IAKO se prvenstveno povezuje uz djecu, poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje ili ADHD sve se češće dijagnosticira kod odraslih. Kako nam objašnjava terapeutkinja Lea Ivančić Žic, većina ljudi koje viđa u svojoj praksi susrela se s prvim simptomima već u ranom djetinjstvu.
''Prvi znakovi, kada tipično vodim intervju s odraslima sa sumnjom na ADHD, prepoznali su se već u dječjoj dobi, ali su se otpisali kao nešto tipično za žive dječake ili djevojčice ili se pak krivo pripisivalo drugim epitetima i dijagnozama poput lijenosti, prkosa, nezainteresiranosti, sanjarenja, osjetljivosti, neorganiziranosti ili nestrpljivosti'', objašnjava terapeutkinja koja navodi tri glavna znaka ADHD-a u odrasloj dobi:
- hiperaktivnost, koja nije samo fizička već i unutarnja kroz pretjerano analiziranje, sanjarenje i najčešće negativan unutarnji samogovor
- emocionalna disregulacija, koju se najčešće opisuje kao impulzivnost ili preosjetljivost, a odnosi se na teškoću reguliranja vlastitih emocija i senzornom preplavljenošću
- nepažnja, što ne znači da je pažnja "poremećena", već mogućnost prebacivanja pažnje s aktivnosti na aktivnost te održavanja pažnje jer su skloniji biti ometeni vanjskim distraktorima.
Isto tako, Ivančić Žic također navodi još neke znakove koji mogu ukazivati na ADHD kod odraslih. To su:
- problem s planiranjem vremena
- učestalo kašnjenje
- zaboravljanje ili preskakanje obroka
- problemi sa spavanjem
- teško održavanje iste teme razgovora i stalno skakanje s teme na temu
- nemir prilikom stajanja ili sjedenja
- teškoća da se sačeka red (čekanje općenito)
- zaboravljanje imena i važnih datuma
- teško donošenje odluka
- impulzivna kupnja
- rizične aktivnosti
- prebrza vožnja.
Ako se ne prepozna na vrijeme, ADHD može predstavljati velike probleme u životu pojedinca. Terapeutkinja nam zato otkriva koje su najčešće posljedice ako ovaj poremećaj prođe netretirano.
''Najčešće odrasle osobe dolaze na psihoterapiju i traže podršku psihijatra nakon izrazite stresne životne situacije s kojom se ne znaju nositi, kao što je otkaz, prekid veze, burnout, gubitak člana obitelji ili kućnog ljubimca, dugovi uslijed nepromišljenih i impulzivnih financijskih odluka, ali i pozitivnih stresora kao što je unapređenje, pokretanje vlastitog posla, postajanje roditeljem, preseljenje'', objašnjava.
Isto tako, napominje kako su ove osobe često žrtve bullyinga od nadređenih ili vršnjaka koji pripisuju njihove izazove u obradi informacija i drukčijoj slici svijeta lijenosti, nezainteresiranosti, prkošenju autoritetu ili da su jednostavno "čudni".
''Budući da zbog narušenih izvršnih funkcija teško određuju i pridržavaju se prioriteta životnih obaveza, odgađaju važne obaveze do zadnjeg trenutka, imaju izazove u prepoznavanju i komuniciranju vlastitih potreba, osjećaja i granica, trpe mnoge posljedice u svakodnevnom životu, kao što su narušena slika o sebi, loše samopouzdanje i samopoštovanje, narušena slika svog tijela, izražavanje straha od odbacivanja'', dodaje.
Dugoročne posljedice toga su depresija, anksioznost, poremećaji u spavanju, poremećaji prehrane, burnout, kronična iscrpljenost, ovisnost te ponekad čak i pridruženi poremećaji ličnosti kao što je granični poremećaj.