U SURADNJI s Yugopapirom donosimo priču o kriminalnoj organizaciji koja je preprodavala ukradene automobile lakovjernim kupcima.
Siječanj 1990: Kada mnogi Šapčani, i to umirovljenici skromnih primanja, prodaju skupocjene automobile u Varaždinu, onda to mora izazvati sumnju. Jedna rutinska kontrola prometnih dokumenata navela je na trag međunarodne grupe kriminalaca koji su preprodavali skupe automobile ukradene u SR Njemačkoj. Kako su tekle transakcije s papirima u Jugoslaviji...
"Išao sam četiri puta na sajam u Zagreb kako bih prodao svoj šest mjeseci star Fiat Uno 60 S. Kako mi to nikako nije polazilo za rukom, smatrao sam divnom prilikom prijedlog mog prijatelja da od njegovog poznanika u zamjenu za svoje vozilo uzmem Golf turbo dizel uvezen iz Njemačke. Uvjet za tu transakciju bila je i moja obaveza da mu još isplatim devet tisuća zapadnonjemačkih maraka. Ni slutio nisam u što se upuštam..."
Tim riječima je nedavno započeo svoju ispovijest ovom reporteru Radovan Budinski iz Beletineca kod Varaždina. Naime, ne sumnjajući da postaje žrtva vještog prevaranta, ovaj čovjek je, uvjerivši se u ispravnost dokumenata koji su govorili da je spomenuti Golf uredno registriran u Koprivnici, pristao na ispričanu zamjenu uz doplatu.
Nakon toga Budinski je platio i prijevod automobila, što je stajalo novih 3000 njemačkih maraka u dinarskoj protuvrijednosti.
Naizgled, sve je bilo u najboljem redu, sve dok nije, nakon tri mjeseca od potpisa kupoprodajnog ugovora, u Beletinec stigla policija. Klupko se brzo počelo odmotavati. Zabezeknut podacima koje je saznao, Budinski nije više znao što je istina, a što laž.
Drugooptuženi iz ove afere Ivan Matejuš iz Varaždina se kleo da je sve samo zabuna i da je Golf 100% čist. Međutim, o zabuni, a o čistoći pogotovo, nije moglo biti više govora.
Samo najskuplji
Varaždinski slučaj bio je samo jedan u nizu koji su otkrivali izuzetno dobro organiziranu i povezanu grupu kradljivaca i preprodavača najluksuznijih automobila ukradenih u Zapadnoj Njemačkoj, koju su, osim naših, sačinjavali i strani kriminalci.
Za godinu dana u Okružnom sudu u Varaždinu kompletiran je spis od 2000 stranica koji sadrži imena okrivljenih i njihova saslušanja, kao i nalaze vještaka. Istražne radnje oko prvog ovakvog slučaja međunarodnog kriminala u ovom kraju brzo i uspješno je vodio istražni sudac Slobodan Grah iz Varaždina. Navodeći da je to samo još jedan rutinski slučaj, rekao nam je:
"Riječ je o skupocjenim automobilima, poput Mercedesa, BMW-a, Audija, Golfova, a cijela veza je funkcionirala kao tvornica. Rekao bih tvornica ukradenih automobila. Dovoljno je bilo naručiti automobil koji zanima potencijalnog kupca i u najkraćem mogućem roku, sa svim papirima, bio bi isporučen na određenu adresu. Svi su ukradeni u SR Njemačkoj, a prodavani s dokumentima koji su govorili o njihovoj 'ispravnoj' registraciji kod nas."
Uhodan sustav
Na pitanje o tome na koji je način otkrivena ova grupa međunarodnih kriminalaca saznali smo da je slučajnost bila presudna. Naime, posumnjalo se u to tako što je prilikom jednog rutinskog pregleda dokumenata uočeno da je previše automobila koji su porijeklom iz Šapca i drugih dijelova Srbije. Postavilo se pitanje kako to da Šapčani prodaju automobile u Varaždinu! Provjerom dokumenata ustanovilo se da je navodni raniji vlasnik imao Fiću s određenom registarskom tablicom, a ne Audi 80 turbo. Uz sve, bili su to umirovljenici koji sebi nisu mogli priuštiti tako skupa vozila...
U Okružni sud u Varaždinu, koji nadzire 40 spornih automobila, dolazili su i predstavnici Interpola kako bi na osnovu pregleda papira koji su ovdje prikupljeni mogli pokrenuti kazneni postupak protiv nekih lica u SR Njemačkoj.
Na čelu grupe kriminalaca nalazio se Stojan Đurić (37) iz okoline Teslića, a uz već spomenutog Ivana Matejuša iz Varaždina, u sve su bili uključeni i Gabriel Vugrinec iz Trnovca kod Varaždina, Stjepan Radić iz Dikovca, Đorđe Jelovac iz Ludbrega, Mirko Cvek iz Turčina, Stjepan Kropf iz Bistrice, Josip Bosilj iz Varaždina...
"Svatko od njih je imao svoje zaduženje u ovom poslu. Sama operacija tekla bi otprilike tako što bi ukradeni Golf u našu zemlju prevezao posebno plaćeni vozač koji bi automobil ostavio na točno označenom mjestu (uglavnom na nekom hotelskom parkiralištu).
Nakon toga netko iz varaždinske grupe bi preuzeo vozilo za koje bi u rekordnom roku napravili 'originalne' papire. To su izvodili tako što bi ponovo registrirali odjavljeni automobili čije bi registarske tablice završile na nekom od skupih ukradenih automobila.
U igri su bila i lažne punomoći navodnih ranijih vlasnika. Sve je to, naravno, bilo ovjereno i štambiljom - ali lažnim. Odmah potom takvi automobili su prodavani na autosajmovima ili već unaprijed dogovorenom kupcu."
Bile su, dakle, dvije vrste kupaca: koji su kupovali, a da nisu mogli ni posumnjati da je riječ o prevari, ali i oni koji su unaprijed znali u kakav se mutni posao upliću. Sjedajući u neki Mercedes ili BMW koji su platili deset ili najviše 15 tisuća maraka, riskirali su da im se jednom dogodi da ostanu i bez automobila i bez novca, osramoćeni i pod udarom članka 150. KZ-a Hrvatske koji glasi:
"Onaj koji zna da kupuje ili barata robom pribavljenom krivičnim djelom, kaznit će se zatvorom od jedne do tri godine zatvora."
Odjava i registracija
S druge strane, bilo je i osoba kao što je Radovan Budinski, koje su platile punu cijenu kupljenog automobila i koje su zapravo vješto prevarene. Takvim ljudima vraćeni su automobili na čuvanje do završetka procesa. Budinski nam napominje da je bio prisiljen proučiti zakone pa nam navodi jedan članak: "Kupcu u dobroj vjeri ne može se oduzeti kupljena stvar iako ona bila i ukradena..."
Hoće li takvi ljudi zaista biti obeštećeni, bilo je još jedno pitanje koje smo postavili istražnom sucu koji vodi ovaj slučaj. Odgovor je glasio:
"Da, ali ne od države, već od onoga koji ih je oštetio. Naravno, ako pokrenu krivični postupak..."
Među kupcima automobila bili su i oni koji su u ovu čudnu igru ulazili tek pošto bi platili kupljeni automobil. Naime, kada su jednom već kupili vozilo za koje se tek kasnije ispostavilo da je ukradeno, novi vlasnici bi, kako ne bi ostali i bez novca i bez auta, pristajali na tu opasnu igru oko promjene identiteta njihovog četverotočkaša. Neki su na sve pristajali i pod prijetnjom da moraju šutjeti o porijeklu vozila... I takvi kupci će se najvjerojatnije naći na klupi za osuđenike.
Brojevi i dijelovi
Naravno, nije ovo jedini način da kriminalci u našoj zemlji pokušaju doći do brze zarade. Nedavno je i u Sanskom Mostu pokrenuta prijava protiv Ive Barišića, nezaposlenog automehaničara. On je krivotvorio dokumente i brojeve motora i šasije na dva strana automobila, a htio je to napraviti na još tri slična auta. Takve poslove su radili i Mirko Babić, umirovljenik iz Sanskog Mosta, i Derviš Hamzić, vlasnik autolimarske radionice iz Trnove.
Nisu samo krivotvorenja i preprodaja ukradenih automobila u modi. Sve više je lopovluka i preprodaje ukradenih rezervnih dijelova za aute.
U tome prednjače zaposleni u Crvenoj Zastavi u Kragujevcu. Na sve moguće načine lopovi se dovijaju kako bi iznijeli i preprodali skupocjene automobilske dijelove poput mjenjača, blokova motora, anlasera, amortizera i drugih "sitnica" koje im se nađu pod rukom.
Još je u sjećanju krađa od prije nekoliko mjeseci u koju su bili umiješani Radoš Đurović, vozač Zastave, Milan Janković, zaposlen u ZSUP-u Kragujevac, i još deseci zaposlenih, kao i tri policajca iz Kragujevca.
Najnovija u nizu bila je kada su slučajno otkriveni dijelovi u bačvama vrijedni 110 milijardi starih dinara. Krađe bi se možda nastavile unedogled da se slučajno jedna bačva nije prevrnula i otkrila sadržaj. Vozač koji je bio zadužen za iznošenje praznih bačvi, čim je ugledao što vozi, sve je prijavio nadležnim organima i lanac je prekinut.
Drskost lopova ne poznaje granice. Jasno je da automobili i rezervni dijelovi donose najveću dobit pa se očekuje da, koliko god drastične kazne bile, sve neće završiti samo na ovom.
Zato pazite kada kupujete polovni automobil da se ušteđevina koju ste dugo prikupljali ne pretvori u balon od sapunice kao i san o novom, lijepom, udobnom i - jeftinom automobilu.
Napisao: Nedžad Alihodžić (Una, 1990.)