. Ili se zadovoljiš čipsom iz 7 eleven-a.  Idealni hotel ili hotelska soba ima klimu koju ekšli možeš upaliti/ugasiti i regulirati sam, a ne da se smrzavam cijelu noć pod klimom, koja puše drito na krevet, jer je vani osamsto stupnjeva pa su oni odlučili rashladiti sobu na "ugodnih" petnaestak celzijevaca i ti tu ne možeš ništa, osim pokriti se preko glave, da ne dobiješ upalu sinusa i paziti da ne izbaciš onu jednu nogu izvan popluna, jer bi mogla otkriti previše pa bi još pobrala i upalu mjehura. 

 

Savršena soba ima i utičnicu pokraj kreveta, bez obzira za što ti treba, utičnica pokraj kreveta. Točka. 

 

Savršeno praktična soba ima prekidače za svjetlo, tamo gdje je prekidačima za svjetlo mjesto. Ne skrivaju se iza dva zida, ne nalaze se na radiju pokraj kreveta, jednostavni su i na vidljivom mjestu, jer ono što najviše od svega volimo, kada strgani nakon leta dođemo u sobu, spremni za srušiti se u krevet od umora, a ne znamo gdje se gasi svjetlo. Ili još gore, kada usred noći moraš piškiti, a ne možeš naći prekidač pa plješćeš i fućkaš i razgovaraš se s lampom, moliš ju da se upali pa na kraju piškiš u mraku. Zbunjujuće je to, u koliko hotela odsjedamo i koliko ih na tjednoj bazi promijenimo, bilo bi najlakše kada bi svi funkcionirali na istom principu, a pogotovo tuševi! Topla i hladna voda, upali ugasi, tuširaj se. Jednostavno. Ne svugdje. Pa tako dođeš u Manchester, a kad ono, pipa za hladnu vodu se nalazi na balkonu, a za toplu u hodniku, kraj recepcije, jer je glupo da iz jedne pipe curi i topla i hladna voda. U hotelu s nekoliko zvjezdica. U 21. stoljeću. 

 

Udobna hotelska soba ima oooogroman bračni krevet! Zar vam ne nestane osmijeh s lica kada uđete u sobu i vidite dva razdvojena kreveta? Kako ću sada razmaženo spavati pod kutem od 90 stupnjeva :)? 

 

 

Mini barovi me ne diraju previše, ali lijepo je kada postoji bar frižider u sobi, naravno da je i u funkciji. Razlog tome su naši šoping izleti u super markete diljem svijeta ili odlazak na plac, svejedno, hrana se kupuje svugdje, pogotovo u Americi u svim onim divnim velikim dućanima s organskom klopom, mljac! Jedna obična glavica zelene salate, tamo i u Dubaiju izgledaju kao Pepeljuga prije i poslije ponoći, ali onda dođeš u hotelsku sobu i nemaš gdje ostaviti svo to divno voće, povrće, meso i tko zna što sve nisi kupio, jer ne da nema mini bara, nego nema ni frižidera! Srećom pa je osoblje u takvim hotelima naučeno i na to pa nam hranu čuvaju u svojem frižideru iza recepcije. 

 

Neću sada zvučati još razmaženije (nego što već jesam) pa pričati kako savršena hotelska soba ima i čarobni pogled, ali probuditi se sa suncem na prozoru, uz spektakularan pogled, definitivno je bolje od buđenja u sobi, u kojoj ne znaš je li još uvijek noć ili je već dan, jer prozor u sobi gleda na unutrašnjost hotela, na recepciju ili još gore - u drugi zid! 

 

I to je život nas stjuardesa, uz sva divna i neobična mjesta koja posjećujemo, sve zanimljive i čarobne gradove koje istražujemo u slobodno vrijeme, hotelska soba je zapravo ono prvo i posljednje (uz aerodrom) što ćemo vidjeti na svim tim putovanjima i mjesto na kojem ćeš se odmoriti, ili nećeš, od rada i pripremiti za idući radni let.

 

Nakon napornog dana, nema većeg gušta nego ušuškati se u udobni krevet... Pogotovo kada znaš da te ujutro neće probuditi nikakav alarm. Iako je ponedjeljak. Ne, iduća 24 sata sam slobodna i prespavati ako želim, iduća 24 sata zovu se "layover".

 

P.s. Možda ću spavati kao beba, dok ostatak normalnog svijeta odlazi na posao u ponedjeljak ujutro, ali ću zato raditi cijelu iduću noć, kada će ostatak istog tog normalnog svijeta grliti jastuke u svojim krevetima, u ponedjeljak navečer...

 

Pssst! Teine avanture po svijetu pratite i na njezinom blogu!