ZNANSTVENICI su od ljudskih stanica napravili sićušne žive robote koji se mogu kretati, a jednoga dana mogli bi pomoći pri zacjeljivanju rana ili oštećenog tkiva. Tim sa Sveučilišta Tufts i Wyss instituta Sveučilišta Harvard ove neobične kreacije nazvali su antrobotima. Znanstvenici su ranije napravili prve žive robote ili ksenobote od matičnih stanica iz embrija žabe afričke pandžašice (Xenopus laevis).

"Neki misle da ksenoboti samo dolaze od embrija i žaba. Mislim da to nema nikakve veze s embrijima ili vodozemcima i da se radi o mnogo općenitijem svojstvu živih bića. Ne shvaćamo koje sve sposobnosti imaju naše tjelesne stanice", rekao je biolog Michael Levin sa Sveučilišta Tufts, a prenosi CNN.

Kako su nastali? 

Znanstvenici su konstruirali žive robote koristeći donirane ljudske stanice dušnika. Te su im stanice najbolje odgovarale jer su lako dostupne zbog istraživanja covida i plućnih oboljenja, ali i zbog njihovog oblika, koji robotićima omogućuje pokretnost. 

Naime, stanice dušnika prekrivene su tankim izdancima koji nalikuju dlačicama (cilijama) i talasaju se naprijed-natrag. Oni obično pomažu stanicama dušnika da istisnu sićušne čestice koje bi mogle zasmetati plućima. Prijašnje studije pokazale su da ove stanice mogu tvoriti organoide - nakupine stanica koje se često koriste prilikom istraživanja. 

Različiti oblici i veličine 

Biologinja Gizem Gumuskaya sa Sveučilišta Tufts eksperimentirala je s kemijskim sastavom uvjeta rasta trahealnih stanica i pronašla način da potakne cilije na organoidima da se okrenu prema van. Organoidi su nakon nekoliko dana postali pokretni, a "dlačice" su se ponašale poput vesla. 

"Ništa se nije dogodilo prvog, drugog, četvrtog ili petog dana. Sve do sedmog. Kao kod cvjetanja cvijeta. Sedmog dana cilije su se okrenule i bile su izvana", kazala je Gumuskaya. Znanstvenici navode da je svaki antrobot nastao iz jedne stanice i da nisu svi bili identični.

Izgleda da su ovi robotići imali svojevrsnu "osobnost". Neki su bili sferični i potpuno prekriveni trepetljikama, dok su drugi bili više u obliku izdužene lopte i nepravilno prekriveni "resicama". Čak su se i kretali na različite načine - neki u ravnim linijama, neki u uskim krugovima, dok su se drugi migoljili. U laboratorijskim uvjetima preživjeli su do 60 dana. 

Potaknuli popravak oštećenog tkiva?

Levin i Gumuskaya htjeli su otkriti mogu li antroboti imati medicinsku primjenu. Stoga su za početak istražili mogu li se kretati preko oštećenih ljudskih neurona uzgojenih u laboratoriju. Iznenadili su se kada su vidjeli da antroboti potiču rast oštećenog područja neurona. Navode kako za sada ne razumiju mehanizam iza zacjeljivanja, ali da je definitivno zabilježen takav potencijal. 

Znanstvenici su naglasili kako antroboti ne predstavljaju etički ili sigurnosni problem jer nisu napravljeni od ljudskih embrija niti su na bilo koji način genetski modificirani. "Mogu preživjeti u vrlo ograničenom okruženju tako da ne postoji mogućnost da 'pobjegnu' iz laboratorija. Imaju i svoj životni vijek, nakon nekoliko tjedana se biorazgrade bez problema", kazao je Levin. 

Istraživanje naziva Motile Living Biobots Self-Construct from Adult Human Somatic Progenitor Seed Cells objavljeno je u časopisu Advanced Science.