SVI smo iskusili stres na poslu: rok se približava, zadatak stoji, a koncentracija je na nuli. Iako se čini kao gubitak vremena, kratka šetnja obližnjim parkom može donijeti neočekivano olakšanje. Znanstvena istraživanja potvrđuju da boravak u prirodi pozitivno utječe na fiziologiju, smanjuje stres i poboljšava kognitivne funkcije poput pažnje i raspoloženja. Nova grana znanosti, okolišna neuroznanost, proučava upravo kako okruženje oblikuje rad našeg mozga, piše Psychology Today.
Dovoljno je udahnuti svjež zrak, pogledati u nebo i zelenilo drveća ili trave. Zvuk ptica i osjet vjetra na licu mogu u trenutku popraviti raspoloženje i donijeti jasnoću. Odjednom se pojavi rješenje problema ili se sjetite kolege koji bi mogao pomoći.
Još je snažniji učinak vikend-izleta u prirodu. Svjež zrak, miris šume i zvuk potoka djeluju oslobađajuće, a brige se povlače u pozadinu. Taj osjećaj mentalne svježine traje i nakon povratka kući, pa se zadatak koji se činio nepremostivim sada čini rješivim.
Okolišna neuroznanost
Marc G. Berman, autor knjige "Nature and the Mind", znanstveno je istražio utjecaj prirode na mozak. U eksperimentu koji se danas smatra klasičnim, sudionici su prvo rješavali kognitivni test pamćenja brojeva unatrag. Nakon toga, jedna je grupa šetala sat vremena botaničkim vrtom, a druga prometnim gradskim ulicama. Po povratku, grupa koja je boravila u prirodi postigla je značajno bolje rezultate na testu.
Kada su istraživači zamijenili rute, tako da su isti sudionici iskusili oba okruženja, rezultati su bili identični. Šetnja prirodom poboljšala je pažnju i pamćenje, a gradska nije. Uvjeti hodanja i sudionici bili su isti - promijenio se samo okoliš.
Istraživači su zaključili da priroda privlači pažnju na blag način, bez naprezanja. Gradska okruženja bombardiraju mozak podražajima koji zahtijevaju reakciju, kao što su promet, znakovi i gužve. Smatraju da priroda tako daje našoj usmjerenoj pažnji priliku za oporavak.
Berman je jedan od vodećih znanstvenika u području okolišne neuroznanosti, discipline koja proučava kako okoliš utječe na mozak, što obuhvaća pažnju, kognitivne sposobnosti, raspoloženje i stres. Veza se čini logičnom: mozak je sučelje između našeg unutarnjeg svijeta i okoline. Zašto onda ne bi bilo važno u kakvom okruženju funkcionira?
Japanska "šumska medicina"
Ideja da priroda blagotvorno djeluje na zdravlje nije nova. Istraživanja iz drugih tradicija pokazuju da se učinci ne zaustavljaju na kogniciji, nego se protežu i na fizičko zdravlje.
U Japanu raste interes za zdravstvene prednosti prakse "shinrin-yoku", ili "šumskog kupanja", a paralelno se razvija i disciplina poznata kao "šumska medicina". "Shinrin" na japanskom znači šuma, a "yoku" kupanje. Pritom je važno naglasiti da "shinrin-yoku" nije tjelovježba ili planinarenje, već svjesno uranjanje u šumsku atmosferu svim osjetilima.
Studije su povezale boravak u šumi s nižom razinom hormona stresa kortizola, pozitivnim promjenama u autonomnom živčanom sustavu, boljim raspoloženjem i jačim imunitetom.
Jedna od zanimljivih hipoteza odnosi se na fitoncide, hlapljive organske spojeve koje ispušta drveće. Laboratorijska istraživanja i manje studije na ljudima upućuju na to da ti spojevi mogu doprinijeti nekim fiziološkim učincima, među kojima su i promjene u aktivnosti stanica ključnih za imunitet. Ipak, to vjerojatno nije jedino objašnjenje.
Mehanizmi oporavka pažnje
Novije studije koje koriste funkcionalnu magnetsku rezonanciju i EEG otkrivaju da prirodna i urbana okruženja različito aktiviraju mozak, a to se odnosi i na neuronske mreže odgovorne za pažnju, stres, emocije i samorefleksiju.
Prema teoriji oporavka pažnje, pažnja je ograničen resurs koji se troši neprestanom stimulacijom. Moderni život neprestano zahtijeva usmjerenu pažnju: treba odgovarati na e-mailove, ignorirati notifikacije, pamtiti rokove, a istodobno planirati privatne obveze. Naša pažnja rijetko dobiva odmor.
Priroda drugačije privlači pažnju. Kretanje oblaka, šum lišća ili žubor vode podražaji su koji nas zaokupljaju bez potrebe za svjesnom koncentracijom. Znanstvenici to opisuju kao "blagu fascinaciju": okruženje je dovoljno zanimljivo da nas zaokupi, ali ne toliko zahtjevno da iscrpljuje resurse usmjerene pažnje. To omogućuje mozgu da se oporavi.
Jednostavnije rečeno, promatranje drveća može obnoviti pažnju, dok pregledavanje sadržaja na mobitelu to ne može.
Geometrija prirode
Jedna od ideja koje znanstvenici istražuju jest da se dio iscjeljujućeg učinka prirode krije u njezinoj vizualnoj geometriji. Izgrađena okruženja puna su ravnih linija i pravilnih oblika, dok u prirodi prevladavaju obline, nepravilnosti i složeni uzorci. Priroda je puna ponavljajućih, ali nepravilnih uzoraka, od grananja drveća do oblika obale, što se naziva fraktalnim uzorcima.
Istraživanja potvrđuju da ljudi preferiraju prizore prirode i da njihovo promatranje popravlja raspoloženje. Međutim, kognitivne koristi ne proizlaze samo iz ugode. U Bermanovim studijama sudionici nisu nužno morali više uživati u šetnji prirodom da bi im se poboljšale kognitivne funkcije. Čini se da je ključan način na koji mozak obrađuje informacije iz prirodnog okruženja.
Stoga, kada sljedeći put zapnete pred računalom i problemom koji ne možete riješiti, odlazak u šetnju nije odgađanje obveze. To je možda upravo ono što vašem mozgu treba.
Neuroznanost se povijesno znatno više bavila onim što se događa unutar mozga. Okolišna neuroznanost to počinje mijenjati. Ako okruženje u kojem boravimo utječe na pažnju, stres i kogniciju, onda prostori koje gradimo i u kojima živimo nisu samo kulisa. Oni su dio bioloških uvjeta unutar kojih naš mozak funkcionira.
Možda zdravlje mozga ne ovisi samo o tome što radimo izravno za njega, već i o svjetovima u koje ga svakodnevno postavljamo.