Vraća se frajerska momčad koju su svi voljeli

Vraća se frajerska momčad koju su svi voljeli
Foto: Getty Images/Guliver Image

POBJEDOM u derbiju 27. kola Championshipa protiv Derbyja 2:0 Leeds United je napravio još jedan korak na jako dugom putu prema povratku u Premiership.

Do kraja je još 19 kola (plus moguće doigravanje), no čini se da će se Leeds u godini u kojoj slavi 100. rođendan napokon vratiti među englesku elitu u kojoj mu je uvijek bilo mjesto. Leeds je sedamdesetih godina uz Liverpool i Nottingham Forest bio najuspješniji engleski klub. Osvojio je FA Cup i dva naslova prvaka, još triput je bio drugi, igrao je finale Kupa prvaka i Kupa kupova, a osvojio je i Kup velesajamskih gradova. Osamdesetih godina upao je u krizu i završio u drugoj ligi, ali se 1990. godine vratio u prvoligaško društvo te uglavnom bio u vrhu.

2001. godine ništa nije odavalo da bi slavni Leeds United mogao krenuti nizbrdo i doći na rub gašenja. Godinu ranije igrao je polufinale Kupa UEFA, a te 2001. godine dogurao je do polufinala Lige prvaka gdje je ispao od Valencije. Iako je pola Europe željelo da ta Cuperova Valencija napokon nešto osvoji, druga polovica navijala je za Leeds.

Momčad koju su svi voljeli

U fantastičnoj, frajerskoj i u prosjeku vrlo mladoj momčadi Martina O'Learyja igrali su Mark Viduka, Rio Ferdinand, Lee Bowyer, Robbie Keane, Harry Kewell, Lucas Radebe, Ian Harte i mnogi drugi. Prva utakmica na Elland Roadu završila je bez golova, a Valencia je u uzvratu slavila 3:0. Kontroverzni prvi gol Juana Sancheza, koji je evidentno igrao rukom, slomio je Engleze koji se nisu uspjeli vratiti do kraja.

No straha za Leeds nije bilo. Barem ne na prvi pogled. S takvom koncentracijom talenta trebali su još nekoliko godina harati Europom i boriti se za titulu u Premiershipu u kojem su četiri sezone zaredom bili u prvih pet. U takvim situacijama čovjek se lako pomami, a upravo to dogodilo se i predsjedniku Peteru Risdaleu koji je opijen europskim rezultatima igračima dao goleme ugovore, a 2001. godine uzeo kredit od 60 milijuna funti. Računao je mudri Peter da će njegov klub postati redovit sudionik Lige prvaka, što mu je trebalo donijeti desetke milijuna od TV prava i nagrada, ali se prevario.

Kako to obično biva u takvim situacijama, Leeds je u posljednja tri kola sezone 2000./2001. za dlaku ostao bez kvalifikacija za Ligu prvaka, a u sljedećoj mu je četvrto mjesto izmaklo za pet bodova i klub se preko noći našao u situaciji da ne može vraćati rate kredita. Risdale je stoga u ljeto 2002. godine morao prodati Rija Ferdinanda Manchester Unitedu za tada astronomskih 46 milijuna eura. Newcastle je Jonathana Woodgatea platio 13,5 milijuna, Robbie Keane je otišao u Tottenham za 10,5, a Robbie Fowler je završio u Manchester Cityju za 9,5 milijuna eura.

Rasprodali sve što je vrijedilo

Ni to nije bilo dovoljno jer je klub 2003. prijavio 49,5 milijuna funti gubitka, najviše od svih engleskih klubova, a od ispadanja se spasio u posljednjih nekoliko kola. Na kraju te sezone Harry Kewell je otišao u Liverpool za 10 milijuna eura, a Roma je 5,25 milijuna platila Oliviera Dacourta. Prodao bi Risdale još kojeg igrača, ali više nije imao koga. Momčad je bila sklepana s nekoliko posudbi, ali ovaj put spasa nije bilo i Leeds je kao 19. na tablici 2004. godine ispao u Championship.

Ono malo preostalih igrača dobilo je slobodne papire, novi trener Ken Blackwell morao se snalaziti kako god zna, a klub je upao u takve dugove da je u jesen 2004. godine morao prodati i trening centar i stadion Elland Road, koji je onda uzeo u najam.

To je bio tek početak.

I dok se momčad mučila na terenu, u klupskim hodnicima odvijala se drama. Nakon što je klub 2004. za samo deset milijuna funti prodan Kenu Batesu, koji je godinu dana ranije prodao svoj Chelsea Romanu Abramoviču, Leeds je 2005. kupila sumnjiva offshore tvrtka Forward Sports Fund (FSF). Bates im je prodao 50 posto vlasništva i tvrdio je da su ga zaposlili kao njihova predstavnika jer ne žele previše publiciteta. Nitko nije znao tko stoji iza FSF-a jer ga je vodila švicarska tvrtka koji nije bila dužna otkriti vlasnike fonda koji je klub uzeo samo kako bi ga preprodao, za što, budući da je registriran offshore, ne bi trebao platiti porez na dobit.

Batesa su i navijači uskoro uzeli na zub. Zamjerali su mu što u Championshipu drži cijene ulaznica kao da je klub u Premiershipu, a on ih je u službenom klupskom programu za utakmicu prozvao bolesnicima i buntovnicima. Novinarima Guardiana i BBC-ja koji su kritički pisali o klubu zabranio je ulaz na stadion, a na udaru kritika bio je i nakon što je bivšeg Chelseajeva igrača Dennisa Wisea postavio za trenera.

Ni Wise ni Bates, pa ni itko živ, nisu više mogli pomoći Leedsu. U proljeće 2007. godine klub je i dalje bio 35 milijuna funti u minusu, nije više mogao plaćati igrače i samovoljno je proglasio stečaj. Te sezone borio se za ostanak u Championshipu, ali mu je zbog stečaja oduzeto deset bodova što je značilo da će slavni engleski klub prvi put u svojoj povijesti ispasti u treći rang natjecanja.

Stvar s vlasništvom dodatno se zakomplicirala kad je stečajni upravitelj KPMG otkrio da je klub dužan milijune još dvjema offshore kompanijama, koje su pristale otpisati dug samo ako Bates ili FSF nekako otkupe klub od stečajnog upravitelja. Uslijedilo je turbulentno ljeto u kojem su se igrači bunili jer sad već mjesecima nisu dobili plaće, klub je imao 7,7 milijuna funti duga i prema državi, a Football League je zaprijetio da će Leeds isključiti iz svih rangova natjecanja ako do početka sljedeće sezone klub i dalje bude u stečaju.

Savez im oduzeo bodove

KPMG je klub dao na prodaju i Bates je odnekud skupio novac i kupio ga. Dio dugova bio je obrisan, a s preostalim vjerovnicima se nagodio za manje iznose, koje je vraćao u ratama. Ostali klubovi iz Football League pristali su da se Leedsu omogući natjecanje u trećoj ligi, ali s 15 bodova minusa. Unatoč tome, Dennis Wise i njegov pomoćnik Gus Poyet dovukli su klub do 5. mjesta i doigravanja za Championship. Da im na startu sezone nije bilo oduzeto 15 bodova osigurali bi automatski plasman, a ovako su u finalu izgubili od malenog Doncaster Roversa.

Iako je napokon bio relativno stabilan financijski, Leeds nikako nije uspio pobjeći iz treće lige, za što je imao itekako sposobnu momčad. Novu sramotu doživio je porazom 1:0 u FA Cupu od Histona za koji je gol zabio lokalni poštar. Bio je favorit u doigravanju za Championship, ali je ispao od Millwalla, a 2010. godine je s bodom više od Millwalla osvojio drugo mjesto i izborio povratak u drugu ligu.

No mira nije bilo. Glavni igrači su ponovno bili prodavani ili ih se dovelo u situaciju da mogu otići bez odštete. Umjesto da investiraju u momčad, Ken Bates i FSF trošili su novac na preuređivanje istočne tribine Elland Roada te držali astronomske cijene godišnjih ulaznica. Ministarstvo sporta tražilo je od Batesa da konačno razjasni tko stoji iza FSF-a jer u protivnom neće moći igrati u Premiershipu, a vlasnik je ekspresno rekao da je pravi vlasnik kluba zapravo tvrtka Outro Ltd. registrirana u Sv. Kristoforu i Nevisu, offshore raju na Karibima. U prosincu 2012. godine prodao je klub Gulf Finance Houseu, odnosno podružnici GFH Capital.

Riječ je o banci iz Bahreina koja je klub gurnula u daljnji minus. Da, Leeds je uspio naći takvoga arapskog investitora koji je ostao bez novca i u prosincu 2014. godine pregovarao je s Talijanom Massimom Cellinom o prodaji kluba.

Osuđeni prevarant i vrlo sumnjiv tip, 57-godišnji Cellino, inače vlasnik Cagliarija, odmah se po dolasku u klub posvađao s trenerom Brianom McDermottom i poručio mu da je dobio otkaz iako službeno još uvijek nije bio šef kluba. Očajni kaptan Ross McCormack nazvao je Sky Sports News i u eteru prosvjedovao protiv novog vlasnika, a ubrzo su se ispred Elland Roada okupili navijači koji su tjerali taksije kojima je Cellino želio pobjeći iz kluba.

Ponovno zamrznuti računi

Unatoč lošoj formi i slabim rezultatima, Leeds je sljedećeg dana pobijedio Huddersfield 5:1 i Cellino i GFH-ov izvršni direktor David Haigh su se dogovorili da McDermott ipak ostane trener. Cellino se u međuvremenu dogovorio s GFH-om o kupnji 75 posto Leeds Uniteda, ali nakon što ga je sud na Sardiniji osudio za utaju poreza, nije mogao zadovoljiti propise Football Leaguea. Žalio se i rekao da GFH nema ni centa da spasi klub pa mu je naknadno ipak odobreno preuzimanje kluba.

Turbulentno razdoblje u upravi odrazilo se i na momčad. Iako je bio dovoljno jak da se bori za plasman u Premiership, Leeds je nizao teške poraze i bio sve bliže ispadanju. Haigh, koji je tvrdio da mu je klub dužan 950.000 funti, zamrznuo je račune Leedsu koji opet nije mogao plaćati igrače i sezonu 2013./2014. je završio na 15. mjestu Championshipa.

Uslijedile su tri godine muke sa Cellinom koji je mijenjao trenere i pokušavao ponovno prodati klub. U siječnju 2017. godine, dok je klub životario u Championshipu, talijanski biznismen Andrea Radrizzani kupio je 50 posto dionica kluba, a četiri mjeseca kasnije i preostalih 50 posto te postao većinski vlasnik kluba.

Radrizzani se pokazao kao puno sposobniji vlasnik, koji je unatoč početnim lutanjima s trenerima Leedsu posložio sve uvjete da dođe u situaciju u kojoj je danas. Mjesec dana nakon što je dovršio kupnju svih 100 posto vlasništva, Radrizzani je otkupio i Elland Road koji je bio prodan 2004. godine, dogovorio je suradnju s katarskom akademijom Aspire, a u lipnju 2018. godine povukao je ključni potez.

U želji da Leeds u Premiership vrati u ljeto 2018. godine, doveo je Marcela Bielsu, dao mu 2,5 milijuna eura godišnje plaće i učinio ga najplaćenijim trenerom u povijesti kluba. El Loco, odnosno Luđak, uveo je brutalan režim treninga. Igrače je čak tjerao da u klubu tri sata čiste smeće kako bi shvatili koliko navijači moraju raditi da kupe ulaznice, a na pripremama su trenirali triput dnevno.

Konačno na pravom putu

Mukotrpni rad se isplatio i Leeds je nakon desetljeća turbulencija, drama i muke napokon na pravom putu. Serijom od sedam uzastopnih pobjeda od sredine studenog do sredine prosinca Leeds je došao u sam vrh, a jučerašnjom pobjedom protiv Derbyja je trećeplasiranom Sheffieldu na prvom mjestu pobjegao na sedam bodova uz utakmicu više.

Napravio je sve da dobije tu utakmicu, čak je poslao i špijune da snimaju treninge momčadi Franka Lamparda. Šokirani Lampard je zbog toga kukao, ali je ludi Bielsa priznao da on to radi već 15 godina pa ne vidi zašto ne bi i sad.

Puno je do kraja, ali Leeds bi se ove sezone napokon mogao vratiti u Premiership. Bez stranih milijardi kao Wolverhampton, Cardiff i ostali klubovi koji su ušli ili ulaze u prvu ligu, nego s momčadi sastavljenom uglavnom od domaćih igrača i ponekog kvalitetnog stranca. Baš kao i one 2001. kad smo svi ludovali zbog velikog Leeds Uniteda.

Rezultati by SofaScore
Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara