MEĐUNARODNO istraživanje učenja i poučavanja (TALIS) za 2018. pokazalo je da se hrvatski učitelji, nastavnici i ravnatelji ne razlikuju od prosjeka ostalih zemalja u radnim uvjetima i prosječnoj dobi, ali i da su obrazovaniji od prosjeka EU-a.

U analizi istraživanja zamijećena je rodna neravnoteža učiteljske i nastavničke profesije te tako žene čine 78 posto osnovnoškolskih učitelja i 67 posto srednjoškolskih nastavnika, dok je TALIS-ov prosjek 69 posto. 

Hrvatski učitelji i ravnatelji u prosjeku po dobi, ali iznad prosjeka po broju učiteljica

U Hrvatskoj se udio žena na mjestu učitelja u osnovnoj školi u zadnjih pet godina povećao oko četiri posto i Hrvatska je tako u prvih 10 zemalja po broju učiteljica, među kojima su i Slovenija, Mađarska, Gruzija, Rusija i Latvija, koja ima gotovo 90 posto učiteljica. S oko 58 posto, Japan je na vrhu po broju učitelja, a približno podjednak broj učitelja i učiteljica imaju Saudijska Arabija, Nizozemska, Kolumbija i Turska. 

Rodna ravnoteža unutar ravnateljske profesije u Hrvatskoj je izraženija nego kod učitelja i nastavnika te su tako žene ravnateljice u 53 posto osnovnih škola i u 49 posto srednjih škola, što je i TALIS-ov prosjek. Najviše ravnateljica je u Latviji, više od 80 posto, dok Japan ima najviše ravnatelja, više od 90 posto.  

Prosječna dob hrvatskih učitelja u osnovnoj školi je 42 godine, a srednjoškolskih nastavnika 45, što odgovara prosjeku zemalja sudionica istraživanja od 43 godine i prosjeku EU-a od 45 godina.

Ravnatelji su u prosjeku stariji od učitelja te je prosječna dob hrvatskih osnovnoškolskih ravnatelja 52 godine, srednjoškolskih 53, dok je prosjek istraživanja 51. Najstariji ravnatelji imaju više od 58 godina u Južnoj Koreji i Japanu. Izrazito mladi ravnatelji, između 42 i 44 godine, su u Saudijskoj Arabiji i Turskoj. 

Hrvatski učitelji obrazovaniji od prosjeka

Istraživanje je pokazalo da hrvatski učitelji, nastavnici i ravnatelji imaju završen viši stupanj obrazovanja u odnosu na prosjek zemalja sudionica u istraživanju i prosjek EU-a. Tako više od 90 posto hrvatskih učitelja, nastavnika i ravnatelja ima završen fakultet, dok je isti stupanj u prosjeku završilo 41 posto učitelja i 57 posto ravnatelja iz istraživanja te 55 posto učitelja i 65 posto ravnatelja u zemljama EU-a.

Hrvatska je tako peta zemlja s najobrazovanijim učiteljima i ravnateljima, a nešto više imaju samo Finska, Češka, Portugal i Slovačka. Na dnu po obrazovanju učitelja nalaze se Vijetnam, Južnoafrička Republika, Saudijska Arabija, Turska i Danska. 

Što se tiče radnog iskustva, hrvatski učitelji prosječno imaju 15 godina iskustva, od toga 11 godina u osnovnoj školi u kojoj su trenutno zaposleni, dok nastavnici u prosjeku imaju 16 godina staža, a od toga su 14 proveli na trenutnom zaposlenju. To ukazuje na relativno nisku razinu mobilnosti unutar sustava za razliku od učitelja u Japanu, Južnoj Koreji i Turskoj, gdje prosječno radno iskustvo u istoj školi iznosi pet ili manje godina.

''Najzelenije'' učitelje imaju Turska, Singapur i Čile gdje oko 30 posto učitelja ima manje od pet godina iskustva, a najiskusnije Portugal, Litva i Vijetnam. 

Rezultati također pokazuju da hrvatski ravnatelji imaju nešto manje iskustva kao učitelji ili nastavnici prije nego što postanu ravnatelji, odnosno oko 15 godina iskustva u odnosu na prosjek od 20 godina staža koji imaju ravnatelji drugih zemalja. 

U većini zemalja, uključujući i Hrvatsku, bilježi se trend smanjenja broja sati utrošenih na planiranje i pripremu nastave, uz povećanje broja sati provedenih u nastavi. Tako hrvatski učitelji i nastavnici rade 39 sati tjedno, što odgovara ukupnom prosjeku, od čega im gotovo 50 posto ode na nastavu. U nastavi najmanje vremena provode učitelji u azijskim zemljama te u Norveškoj, dok najviše vremena u nastavi provedu u Brazilu, Čileu, Gruziji i Saudijskoj Arabiji. 

Hrvatski ravnatelji, pak, utroše polovinu vremena na administrativne poslove, trećinu u interakciji s učenicima, roditeljima i zajednicom, a manje od petine vremena posvećuju poslovima vezanima uz kurikulum i nastavu, što je gotovo identično distribuciji radnog vremena ravnatelja u drugim TALIS zemljama. 

Više od 90 posto hrvatskih škola daje mentorsku podršku novim nastavnicima

Učiteljima početnicima podrška se može pružati putem mentora, a istraživanje je pokazalo da je u više od 90 posto hrvatskih osnovnih i srednjih škola osigurana mentorska podrška učiteljima i nastavnicima. Tako se Hrvatska opet našla pri vrhu, i to na sedmom mjestu, a bolji su samo Singapur, Australija, SAD, Engleska, Kazahstan i Šangaj.

Hrvatski osnovnoškolski učitelji najveću potrebu iskazuju za stručnim usavršavanjem u području poučavanja učenika s posebnim potrebama, pristupa individualiziranom učenju i za primjenom vještina informacijsko-komunikacijskih tehnologija (ICT), a srednjoškolski nastavnici u području poučavanja učenika s posebnim potrebama, poučavanja kroskurikularnih vještina i primjene ICT vještina. 

Hrvatska je prema potrebi za stručnim usavršavanjem u području poučavanja učenika s posebnim potrebama pri vrhu uz Čile, Južnoafričku Republiku, Japan i Meksiko. Južnokorejski, singapurski, hrvatski i gruzijski ravnatelji najčešće pohađaju tečajeve ili seminare o upravljanju, a hrvatski ravnatelji rjeđe, ali ipak unutar prosjeka, pohađaju tečajeve vezane uz predmete i nastavu, gdje su pri vrhu Italija, Kazahstan i Norveška.

Istraživanje je također pokazalo da je više od 90 posto hrvatskih učitelja i nastavnika zadovoljno svojim poslom, što je i TALIS-ov i EU-ov prosjek, ali ipak ih samo devet posto smatra da se učiteljsko zanimanje cijeni u društvu, za razliku od TALIS-ova prosjeka od 32 posto i prosjeka EU-a od 18 posto.

Uz hrvatske učitelje, najmanje cijenjeno osjećaju se učitelji iz Slovačke, Slovenije, Francuske, Argentine i Portugala, a najviše u Vijetnamu, čak njih 92 posto, Singapuru, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Južnoj Koreji. Također, srednjoškolski nastavnici u prosjeku su zadovoljniji uvjetima svog nastavničkog zanimanja u usporedbi s učiteljima u osnovnim školama.

Što se tiče prioritetnih ulaganja u obrazovanje, 77 posto hrvatskih učitelja i nastavnika smatra da je povećanje njihovih plaća područje od najveće važnosti, a slično smatraju učitelji u svim zemljama sudionicama.

Sljedeće po važnosti im je ponuda visokokvalitetnog stručnog usavršavanja za učitelje te unapređivanje školskih objekata i sadržaja, dok 60 posto učitelja iz EU zemalja smatra da je povećanje plaća tek drugo po važnosti, a najveću važnost pridaju smanjivanju veličine razreda. 

Svojom plaćom najzadovoljniji su u Danskoj, Austriji, kanadskoj Alberti i Finskoj.

Prosječan broj učenika i učitelja u osnovnim školama manji nego u srednjim školama

Podaci pokazuju da je prosječan broj učenika i učitelja u osnovnim školama manji nego u srednjim školama, a u proteklih pet godina u Hrvatskoj je došlo do smanjenja prosječnog broja učenika u razredu s 20 na 18,6 učenika. Smanjio se i omjer učitelja i učenika pa na jednog nastavnika dolazi osam učenika, dok je TALIS-ov prosjek 13 učenika na jednog učitelja. 

Što se tiče discipliniranosti učenika, hrvatski učitelji i nastavnici rjeđe trebaju održavati i uspostavljati disciplinu tijekom nastave u usporedbi s učiteljima u drugim zemljama, gdje disciplinu u razredu treba održavati prosječno više od 70 posto učitelja, a uspostavljati je njih više od 60 posto. Hrvatske škole bilježe nisku učestalost incidenata, oko četiri posto u osnovnim školama i oko jedan posto u srednjim, a više od 90 posto učitelja i nastavnika smatra da se učitelji i učenici dobro slažu. 

Hrvatski učitelji i nastavnici rade u homogenijim razredima i školama s obzirom na kulturno porijeklo, socioekonomski status i posebne obrazovne potrebe učenika u odnosu na učitelje u drugim zemljama sudionicama. Također, 10 posto hrvatskih učitelja poučava u razredima s više od 10 posto učenika s posebnim obrazovnim potrebama, što je manje od TALIS-ova prosjeka od 22 posto i EU-ova prosjeka od 31 posto. Najveći postotak učitelja, odnosno više od 50 posto, koji rade u takvim razredima bilježe Čile, Belgija i SAD.

Istraživanje pokazuje da je poučavanje za prihvaćanje osoba različitog socioekonomskog porijekla najčešće korištena praksa protiv socioekonomske diskriminacije u školama, dok se za kulturnu raznolikost najčešće koristi poučavanje o tome kako se nositi s etničkom i kulturnom diskriminacijom.

Što se tiče sastava škola s obzirom na imigrantski status učenika, najveći postotak, odnosno više od 40 posto učitelja koji rade u školama s više od 10 posto učenika imigrantskog porijekla nalazi se u Švedskoj, Austriji i kanadskoj Alberti, dok su zemlje s najmanjim postotkom takvih učitelja Bugarska, Mađarska, Japan, Južna Koreja, Litva, Slovačka i Vijetnam. U njihovom društvu je i Hrvatska, gdje tek jedan posto učitelja poučava u takvim razredima, što je mnogo manje od TALIS-ova prosjeka od 16 posto i EU-ova prosjeka od 21 posto. 

U istraživanju je sudjelovalo više od 240.000 učitelja iz cijeloga svijeta

TALIS je prvo i najveće svjetsko obrazovno istraživanje koje pita učitelje i ravnatelje škola što misle o svom poslu i radnim uvjetima, a provodi se u zemljama članicama i partnericama Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) u petogodišnjim ciklusima. Istraživanje je pokrenuto početkom 2000-ih godina, a do sada su provedena tri ciklusa istraživanja (2008., 2013. i 2018. godine). 

U ovom ciklusu TALIS-a ukupno je sudjelovalo više od 240.000 učitelja i nastavnika te 13.000 ravnatelja iz 30 zemalja članica OECD-a i 18 zemalja partnerica, među kojima je i Hrvatska. Iz svake zemlje sudionice sudjelovalo je 200 škola te 20 učitelja i ravnatelj svake uzorkovane škole. Hrvatska je dio istraživanja od 2013.