Naravno, treba pričekati ovogodišnje rezultate i vidjeti koliko je ljudi bilo zainteresirano za "događaj u kojem milijunaši jedni drugima poklanjaju zlatne kipiće", kako je to rekao Billy Crystal.
Sve je bolje od prošlogodišnjih voditelja
Ipak, ono što će se uskoro morati promijeniti jest sastav glasačkog tijela. Naime, glasačko tijelo čini 90 posto bijelih muškaraca iznad 60 godina, a to je nešto što će iz godine u godinu pobuđivati sve više reakcija. Uz staru zamjerku zakidanja tamnoputih glumaca, sve se češće spominje i činjenica da starkelje u žiriju jednostavno odbijaju prihvatiti novotarije, a takvim statistikama automatski možemo pripisati i predvidljivost same dodjele. Međutim, to je stara boljka i možda je vrijeme da se napokon pomirimo sa činjenicom da su Oscari zabavni onoliko koliko i voditelj dodjele. U ovom slučaju radilo se o provjerenom Billyju Crystalu, veteranu koji se deveti puta našao u ovoj ulozi, a ne bismo smjeli zaboraviti ni to da je prošlogodišnji pokušaj "pomlađivanja" Oscara završio neslavno (šifra: Anne Hathaway i James Franco).
Mnogi će se složiti da smo ove godine imali prilike vidjeti puno više zanemarenih filmova koji su svoju poziciju u "najboljih devet" definitivno zaslužili više od ispodprosječnog "Extremely Loud and Incredibly Close" ili diznijevski rasno osviještenog "The Help" (što ne znači da Viola Davis i Octavia Spencer svoje nominacije nisu zaslužile). Nadalje, ovogodišnji je "osvježeni" način glasovanja doveo do neobjašnjivih devet najboljih, a na desetom se mjestu bez problema mogao naći briljantni "Take Shelter", odlični "Warrior", među kritičarima omiljena "Melankolija", "Shame" ili "We Need To Talk About Kevin".
"Umjetnik" protiv "Huga"
Većih iznenađenja zaista nije bilo. Octavia Spencer očekivano je (i zasluženo) osvojila Oscara za sporednu ulogu, isto se dogodilo i odličnom Christopheru Plummeru koji je zasjenio konkurenciju (s posebnim naglaskom na simpatičnom Hillu koji se iz nekog nepoznatog razloga našao u društvu Noltea, Sydowa i Branagha),"Rango" je proglašen najboljim dugometražnim animiranim filmom, osiromašena kategorija najbolje pjesme (dvije nominirane) prošla je bez iznenađenja (Bret McKenzie za Muppete), a najveća borba bila je ona u kategoriji za najbolji film ili preciznije, borba između filmova "The Artist" i "Hugo". Nažalost, ova je utrka bila poprilično nezanimljiva jer i Hazanavicius i Scorsese bavili su se istom temom - vlastitom ljubavi prema filmskoj umjetnosti. Da ne bi bilo zabune, oba su filma prekrasno snimljena i režirana, ali ovdje nemamo klasični oskarovski materijal već pomalo razvikane naslove o kojima se češće pričalo u kontekstu tehničkih dostignuća.
Odluka je na kraju pala na "Umjetnika" i time je samo potvrđeno ono što su svi predviđali.
Iznenađenje večeri: Sacha Baron Cohen
Što se glumca tiče, također govorimo o očekivanom rezultatu jer Jean Dujardin bio je očekivani pobjednik. Međutim, iznenadila je nagrada za Meryl Streep, ponajviše zbog toga jer je u karijeri nanizala daleko boljih uloga od ove ("The Iron Lady"). Mnogi su očekivali da će Oscar pripasti Violi Davis jer njena je uloga uistinu bila najupečatljivija. No, o nečem se mora pričati, a ovo je u svakom slučaju bila nepravda večeri.
Od neočekivanih poteza Akademije tu je nagrada za originalni scenarij za fantastičnu Allenovu "Ponoć u Parizu", a najveće iznenađenje jest spoznaja da je ovo prvi zlatni kipić za Christophera Plummera (82) i prva nominacija za Garyja Oldmana (53).
Sve u svemu, bila je ovo solidna dodjela, ali pomalo je razočaravajuće kada morate konstatirati da je najveće iznenađenje večeri bio Sacha Baron Cohen kao admiral Aladeen i njegova promocija "Diktatora" koja je između ostalog uključivala izvikivanje parole "smrt zapadu" i prosipanje pepela Kima Jonga-Ila po Ryanu Seacrestu i crvenom tepihu.