Kako prepoznati posesivca

Kako prepoznati posesivca

Foto: Pepe Jeans

SVATKO se od nas po prirodi ponekad osjeća nesigurno te je samim time sklon određenom stupnju posesivnosti u pojedinim okolnostima, posebno kada su u pitanju ljubavne veze. No, što kada ta nesigurnost prijeđe granicu i postane poremećaj?

Definicija posesivnosti

Definicija u uđžbenicima glasila bi: posesivnost je nerealistična procjena pojedinca da može biti prevaren ili ostavljen, u čijoj je osnovi uništavanje samopouzdanja partnera. Narodna bi glasila otprilike ovako: sjedni nekome na kičmu, pa ga maltretiraj, najčešće bez razloga.

Kako ju prepoznati?

1. Prebrzo vezivanje


Rečenice po kojima ćeš prepoznati takav tip muškarca? "Volim te" na drugom spoju i "Ako bude curica zvat će se Ivana, a ako bude dečko zvat će se Luka" na trećem. Iako lijepe riječi laskaju svakom egu, ovako brzo izgovorene predstavljaju prvi znak za uzbunu da imate posla s potencijalnim nasilnikom.

2. Ljubomora

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Nemamo ništa protiv malo ljubomore u granicama normale, jer je to još uvijek zdrava ljubomora koja ti može pokazati da mu je stalo. No, pregledavanje telefona, optužbe za prevaru i histerija pred tvoje izlaske s prijateljicama (jer muške prijatelje niti ne smiješ imati), to su već opravdani razlozi za otvaranje liječničkog kartona. Ne dopusti da to bude tvoj.

3. Kontrola

Ako netko želi imati kontrolu, tada će mu vrijeme koje provodi s tobom biti u službi određivanja toga koliko možeš biti bliska s drugim ljudima, prigovaranja da premalo vremena provodiš s njim i uvjeravanja kako imaš loše prijatelje i da nikome nije stalo do tebe kao njemu. To je ujedno i vrijeme za koje tebi savjetujemo da isplaniraš prekid.

4. Prijetnje

Prijetnje počinju sa "ako me ostaviš, ja ću...". Ostalo ostavljamo tebi na maštu, no što god izgovorio, vjeruj nam da nije znak ljubavi, već posesivnosti.

Budi oprezna

Dakle, što kada ta nesigurnost prijeđe granicu i postane poremećaj? Tada ti postaješ žrtva tog poremećaja, a odluka je samo na tebi – hoćeš li pobjeći glavom bez obzira ili ostati. No, ako ipak odlučiš ostati, ne polaži nade u to da će se nešto promijeniti i ne igraj se psihologa, jer nećeš pomoći. Najbolje što možeš napraviti je da si priznaš da je ponekad najbolje odustati.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara