Prekomjerna konzumacija ribe može imati jednu lošu nuspojavu, tvrde znanstvenici

Foto: Shutterstock

NEMA mnogo namirnica koje imaju više zdravstvenih koristi od ribe. Od smanjivanja rizika od srčanih bolesti do podržavanja zdravlja mozga, jedenje ribe jedna je od najboljih stvari koje možete učiniti za svoje zdravlje.

No dok je uživanje u pečenom fileu lososa ili tune ukusan način za postizanje zdravlja, postoji jedna nuspojava jedenja previše ribe koja se ne može zanemariti: razine metil-žive u tragovima.

Jedna loša strana jedenja ribe je konzumiranje žive

Prije nekoliko godina jedenje ribe nije izazivalo mnogo zabrinutosti oko toga ima li ikakvih zagađivača u ovom zdravom izvoru proteina. Ali nažalost, zbog zagađenja riba na vašem tanjuru može sadržavati iste neugodne i potencijalno otrovne predmete koje se sad mogu pronaći u oceanima, kao što je metil-živa, poliklorirani bifenili (PCB) i dioksini.

Metil-živa (toksični spoj žive) posebno se akumulira u ribama tijekom njihovog životnog ciklusa. Prvo ga apsorbira fitoplankton, odnosno alge, koje zatim konzumiraju manje morske životinje, manje ribe i na kraju veće ribe. Tako s vremenom sve morske životinje mogu sadržavati nešto metil-žive, iako neke vrste sadrže više od drugih.

Poput riba koje akumuliraju živu putem prehrane, ljudi također mogu skladištiti živu u svom tijelu ako jedu puno hrane koja sadrži živu.

Zašto je to problem?

Metil-živa je otrovan metal. I dok se pokazalo da mala izloženost ne predstavlja veliku prijetnju zdravlju, prevelika izloženost može rezultirati trovanjem živom, s učincima kao što su problemi sa sluhom, vidom i koordinacijom. Neki mogu osjetiti i slabost mišića.

Živa je metal koji potencijalno može oštetiti središnji živčani sustav osobe - mozak i leđnu moždinu. Kada je središnji živčani sustav oštećen, može doći do niza problema, uključujući stvari koje su blage poput osjećaja glavobolje do gubitka pamćenja ili slabosti mišića. Dakle, ako jedete previše ribe, potencijalno unosite previše žive i nesvjesno možete nanijeti štetu sebi.

U trudnoći, zabrinutost zbog učinaka izloženosti živi još je veća. Budući da se mozak fetusa brzo razvija tijekom trudnoće, previše žive može prouzročiti oštećenje mozga ili probleme s vidom kod fetusa. Zbog toga se trudnicama preporučuje da ograniče unos ribe na 2-3 obroka tjedno, ovisno o odabranoj ribi.

Trebaju li ljudi izbjegavati ribu zbog žive?

Iako riba može sadržavati metil-živu, ne treba je promatrati kao otrovnu metalnu bombu koju treba izbjegavati pod svaku cijenu. Da, riba može sadržavati živu, ali također sadrži previše važnih nutrijenata kao što su DHA omega-3 masne kiseline i vitamin B12. Zapravo, riba je jedan od najboljih izvora biološki aktivnih omega-3 koje možete unijeti u svoju prehranu.

American Heart Association preporučuje jesti 2 porcije ribe (osobito masne ribe) tjedno i sugerira da koristi jedenja ove hrane daleko nadmašuju potencijalne rizike kada je pojedena količina unutar preporuka koje je utvrdila Uprava za hranu i lijekove (FDA) i Agencija za zaštitu okoliša (EPA).

Ažurirane Smjernice o prehrani za Amerikance za period 2020.-2025. godine uključuju i preporuke o jedenju ribe, općenito sugerirajući da odrasli konzumiraju između 220 do 280 grama ribe ili morskih plodova tjedno, ovisno o potrebama osobe za kalorijama i životnoj dobi.

Što s trudnicama i malom djecom?

U ovu preporuku uključen je i posebna napomena za trudnice, u kojoj se navodi da je konzumacija ove hrane povezana s povoljnim stranama kognitivnog razvoja male djece.

Trudnice ili dojilje trebale bi jesti najmanje 220 do 340 grama raznih morskih plodova tjedno, s oprezom da se radi o onima s niskim sadržajem metil-žive.

Osim toga, nove smjernice idu toliko daleko da navode da bebama treba ponuditi ribu čim im se uvede kruta hrana. Dakle, kao i većina stvari, riba u umjerenim količinama može biti važan dio zdrave prehrane.

A kada odlučujete hoćete li odabrati ribu iz uzgoja u odnosu na divlju ribu, ispostavilo se da oba izbora mogu biti sjajna. Iako je istina da su u prošlosti u uzgojenom lososu pronađene veće razine zagađivača, dugoročne studije su pokazale suprotno, ističući da je uzgojeni losos siguran i zdrav. Zapravo, prema studiji objavljenoj u Environmental Research, razine žive bile su veće u divljem lososu nego u uzgojenom lososu.

Dakle, ne morate se kloniti svog omiljenog ribljeg jela zbog zabrinutosti za živu. Sve dok se držite nekih općih smjernica - birate manje ribe, ograničite porcije na 2-3 tjedno - neometano ćete uživati sve prednosti.

Pročitajte više