OTKAD je Ariana Grande izbacila svoj novi singl u kojem značajno objavljuje "God is a Woman", društvene mreže eksplodirale su od pozitivnih reakcija feministica koje su pozdravile njezin potez da tako nazove singl i izbaci još jednu snažnu žensku himnu.
No, gledajući iz perspektive povijesti teologije, zapravo je iznenađujuće da u 2018. jedna takva izjava izaziva val reakcija.
Naravno, u mnogim kulturama sugerirati da je Bog žena još se uvijek smatra herezom i tako je već jako dugo, ali vratimo li se na početke ljudske civilizacije, dolazimo do zaključka da su se ženska božanstva štovala puno prije nego su se pojavile glavne svjetske religije. Mnogi sustavi vjerovanja vrte se upravo oko ideje vrhovne stvoriteljice.
U svojoj knjizi iz 1976. "When God Was a Woman", povjesničarka Merlin Stone slijedi tragove koji pokazuju da su naši preci štovali božice još u vrijeme paleolitika i neolitika. Prvi takvi dokazi mogu se pronaći na Bliskom istoku gdje možemo vidjeti najranije oblike religija, a neupitno je da je na samom vrhu tog "zapovjednog lanca" bila upravo Božica koja je smatrana stvoriteljicom svemira, proročicom, izumiteljicom, vođom u bitkama i glavnom i odgovornom za ljudske sudbine.
Mnogi antropolozi smatraju da su neka od prvih društava bila matrilinearna što znači da su žene imale dominantnu ulogu u kućanstvu, a to je rezultat religija koje su upravo ženu stavljale na vrhovnu poziciju. Istraživanja zajednica paleolitika u posljednja dva stoljeća otkrila su brojne figurice trudnih žena diljem Europe, Bliskog istoka i Indije koje datiraju iz perioda 25 tisuća godine prije Krista i one ukazuju upravo na ženska božanstva.
Međutim, pravi zamah takva su uvjerenja dobila tek tijekom neolitika, a dokazi o postojanju sustava vjerovanja koje se vrti oko vrhovne Stvoriteljice pronađene su na prostorima Sumera, Egipta, Krete, Grčke, Etiopije, Libije, Indije, Elama, Babilona, Anatolije, Kanaana, Irske, Mezopotamije pa čak i Judeje i Izraela.
Naši preci štovali su brojne božice, ali mizoginija je rezultirala time da su civilizacije koje su štovale božice gotovo nestale do 1500. godine prije Krista. Mnogi stručnjaci tvrde da su "muške religije" i patrilinearnost uveli Indoeuropljani i tako kraju priveli 25 tisuća godina staru tradiciju štovanja ženskih božanstava.
Priča je promijenila protagoniste, a dolaskom judaizma, kršćanstva i islama, monoteističke religije zacementirale su temelje novog muškog poretka pa su glavni likovi uskoro postali Bog, kralj, svećenik i otac dok su žene stavljene u podređeni položaj. Nakon stoljeća kontinuiranog progona i potlačivanja od strane novih religija, sustavno se pogoršavao i status žena u društvu.
Hinduizam je pak zadržao ideju štovanja Majke, od Durge, preko Saraswati pa sve do Shakti čija je kozmička energija, vjeruju hindusi, zaslužna za stvaranje svemira.
S razvojem velikih religija ideja o vrhovnim stvoriteljicama je počela blijediti, a posljednji rimski i bizantinski hramovi posvećeni božicama ugašeni su od strane boraca protiv "politeističkih poganina".
Što se kolektivne svijesti tiče, ideja o vrhovnim stvoriteljicama gotovo da je u potpunosti nestala, a ostala je priča koja uključuje Adama i Evu i njihov izgon iz rajskog vrta za koji je zaslužna Eva. Stari zavjet nema ni riječ za božicu već se koristi riječ "Elohim" koja je naziv za Boga i u muškom je rodu.
Neki tvrde da je nestanak Božica prirodna pojava i rezultat razvitka moderne civilizacije dok drugi tvrde da nije slučajnost to što su patrijarhalne osvajačke kulture zatirale ideju ženskih božanstava i stare običaje počele tretirati kao vulgarne i primitivne.
Bog je 200 tisuća godina bio žena, a religije na čelu kojih stoje muškarci, zatrle su matrijarhalni poredak i tako stvorile temelje za mnoge probleme s kojima se žene i dan danas susreću.