Bandić protiv Kregara: Bolje stotinu afera nego samo jedna

ŠTO JE gore: imati samo jednu aferu po kojoj će vas svi pamtiti ili desetine afera koje više nitko ne može popamtiti? Dilema koja se u prvi mah može činiti lažnom, čak i paradoksalnom, nametnula se nakon što je Josip Kregar neposredno po objavi službene kandidature za gradonačelnika Zagreba izbacio jednog (valjda i jedinog) kostura iz ormara, onu davnu aferu sa stambenim kreditom Posmrtne pripomoći.

I dok Bandićevi "kosturi" leže razasuti po cijelom gradu, budući da još nije pronađen dovoljno veliki ormar u koji bi ih mogao ugurati, Kregar je preduhitrio svoje kritičare, objasnivši što je zapravo sadržaj afere za koju tvrdi da mu je prije osam godina podmetnuo sam Bandić.

Kregar je tada bio Vladin povjerenik za Zagreb i favorit za budućeg gradonačelnika, ali se nakon otkrića afere s Posmrtnom pripomoći povukao, Bandić zauzeo njegovo mjesto i ostalo je povijest. Danas Kregar s tom istom aferom na grbači ulazi u bitku s Bandićem i naramkom njegovih afera. I to - vjerovali ili ne - kao autsajder.

Bandić će ugristi poput pit bulla

Utrka se čini neravnopravnom od početka. Kregar će se tijekom cijele kampanje opravdavati zbog stambenog kredita kojeg je dobio kao predsjednik Nadzornog odbora Posmrtne pripomoći, dok se istovremeno - kao dijete u slastičarnici - od silne ponude Bandićevih afera neće moći odlučiti zbog koje bi ga prozvao. Nešto kao Buridanov magarac: neodlučan između dva plasta sijena, mogao bi skapati od gladi. Bandić će, međutim, spremno poput pit bulla zagristi u jedini izbor koji mu je ponuđen. I vjerojatno pobijediti.

Nije to jedini takav primjer. Sjetimo se Ivice Račana. Njega se prozivalo zato što je supruzi Dijani dodijelio status veleposlanice za razminiranje. Slavko Linić prozivan je zbog "Viktora Lenca". Mate Granić predstavljao se kao poštenjak u politici, sve dok nije osvanuo u čuvenom transkriptu s Mirogoja. Ingrid Antičević Marinović ostatak političkog života provest će u pravdanju zbog supruga, odvjetnika Marinovića.

Zoranu Milanoviću izvukli su punca građevinara kojemu Bandić navodno namješta poslove. Radimir Čačić ima vječiti sukob interesa. Tonino Picula navodno ne živi u Velikoj Gorici čiji je gradonačelnik. To su stvari koje se pamte, etikete koje trajno obilježavaju, optužbe koje se najlakše lansiraju posred čela.

Bolje je imati više afera

A što se krije na drugoj strani? Milan Bandić ima toliko afera da se teško onako iz prve sjetiti one najveće. Čak se i pijano bježanje od policije iz današnje perspektive doima tek poput nevinog nestašluka.

O aferama dobrovačke gradonačelnice Dubravke Šuice bilo je nužno sastaviti čitavu brošuru, svojevrsni vodič za početnike. Stipe Gabrić Jambo pravi se kao da devedesete ne postoje.

Božidar Kalmeta i Luka Bebić nemaju prevelike muke sa svakodnevnom lavinom "kostura iz ormara", o Sanaderu i njegovim satovima, blindiranim autima, ljetovanjima na jahti, o Veroni, Kutli i drugim poslasticama izlišno je raspravljati. Još je manje potrebno apostrofirati Damira Polančeca, tu se tek ne bi znalo odakle krenuti.

Primjećujete li razliku? Političari s gomilom afera na kontu naizgled su uspješniji od onih koji godinama vuku samo jednu, onu koja se poput zvonca oko vrata oglasi kad god se pojave na političkoj sceni.

Dakle, kad je riječ o aferama, čini se prilično logičnim da u ovoj uvrnutoj državi vrijedi i uvrnuto pravilo "bolje više nego manje". Ili konkretnije, u društvu u kojem su afere dio političkog folklora bolje je imati sto afera, nego samo jednu.

Od šume se više ne vidi drveće

Zapravo, ako bismo bili baš zlobni i stvar tjerali do kraja, mogli bismo doći do zaključka kako u hrvatskoj politici ljudi zapravo postaju prepoznatljivi po aferama. Onaj tko nema afere, za njega nitko ne zna. On je politički "nobody". Autsajder i luzer. Nesposobnjaković.

Objašnjenje dobrim dijelom leži i u zasićenju. Ako se svakoga dana u javnost plasiraju nove afere, kao što se to već godinama radi u slučaju Bandića, Jambe, Sanadera, Polančeca, Šuice i tko zna koga još, građani više ne obraćaju pažnju. Gube interes, postaju umorni i u konačnici  imuni na nove optužbe, a kod određenog broja birača javlja se i revolt. Oni otkrića smatraju hajkom protiv svog kandidata, iskonstruiranom kampanjom i ne mogu vjerovati da je baš sve istina. I da je sve to uopće moguće.

Eto, nakon famoznog zahoda, sad se otkrilo i da je Bandićev kum digao lovu i na ZET-ovoj nadstrešnici. Koga više briga! A osim toga, počinju se zaboravljati zahodi i javnost se zabavlja svježom igračkom. Od šume se više ne vidi drveće. A moglo bi se to i ovako reći: kao što bundžije histeričnim urlanjem žele prikriti manjak argumenata, tako se i kompromitirani političari - paradoksalno, ali istinito - žele ustvari skloniti iza gomile afera. Onima sa samo jednom tako nešto je neusporedivo teže: kao da se pokušavaju sakriti iza metle.

Odgovor je bolno jednostavan

Međutim, dosta toga ovisi i o percepciji. Dobar dio birača smatra sasvim normalnim da njihov favorit Bandić ima gomilu kostura. To se od političara takvog profila i očekuje. Kao što se očekuje i od Šuice, Jamba, Bebića, Žužula, Sanadera, Kalmete, Polančeca... Takvima naprosto nema pomoći.

Potpuno je obrnuta situacija na drugom biračkom polu. Kregarovi birači ne očekuje koruptivne skandale od svog favorita i ujedno borca protiv korupcije, kao što SDP-ovi nisu očekivali nepotizam od Ivice Račana ili korupciju od Slavka Linića.

I tako, dolazimo do zaključka da je odgovor dilemu s početka zapravo bolno jednostavan. Oni koji imaju malo afera, zapravo ne bi smjeli imati ni jednu. A oni koji ih imaju puno, mogu ih bez problema imati - još više. Zar je onda čudno što se Kregaru ne daju prevelike šanse protiv Bandića?

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Neja Markičević / Cropix, Index

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
Učitavanje komentara