Foto: Emma Holten i Cecilie Cooper
ONA SE zove Emma Holten, a njena priča počinje u listopadu 2011.
"Bilo je to još jedno obično jutro, a onda sam shvatila da ne mogu otvoriti e-mail, ni Facebook. Stalno zaboravljam lozinke, pomislila sam, pa sam pokušala ponovno. Nakon što sam otvorila inbox, imala sam što za vidjeti: čekalo me na stotine poruka i mejlova", stoji u uvodnoj rečenici na blogu na kojem Emma prepričava svoje iskustvo, te nastavlja:
"Stotine fotki. Mojih.
Na jednoj sam u zamračenoj sobi bivšeg dečka. 17-godišnjakinja, lagano nagnuta naprijed u bezopasnom pokušaju da istakne svoj seksipil.
Na drugoj sam u svojoj sobi, u Švedskoj. Starija, s više samopouzdanja.
Bilo je sasvim očito što se dogodilo: moje su fotke završile na internetu".
Emma nije znala tko stoji iza toga. Otkrila je ubrzo da su fotke završile na brojnim sajtovima. Uskoro počinju stizati i poruke.
Najprije prijateljske:
"Tko ti je ovo napravio?",
"Hoćeš dobiti otkaz?",
a onda i one posve drugačije:
"Znaju li tvoji roditelji da si kurva?",
"Pošalji još fotografija ili ću ove koje imam poslati tvom šefu".
I tako dalje.
Poruke su stizale u sve većem broju, od muškaraca iz raznih dijelova svijeta, različitih muškaraca kojima je bilo zajedničko jedno - znali su da su fotke završile online protiv njezine volje:
"Spoznaja da ih moja javna sramota napaljuje, sablaznila me. Moja izloženost, nedostatak moje suglasnosti, njima je to bilo erotično. Uživali su u mojoj patnji".
Najprije je okrivila sebe: "Moje je tijelo krivo. Zašto me dovelo do ovoga? Hoću li ikada više moći gledati sebe kao ljudsko biće?".
Tri godine kasnije, Emma se odlučuje na neobičan korak. Preuzeti stvari u svoje ruke. Preuzeti kontrolu. Re-humanizirati svoje golo, žensko tijelo. Angažirala je fotografkinju Cecilie i napravila seriju fotografija na kojima pozira gola. Svojevoljno.
Fotografije i priču o tome kako se olako prelazi preko činjenice da se te fotke konzumiraju protiv njene volje, bez njene suglasnosti, objavila je pod nazivom
"CONSENT Project".
"Ovo nije samo priča o mojem iskustvu. Ovo je priča o ponižavanju i iskorištavanju, svih onih koji su doživjeli isto ili slično", objašnjava Emma, te ističe:
"Zajedničko nam je to da smo suočeni s istim destruktivnim mentalitetom koji ždere našu privatnost, bez naše suglasnosti, i uživa u tome, ne samo u fotkama, već i u činjenici da smo ponižene".
Reakcije na njezinu priču su različite: "Mnoge sam inspirirala, ohrabrila. No, mnogi me kritiziraju, spočitavaju mi da radim ono što mi je već napravljeno, da je moj postupak konfliktan. 'Ja sam aktivist', odgovaram im, 'a bit aktivizma je da bude konfliktan'".
Emma je odlučna u namjeri da svojim aktivizmom potiče na razmišljanje o eksploataciji golog ženskog tijela, o činjenici da suglasnost osobe s fotografije zapravo nikome ništa ne znači, odnosno da je baš to ono što mnoge pali.
"Suglasnost. To je ključna riječ u cijeloj priči. A to što su ove fotke tako poželjne baš zato što suglasnosti nema, to je ključni problem. I sve prisutniji. O tome treba razmišljati, govoriti.
Glasno, sada i ovdje".