KADA biste Zadrane pitali tko je najpoznatiji Zadranin koji je ikada živio, malo njih bi se sjetilo spomenuti kapetana Georga von Trappa (1880 - 1947).
Svoju slavu taj kapetan austro-ugarske ratne mornarice ne duguje ni svojoj karijeri podmorničkog asa, odnosno heroja prvog svjetskog rata, koliko neobičnom stjecaju povijesnih okolnosti koji ga je učinio jednom od ikona popularne kulture 20. stoljeća. Razlog za von Trappov ulazak u povijest je odnedavno dostupan hrvatskoj publici u obliku raskošnog dvostrukog DVD-izdanja jednog od najpopularnijih filmova svih vremena.
Nakon završetka prvog svjetskog rata von Trapp je sa suprugom i sedmero djece živio na imanju pokraj Salzburga. Kada mu je umrla supruga, brigu o djeci je preuzela guvernanta Maria Kutchera koja će Georgu postati nova supruga, roditi mu još troje djece i, što je najvažnije, kod njih otkriti glazbeni talent. 1930-ih su von Trappovi postali pjevačka senzacija u Europi, ali je njihovu karijeru brutalno prekinuo Hitlerov anschluss Austrije. Von Trapp je kao gorljivi antinacist bio prisiljen napustiti domovinu, a obitelj mu je karijeru nastavila u Americi.
Ubrzo nakon smrti muža, Maria von Trapp je napisala knjigu o svojim pustolovinama koja je postala bestsler, bila adaptirana u popularni njemački film Obitelj Trapp iz 1956. godine i, što je najvažnije, još popularniji brodvejski mjuzikl Sound of Music talentiranog dvojca Rodgers-Hammerstein. Kao i mnogi ultrapopularni brodvejski mjuzikli, i ovaj je bio adaptiran za veliko platno, ali je malo tko mogao pretpostaviti da će film - na našim prostorima distribuiran pod naslovom Moje pjesme, moji snovi - postati najgledaniji glazbeni film svih vremena.
Tako spektakularan uspjeh - koji se, uz niz "Oscara" reflektira i u činjenici da je ovaj film po broju prodanih kino-karata još uvijek na trećem mjestu u povijesti Sjeverne Amerike - se može objasniti na mnogo načina. Robert Wise, koji je za režiju dobio "Oscara", jedan je od najdarovitijih fillmaša svoje generacije, isto kao što je scenarist Carl Lehman svojim intervencijama briljantno riješio probleme adaptacije kazališnog predloška. Film u mnogo čemu predstavlja kompromis između Starog i Novog Hollywooda koji je izvukao najbolje od oba svijeta - spektakularne scene iz holivudskih studija su savršeno umontirane u scene snimljene na autentičnim i izuzetno dopadljivim austrijskim alpskim lokacijama.
Pohvale zaslužuju i dopadljivi glazbeni brojevi, koje je Wise režirao za tadašnji Hollywood inovativnim postupkom koji bi se mogao nazvati dalekom pretečom modernog video-spota. Oni funkcioniraju, između ostalog, i zbog neizmjerljivog pjevačkog i glumačkog talenta Julie Andrews, kojoj je uloga Marije von Trapp najpoznatija u dugoj i blistavoj karijeri, ali i zaslužna za stereotip saharinske heroine za koga se dan-danas nije uspjela otresti. Andrewsova je svojom pojavom lako zasjenila čuvenog kanadskog glumca Christophera Plummera koji u filmu tumači Georga von Trappa i koji je, navodno, jedan od rijetkih ljudi koji film prezire iz dna duše.
Plummerovo navodno nezadovoljstvo filmom je jedno od objašnjenja zašto se on navodno odbio pojaviti na ponovnom okupljanju filmske ekipe tokom koje je promovirano specijalno DVD-izdanje odnedavno dostupno i u našim videotekama. No, u izradi samog DVD-izdanja Plummer je ipak sudjelovao.
DVD se sastoji od dva diska. Prvi sadrži posebno restauriranu verziju i CGI-jem obrađenu verziju filma, uz koji idu dva audio-komentara. Prvi je uglavnom tehničkim detaljima orijentiran komentar Roberta Wisea (koji je, inače, umro u rujnu prošle godine), dok u drugome Julie Andrews komentira film uz pomoć Plummera, Charmaine Carr (glumice koja je tumačila najstariju von Trappovi kći Liesl), kostimografkinje Dee Dee Woods i Johannesa von Trappa, najmlađeg sina obitelji. Prvi disk također sadrži gledanja glazbenih brojeva bez ostatka filma, odnosno opciju koja gledatelju omogućava da pjeva pjesme umjesto likova na filmu.
Drugi disk se, pak, sastoji od niza dokumentaraca. Prvi je 63-minutni dokumentarac posvećen snimanju filma. Drugi se sastoji od 19-minutnog dijaloga između Andrewsove i Plummera, u kome dvoje starih prijatelja izmjenjuju uspomene. Chairmanne Carr u trećem dijelu služi kao turistički vodič po Salzburgu. Četvrti dio predstavlja ponovni susret sedmoro muškaraca i žena koji su kao djeca glumili von Trapppove. Peti dio pokazuje nadrealni karaoke spektakl gdje 18000 fanova u Hollywood Bowlu istovremeno gledaju film i sudjeluju u njemu. Konačno, tu je i kratki TV-dokumentarac koji kroz stvarnu priču o von Trappovima pokazuje kako je Hollywood malo "retuširao" stvarnost, ali ipak nije bio daleko od istine.
Moje pjesme, moji snovi je, usprkos malobrojnih, ali žestokih kritika koje film drže saharinskom bajkom, odnosno proteka četiri desetljeća, uspio ostati jedan od najvoljenijih filmova svih vremena. A čak i oni koji inače ne vole holivudske mjuzikle bi trebali pogledati film, barem zato da vide čime se to Zadrani trebaju ponositi.
Uloge: Julie Andrews, Christopher Plummer, Eleanor Parker, Richard Haydn, Chairmane Carr
Režija: Robert Wise
Proizvodnja: 20th Century Fox, SAD, 1965.
Distribucija: Continental
Trajanje: 166 '
OCJENA:
Film 9/10 (izvrstan)
DVD 8/10 (vrlo dobar)
Dragan Antulov