SA SUZAMA u očima i čežnjom u srcu ispratili smo jedan od najvećih bendova u povijesti. U2 je napustio ovu državu i tko zna kada će se vratiti. Bono je obećao da će se i dalje šuljati ovim krajevima, a na vama je da ga pronađete. Nešto kao "Gdje je Jura?" za obožavatelje irskih rokera.
Cijela je zemlja upala u stanje obezglavljenosti u kakvom nismo bili ni u trenutku kada nas je napustio Ivo Sanader. Unezvijereni fanovi kojima dva dana nisu bila dovoljna za uživanje u najvećem koncertu desetljeća toliko su pogođeni odlaskom da lik pjevača grupe viđaju na benzinskim postajama. Teško je prihvatiti ovaj odlazak i samo je pitanje vremena kada će pravi vjernici u lik i djelo svemogućeg Bono Voxa pjevača početi pronalaziti u palačinkama, kori drveta ili mrljama u moru baš poput vidjelaca koji su lik Isusa pronašli u tortilji.
A i kako bi se mogli pomiriti sa odlaskom Isusa iz Dublina? Pa nije to mačji kašalj. Čovjek je proputovao svijet, došao u Hrvatsku i progovorio našim jezikom baš poput Ivana Pavla II. koji nas je sve očarao kada je slabašnim glasom prozborio "Hrvati i Hrvatice". Stao je na veliku pozornicu nalik golemom pauku, izgovorio poruku mira i zauvijek promijenio naše živote. Poruka je prenesena.
Zaista smo prava vukojebina
Da stvar bude bolja, poslije nastupa nije bilo izgreda. Možete li vjerovati? Nije bilo izgreda. Nitko nije razbio izlog, istukao stranca, ubio mladića, pozivao na zatiranje nacije ili preokrenuo Volvo srpskih registracija. Nevjerojatno. Pa to može samo čovjek nadnaravnih sposobnosti. Zamislite samo taj kuriozitet. Je li uopće moguće održati koncert i ne propagirati mržnju ili nekog prozivati zbog izdajništva? Do jučer smo mislili da se takvo što događa samo u znanstveno fantastičnim filmovima o svijetu budućnosti u kojem napredna rasa "novih ljudi" u bijelim togama živi u utopiji.
Vjerovali ili ne, moguće je održati koncert i poslije toga se ne vratiti kući nabijen negativnom energijom.
Zaista smo prava vukojebina. Očito je da smo u posljednjih dvadesetak godina izgubili osjećaj za normalno jer ako je lajtmotiv cjelokupnog nastupa gotovo ekstatična reakcija na izostanak nasilja, onda zaista imamo problem i treba se zapitati što s nama nije u redu. Da, sto dvadeset tisuća ljudi na jednom mjestu ne podrazumijeva potencijalne izgrede bez obzira na što smo navikli. To se zove normalan koncert ili festival, a problem se javlja u trenutku kada svaki veći koncert dovedemo u vezu s Thompsonom koji u stvarnosti nije nikakvo mjerilo. Upravo suprotno, on je iznimka koja potvrđuje pravilo. To je nenormalna pojava koju smo odjednom počeli koristiti kao referencu.
Za početak, suludo je uspoređivati jedan od najvećih bendova u svijetu s najvećim izvođačem zemlje koja ima stanovnika kao neki njujorški kvart, a još je bolesnije sve gledati kroz prizmu Marka Perkovića Thompsona.
Očito je da su stvari izmakle kontroli jer u ova dva dana nismo vidjeli ništa neuobičajeno. Upravo suprotno, gledali smo "uobičajeni vrhunski spektakl". Fascinaciju likom i djelom Bono Voxa možemo pripisati nemogućnosti pojedinaca da budu objektivni i to je razumljivo. U2 je ipak velika grupa i zaslužuju da ih se respektira. Sve što je na pozornici izgovorio, neovisno o spektakularnosti iste, nije ništa posebno i spada u sferu uobičajenih scenskih trikova koji oduševljavaju mase. Neki će mahati zastavom, drugi će obući dres reprezentacije države u kojoj nastupaju, a neki će naučiti nekoliko prigodnih riječi. I to je u pravilu simpatična fora. Na kraju krajeva, sve je to u cilju dobre zabave. Poruke mira su "blabla" i s njima ili bez njih, stvari bi prošle u jednakom štimungu.
Što je Bono trebao? Izvući srpsku zastavu i potpaliti je upaljačem?
No, mi smo poslije svega najviše oduševljeni činjenicom da je sve prošlo u pozitivnom ozračju. Jesmo li pošandrcali? Pa tako i treba biti i tako stvari funkcioniraju na svemu osim utakmicama i koncertima "Conana Barbarina". Što je Bono trebao? Izvući srpsku zastavu i potpaliti je upaljačem? Pljunuti na sliku Stjepana Mesića i s mržnjom u glasu izjaviti "izdajnik"? Povikati "za Dom spremni" i udariti po "Jasenovac i Gradiška stara"? Ne, to ne rade normalni ljudi.
Bono Vox nije nadnaravno biće i nije izveo nemoguće. Nije nas ujedinio pod egidom poruke mira. Održao je dva koncerta i to je to.
Sve ostalo je naš problem.