VEĆ STOTINAMA godina, ako ne i duže, vlada vjerovanje koje ujedinjuje sasvim suprotne strane – ljevicu i desnicu, psihologe i filozofe, pisce i povjesničare – ljudska je vrsta u svojoj biti loša. Svakodnevno iz raznih izvora čujemo potvrdu te teorije. No istovremeno, priznat ćete si, nailazimo u svojim životima na nebrojene trenutke suosjećanja i dobrote. Što je onda istina?
Mladi se nizozemski povjesničar Rutger Bergman počeo pitati koliko istine ima u općeprihvaćenom shvaćanju da smo kao ljudi jednostavno loši te je godinama istraživao trenutke povijesti koji bi nam mogli pokazati da to možda i nije tako. Rezultat njegova promišljanja veliki je svjetski bestseler Ljudski rod koji je pohvaljen od čitatelja i kritike te se statusom penje prema tronu koji već neko vrijeme okupira Sapiens Yuvala Hararija koji je i sam za ovu knjigu napisao da ga je "natjerala da iz sasvim novog kuta vidim čovječanstvo". Doista pohvala koju bi svaki mislilac želio dobiti.
Poput spomenutog Sapiensa, Bergmanova knjiga izvrsno je napisana jer uzima u obzir da se povijest često smatra suhoparnom. Iz tog je razloga autor dosta vremena i talenta posvetio spajanju povijesnih događanja s iskustvom svakodnevnog života današnjeg čovjeka. U knjizi ćete naići na fascinantne priče, a svaku od njih lako ćete povezati sa svojom egzistencijom.
"Ovo je knjiga o jednoj radikalnoj ideji. Riječ je o ideji koje se osobe na vlasti već stoljećima boje. O ideji koju su religije i ideologije odbacivale. O ideji o kojoj mediji rijetko izvještavaju, a povijest ju neprestano poriče. Koja je to, dakle, ideja? Većina ljudi je u redu", piše autor u uvodnom tekstu.
Iako knjiga nije nužno organizirana kronološki te prelazi, ponekad na istoj stranici, s jedne humanističke znanosti na drugu, ipak je autor povjesničar pa će proteklih 200.000 godina ljudske povijesti staviti u sasvim drugačiju perspektivu, dokazujući nam kako smo predodređeni biti ljubazni te skloniji suradnji i povjerenju u drugoga. Osim stručnosti, valja istaknuti, autorov narativ je fascinantan te ćete knjigu pročitati u dahu.
Istražujući brojne epizode šarolike ljudske povijesti, Bergman nam pokazuje kako vjerovanje u ljudsku darežljivost i suradnju nije tek optimistična fantazija – to je stvarnost. Dapače, ima golemi utjecaj na to kako društvo funkcionira. Kad u drugima vidimo sve najgore, to će i iz naše politike i ekonomije izvući ono najgore. No, vjerovanje u ljudsku dobrotu i altruizam može biti novi način razmišljanja – te poslužiti kao temelj za postizanje istinske promjene u našem društvu.
Osnovna zamisao knjige jest, vjerujemo, da čitatelja potakne kako bi sam u pitanje doveo prihvaćene ideje te da proba, ako ništa drugo, eksperimentirati s novima – mogao bi se ugodno iznenaditi.