AMERIČKE i ostale međunarodne snage dovršavaju svoje povlačenje iz Afganistana za tri tjedna. U isto vrijeme talibani silovito napreduju i sve više prijete potpunim zauzimanjem zemlje. Je li ovo veliki poraz američkih globalnih ambicija nakon rata koji je trajao dugih dvadeset godina?

Talibani su, u velikoj ofenzivi koju afganistanska vojska ne uspijeva zaustaviti, osvojili glavne gradove više pokrajina, među kojima i strateški važan grad Kunduz, šesti najveći u zemlji. Sve se to događa dok američki, ali i drugi inozemni vojnici privode kraju svoje povlačenje iz Afganistana. 

>> Talibani osvojili ključni grad. Otvoren im je put za dolazak na vlast u Afganistanu?

U samo nekoliko dana talibani su - negdje nakon žestokih borbi, a negdje skoro bez otpora afganistanske vojske - osvojili čak šest glavnih gradova pokrajina u zemlji. 

U nekoliko dana osvojili šest pokrajinskih glavnih gradova

Kunduz, koji su tjednima držali u okruženju, osvojili su u nedjelju, kad se talibanska zastava zavijorila u središtu grada. Istog dana osvojili su Sar-e-Pul, 400 kilometara zapadnije. Zatim Talokan u sjeveroistočnoj pokrajini Takar te Šebergan u pokrajini Džavzdžan u subotu, ali i Zarandž u južnoj pokrajini Nimroz. U petak su osvojili Laškar Gah, glavni grad pokrajine Helmand, a u ponedjeljak i Ajbak, glavni grad pokrajine Samangan. U Džavzdžanu i Zarandžu su zauzeli i zatvor te iz njega oslobodili sve zatvorenike.

"Zbog stalne propagande talibana afganistanske sigurnosne snage gube moral. Čak i prije napada talibana, brojni pripadnici afganistanskih snaga predali su oružje, skinuli uniforme, napustili svoje postrojbe i pobjegli", rekao je AFP-u anonimni dužnosnik pokrajinskih vlasti u Nimrozu. 

"Ovo je početak i gledajte kako će druge pokrajine uskoro pasti u naše ruke", rekao je jedan zapovjednik talibana nakon što su u petak osvojili Zarandž. Ostali navedeni gradovi nastavili su padati jedan za drugim, brzinom kojoj se vjerojatno ni sami talibani nisu nadali.

Štoviše, američki zračni udari u podršci afganistanskim saveznicima zasad su se pokazali nemoćnima zaustaviti silovito napredovanje talibana. O porazu te taktike, ali i američke strategije općenito, možda najviše govori to što su neki od nedavnih zračnih udara pogodili opremu i naoružanje koje su Amerikanci prije povlačenja ostavili afganistanskoj vojsci, a kojeg su se talibani brzo nakon toga domogli zauzimajući afganistanske baze.

Ni zračna podrška više neće spašavati afganistansku vladu

Zračna podrška teško bi pomogla i u eventualnom oslobađanju osvojenih gradova, jer bi američki borbeni avioni, helikopteri i dronovi morali gađati mete u gradovima punim civila. No neovisno o učinkovitosti zračne podrške, Pentagon je već najavio da će, kad povuče sve svoje vojnike za tri tjedna, i zračni udari biti minimizirani, odnosno ograničeni na terorističke mete.

To su dosad najveće pobjede talibana, ali daleko od jedinih. Ti zloglasni islamistički militanti koji žele ponovo uvesti strogi šerijat, odnosno islamističku teokraciju, proteklih mjeseci zauzeli su na desetke okruga i graničnih prijelaza. U isto vrijeme stežu obruč oko nekih od ključnih glavnih gradova pokrajina, uključujući Herat na zapadu i Kandahar na jugu.

Prema vojnoj stranici Long War Journal, od polovice travnja do polovice srpnja talibani su utrostručili broj okruga koji kontroliraju - od 73 na 221. A to je bilo prije posljednjeg vala osvajanja. 

S golemog teritorija koji su osvojili izbjegao je velik broj civila. Nova, potencijalno međunarodna izbjeglička kriza je na pomolu. A civili su i glavne žrtve talibanske ofenzive, pa je tako samo u posljednja 72 sata poginulo 27 i ozlijeđeno još 136 djece, javlja UNICEF. U svibnju i lipnju ubijena su 2392 afganistanska civila. 

"Ova su zvjerstva dokaz brutalne prirode i razmjera nasilja u Afganistanu, koje pogađa već ugroženu djecu", priopćio je UNICEF, dodajući da postoje izvještaji da djecu "sve više regrutiraju oružane grupe u sukob".

Pentagon priznaje: Ne možemo učiniti puno

Američki dužnosnici, koji su željeli ostati neimenovani, su za Reuters rekli da su početkom godine upozorili Bidena da će povlačenjem međunarodnih snaga glavni gradovi pokrajina pasti u ruke talibana, ali da su i oni iznenađeni brzinom kojom su ih talibani osvojili. Talibani nikad nisu osvojili ovoliko teritorija u ovako kratko vrijeme, piše CNN.

Očekivanje da će talibani ojačati dominaciju nad ruralnim krajevima Afganistana, ali da će veći gradovi ostati pod kontrolom međunarodno priznate vlade, pokazalo se kao naivna nada. 

>> Završen je najdulji rat u američkoj povijesti. Što su postigli?

Glasnogovornik Pentagona John Kirby rekao je da je SAD duboko zabrinut razvojem događaja, ali da su afganistanske snage sigurnosti dobro obučene i sposobne suprotstaviti se talibanima.

Na pitanje što američka vojska može učiniti ako se afganistanske snage ne uspiju suprotstaviti dao je znakovit odgovor: "Ne puno."

"To su njihove vojne snage, njihovi gradovi i pokrajine, njihov narod koji treba braniti i sve će se svesti na vodstvo zemlje, odnosno na to kako će se pokazati u ovom konkretnom trenutku", rekao je Kirby.

Branimir Vidmarović: Amerikanci su došli u kaos i produbili ga

Za osvrt na ovu temu obratili smo se vanjskopolitičkom analitičaru i predavaču na Odsjeku za azijske studije na Filozofskom fakultetu u Puli, dr. sc. Branimiru Vidmaroviću. Za početak, pitali smo ga znači li izgledna pobjeda talibana i poraz Amerike.

"U nekom širem smislu napuštanje Afganistana bez nekih realiziranih ciljeva i jest poraz sam po sebi, ili se bar tako tumači i među talibanima i na istoku, u Rusiji i Kini. Nisu uspjeli promijeniti vladu, nisu uspjeli instalirati naciju-državu temeljenu na pravu, jer Afganistan to nije postao i teško da bi to mogao na silu postati na osnovu njegove povijesti", odgovara nam Vidmarović.

Dakle, Afganistan uopće nije postao funkcionalna država otkad su ga Amerikanci okupirali 2001. i omogućili demokratski izabranoj vladi da zauzme vlast?

"Amerikanci su u biti već došli u kaos. Oni su produbili taj kaos, ali Afganistan je sam po sebi teritorij koji naseljavaju vrlo različiti klanovi i plemena, različite vjerske struje unutar islama, s različitim regionalnim jezicima, s različitim simpatijama i lojalnostima prema nekim stranim državama. Znamo da su talibani, prije svega, vezani za Pakistan. Tu je puno različitih izmiješanih identiteta. Tu je i razlika urbanog i ruralnog dijela zemlje. Stoga tu nije bilo nikakvog krovnog identiteta. Jedini krovni identitet je tu islam, ali i to je na staklenim nogama zbog različitih struja", objašnjava Vidmarović.

"Tako je ostalo do danas. Urbani dijelovi su nakon dolaska Amerikanaca počeli malo više sličiti onome kako mi zamišljamo gradove, ali to je, nažalost, samo produbilo problem, jer većina Afganistana ne funkcionira tako", kaže nam Vidmarović. "Nikom nije pošlo za rukom uspješno modernizirati način života u Afganistanu. Ni Britancima, ni Sovjetima, ni sad Amerikancima. Tri najveća su pala na tom zadatku."

Vidmarović: Talibani nikad neće imati stopostotnu podršku

"Uz islamizam je došao i nacionalizam. Ta islamistička borba je dobila antizapadni osloboditeljski štih. To je pridonijelo toj krvavosti i odlučnosti njihove borbe, jer je prevladalo shvaćanje da je sve to što je uvezeno krivo, nečisto i nevjerno. Oni su tehnički potkapacitirani u odnosu na afganistansku vojsku, ali motivacija je na njihovoj strani", dodaje naš sugovornik.

Znači li to da su talibani uspjeli osvojiti srca i umove naroda i uvjeriti ih da je njihova borba ustvari borba protiv stranog okupatora i njegovih domaćih pomagača?

"Otprilike da, ali ne potpuno. Talibani tamo nikad neće imati stopostotnu podršku. Ali talibani su uspjeli kreirati taj identitet koji može ujediniti Afganistance na principima islama i antizapadne borbe. Dakle, nacionalizam, oslobođenje, ponos i religija. I to može do neke mjere nadići plemenske podjele", smatra Vidmarović.

>> Završen je najdulji rat u američkoj povijesti. Što su postigli?

Predsjednik Joe Biden je rekao da će američka vojna misija u Afganistanu završiti 31. kolovoza, dodajući da afganistanski narod mora sam odlučiti o svojoj budućnosti te da neće još jednu generaciju Amerikanaca poslati u 20-godišnji rat.

Umjesto toga, kako je State Department danas priopćio, američki izaslanik za Afganistan Zalmay Khalilzad otputovao je u Katar kako bi "pritisnuo talibane da zaustave vojnu ofenzivu i pregovaraju o političkom rješenju".

Afganistan kao repriza Vijetnama?

Šanse da će takav diplomatski pritisak zaista natjerati talibane na primirje, sad kad su nadomak konačne pobjede, čine se prilično slabima. Jednako se uzaludnom čini i Khalilzadova prijetnja da talibanska vlada neće biti međunarodno priznata i da će je SAD izolirati.

Sa sličnom međunarodnom izolacijom, s različitim oblicima diplomatskih i ekonomskih sankcija, već desetljećima se nose i Sjeverna Koreja i Kuba, a godinama i Iran, Venezuela, Sirija, Rusija, pa, unatoč tome, njihovi režimi i dalje nastavljaju s kršenjem ljudskih prava i međunarodnih prava, zbog čega su sankcionirani. S druge strane, većina tih zemalja ima moćne saveznike u Rusiji i/ili Kini.

Ipak, Washington se nada da će vodstvo talibana prihvatiti ponudu o političkom rješenju, unatoč dosadašnjem neuspjehu pregovora i obećanjima koja su talibani dali pa bez problema prekršili. U isto vrijeme talibani odbijaju primirje. A nastavi li se njihovo napredovanje, Kabul i okolica mogli bi se uskoro naći u djelomičnom ili potpunom okruženju.

Sad već nije teško zamisliti da američko povlačenje i rat u Afganistanu završe kao svojevrsna repriza Vijetnamskog rata - s ulaskom talibana u Kabul i dramatičnom evakuacijom američkih i drugih zapadnih diplomata i domaćih službenika, poput one u Sajgonu 1975.

Vidmarović: Talibani su ipak izgubili dosta ekstremizma

"Trebamo sagledati stvar i iz drugog kuta. Talibani su ipak izgubili dosta ekstremizma od građanskog rata devedesetih, jer su se promijenile okolnosti, način življenje, okolne zemlje. Sad s bojišnice ne dolaze vijesti o masakrima i strahovladi gdje su talibani osvojili teritorij. Imam osjećaj da se talibani žele nametnuti kao realna politička opcija, samo to i dalje rade na primitivan način, osvajanjem", ističe Vidmarović.

"Ali s njima ipak sad pregovaraju Amerikanci, Rusi (iako su u Rusiji zabranjena organizacija) i Kinezi posljednjih deset godina. Shvatili su da mogu profitirati od njih, ako se budu ponašali na pravi način i uklopili se u novu paradigmu. Imam osjećaj da, kad bi im se ponudilo sudjelovanje u vladi, da bi oni s time bili zadovoljni. Jer to je stara paradigma u politologiji. Kad ekstremisti uđu u parlament ili u vlast, oni se razvodne, prilagode stavove", ocjenjuje Vidmarović.

No je li realno da talibani pristanu sudjelovati u regularnoj političkoj utakmici? 

"Mislim da bi oni pristali na demokratske izbore kad bi imali informacije da će sigurno pobijediti, da uživaju većinsku podršku", odgovara nam Vidmarović.

"Amerika sad, nažalost, nema baš kredibiliteta u pregovorima. Njih sad trebaju pritisnuti druge zemlje - Rusija, Kina, susjedne centralnoazijske zemlje. Kina, recimo, ima više kredibiliteta jer nikad nije napadala Afganistan. Amerikanci bi tu morali ići s drugim zemljama, jer inače će ih talibani voditi za nos, kao što su radili na pregovorima u Dohi 2019.", ističe Vidmarović.

Kraj američkog imperija ili strateško uzmicanje?

Američki novinar i autor Chris Hedges, dobitnik Pulitzerove nagrade i radikalni ljevičarski kritičar vanjske politike i ratova američkog "carstva" koji sad piše za Russia Today, u nedavnoj kolumni tvrdi da je američki debakl u Afganistanu "još jedan znak kraja američkog imperija".

"Dva desetljeća borbe, bilijun dolara koje smo potrošili, 100.000 vojnika raspoređenih za pokoravanje Afganistana, visokotehnološki gadgeti, umjetna inteligencija, cyber-ratovanje, bespilotne letjelice Reaper naoružane projektilima Hellfire i bombama GBU-30 te dronovi Global Hawk s kamerama visoke rezolucije, zapovjedništvo za posebne operacije sastavljeno od elitnih rendžera, SEAL-ova i zračnih komandosa, crna mjesta (tajni zatvori za teroriste), mučenje, elektronički nadzor, sateliti, jurišni avioni, plaćeničke vojske, infuzija milijuna dolara za kupovinu i podmićivanje lokalnih elita i obuka afganistanske vojske od 350.000 ljudi koja nikada nije pokazala volju za borbu nije uspjela pobijediti gerilsku vojsku od 60.000 (boraca) koja se financirala proizvodnjom opijuma i iznudom u jednoj od najsiromašnijih zemalja na Zemlji", poentirao je Hedges.

S druge strane, Vidmarović smatra da ovo ipak nije epohalni poraz Amerike.

"Ovo je jedno strateško uzmicanje zbog nedostatka sredstava. Ali to svakako ne znači da će Amerika izgubiti svu moć u svijetu. U Americi su ipak snažni glasovi koji pozivaju na smanjenje međunarodnog angažmana, i u tom kontekstu treba gledati i na ovo", zaključuje Vidmarović. "Osama bin Laden je ipak ubijen i to je pobjeda Amerike. S godinama je to sve skrenulo u neku žabokrečinu u kojoj nisu više bili jasno postavljeni ciljevi. Nešto su postigli, nešto nisu. Tako da to ipak nije toliki poraz."