Foto: YugoPapir
NAKON napisa u medijima kako će se hit Miše Kovača zaoriti i na Marsu, bez obzira hoće li se to zaista dogoditi ili ne, odlučili smo podsjetiti na njegovu dugu i bogatu karijeru, a evo kako se o legendarnom šibenskom pjevaču pisalo u Jugoslaviji.
Travanj 1989: Već četvrt stoljeća je među najpopularnijim pjevačima, s apsolutno najvećim brojem prodanih ploča. Uspješno odolijeva i novim imenima i novim glazbenim trendovima. Možda objašnjenje leži u njegovoj izrazito jugoslavenskoj orijentaciji, kao brani političkim podjelama. Najveću sreću i podršku nalazi u supruzi Aniti i djeci.
Kad su se na zvuk zvona otvorila vrata doma obitelji Kovač, u potkrovlju zgrade u samom centru Zagreba zamirisala je Dalmacija. Naša domaćica Anita je, u minijaturnoj kuhinji svog divno uređenog stana, spremala za ručak ribu i blitvu s maslinovim uljem.
Još na stubištu, sreli smo Ivanu, njihovu 11-godišnju kćerku, koje je otrčala na sat klavira. Uz pozdrav je doviknula: "Vratit ću se do tri..."
Da se njen stariji brat zove Eduard, znali smo čim smo prišli njihovim vratima, jer je na nekoliko mjesta, da se prijatelji ne zabune, pisalo Edi. Svakog trenutka je ovaj momčić od 14 godina trebao stići iz škole. A kad je naišao, pozdravio se i odmah uključio kasetofon. Kućom je zaorila rock glazba.
Mišo je bio na sastanku u "Jugotonu", a te večeri je imao i koncert u okolici Zagreba. Čekali smo ga mi, najavio se još jedan novinar i sve to je uobičajen dan pjevača.
Sa socijale se kreće dalje
Mišo je kao dobro vino. Za njim su 24 godine karijere. Ima li recepta za uspeh? Karijera ide svojim tokom, kaže, govori o tome da je 1972. godine bio apsolutno prvi pjevač u zemlji. Zatim je došao period stagnacije, dolaze drugi pjevači...
Mišo je 1980. pobijedio u Splitu i više se nije pojavio na festivalima. Tada je, kaže, prestao pjevati za jugoslavenski tisak, ali je i dalje prodavao više ploča od onih koji su bili u trendu.
Onda su se svi našli u čudu, shvativši da Mišo prodaje 600 - 700.000 po albumu. Ljudi su izabrali njegovu pjesmu, publika je punila dvorane i sportske hale. Tako je bilo i na koncertima koji su se ovih dana održavali po čitavoj Jugoslaviji. Dvorana Sava centra u Beogradu, bila je dupkom puna, a svi posjetitelji bili su veliki zbor pjevača. U Splitu je bilo 15.000 gledatelja na dva koncerta. Svi su pjevali i skandirali.
Za Mišu nema državnih i teritorijalnih granica. Njega svi vole, svi razumiju, svi poštuju. Naravno, da smo razgovor s njim započeli upravo o posljednjim koncertima.
"Ja svakom mogu pogledati u oči i u ovim podjelama", kaže Mišo. "Kad sam u Sava centru rekao da sam imao veliki uspjeh u Sloveniji, netko je zazviždao. Ja sam ih zaustavio, jer mi vjeruju. Ne može se zviždati nikome u globalu, ni jednom narodu!"
Ilustrirat ću to još jednim primjerom. Bio sam u Murskoj Soboti, a karte za moj koncert prodavale su se na kiosku "Dela". Došao je jedan čovjek, kaznio te dvije ženske koje su prodavale karte i rekao im: "U ovom kiosku neće se prodavati karte Miše Kovača, ni jednog drugog južnjaka.
Ali, opet ponavljam, to nije slovenski narod! Pjevao sam u toj sali i bio je totalni "lom" od uspjeha. U Domžalama sam pjevao u sportskoj dvorani na plesu. Bilo je i Bosanaca i Srba, Slovenaca i opet "lom" totalni jer ja tako vodim koncert.
Za moju publiku vrijedi ono što ja kažem i mnogi s estrade mogli bi pomoći da se svi nekako uzmemo u pamet. U Splitu je bilo 15.000 ljudi, 400 policajaca sa psima, prvi put na koncertu. A ništa se nije dogodilo. Nema nacionalnog naboja, ima naboja da se cijeni svaki čovjek.
Bilo je i 1.000 Srba, nema problema, nitko se ne smije osjećati ugroženim tamo gdje sam ja došao. Čovjek se treba osjećati kao kod kuće u svakom predjelu ove zemlje. Na žalost, ovog trenutka to nije tako. Ali mislim da je došla kulminacija ovog stanja u našoj zemlji."
A kad je počeo o toj temi, više ga nitko nije mogao zadržati:
"Zašto ja tako razmišljam? Nisam u Partiji, nisam ja čovjek države, niti ja imam kredit od države. Ne primam plaću. Ja živim u zemlji koja je dala milijun i sedamsto tisuća žrtava, koja nije jučer osnovana. Mi to danas zaboravljamo. Zašto? Jer jednog momka od 17 godina ne zanima gdje mu je dida bio. Što ga briga gdje mu je dida bio, ako je on gladan.
Mene zanima jer sam ratno dijete, ja imam svoje viđenje ove zemlje i samo me metak može opaliti u glavu. Molim lijepo, američki veterani iz Vijetnama su poštovani, a krivi je rat totalno, rat koji je Ameriku degradirao. A onim našim ljudima koji su ginuli za ovu zemlju mnogi se danas smiju.
Ja svoju djecu odgajam kako treba. Ali, ako je netko gladan kruha, ne možeš ga više ni na što hvatati. Zato kažem da je MMF devalvirao vrijednosti ove zemlje. Jer, važno je bilo napraviti da je netko gladan, sa socijale se kreće dalje. Moramo osigurati da naš narod živi dostojanstvom čovjeka.
Doći će to i vjerujem da će te podjele, koje opet rade ljudi radi borbe za vlast, proći. Narod će ostati. Mi moramo živjeti zajedno! Sad smo na popravnom ispitu."
Jugoslavenski narodi imaju pozitivan naboj
Mišo Kovač je bezbroj puta pokazao i dokazao svoje patriotske osjećaje. Prije nekoliko godina bilo je tako na gostovanju u Kanadi.
"Ja sam jedini pjevač koji ne može pjevati na Zapadu, već pet-šest godina. Zbog svog uvjerenja. Jer, kad sam bio vani, nisam mogao pjevati pod ideologijom ustaštva. Ja sam Hrvat, ali pod ustaškom ideologijom neću biti. Ali, opet, kažem, nije to hrvatski narod. To su pojedinci. Ja nisam ušao u Partiju, ali nisam prodao ovu zemlju!
Netko je pokušao iskoristiti Mišinu popularnost za svoje ciljeve.
"Jedan je zagrebački novinar objavio da se ne slažem s politikom Slobodana Miloševića. Neki su odmah i reagirali i uzeli mi Oskar popularnosti. Ali, nije to meni uzeo Slobodan Milošević, ni srpski narod, nego dvojica iz redakcije koji su se poslije ispričavali.
Ma, ja sam uspio sam, s ceste, nitko me nije gurao. Formirao sam o ljudima svoje mišljenje i tvrdim da jugoslavenski narodi imaju pozitivan naboj. Meni su rekli, nemoj sad u Beograd, nije vrijeme. Kako nije vrijeme? Možda netko i ima problema, ja ne i gotovo!"
Za Mišom su 24 godine karijere i 18 godina sretnog braka s Anitom, bivšom miss, koja se zbog ljubavi prema Miši odrekla možda i blistave karijere. Bila je u to vrijeme vrlo mlada, ali je i znala što hoće.
"Svjesno sam to uradila", kaže Anita. "Završila sam tečaj za manekene i foto-modele i počela raditi kad sam upoznala Mišu. I nije bilo dileme, sve sam napustila. Ako se želi osnovati sretan brak, obitelj, onda se mora nešto žrtvovati. Nije mi to teško palo, jer sam s Mišom putovala po cijelom svijetu. Mišo mi je uspio vratiti sve što mi je mogla donijeti karijera. On je suprug s velikim plusom, sa zvjezdicom! Za mene je najvažnije povjerenje, onda je to temelj jednog zdravog, normalnog života i braka. A ako je čovjek nesretan u braku, onda je nesretan na svakom planu, ništa mu ne polazi za rukom."
Oboje su našli u svom domu potpunu sreću koju, naravno, krase djeca Eduard i Ivana. Za razgovor više nije bilo vremena. Nama je avion trebao poletjeti svakog trenutka, a Mišo je čekao koncert. Anita je ostala kod kuće brinuti o đačkim brigama sa svojim mališanima.
Dok smo se vozili prema aerodromu, Mišo nam je ispričao priču o jednom dječaku iz Splita.
"Na koncertu u Splitu prišao mi je jedan dječak i pružio mi cvijet. Bio je izrazito lijepo dijete. Pitao sam ga, odakle si sine? Ja sam iz "Mileve Tomić". Tko ti je otac? "Mileva Tomić". Kasnije sam se u Domu raspitao i saznao da nema ni oca ni majku. A on je kupio meni cvijeće, nije kupio sebi čokoladu!
Onda smo zvali Dom i pitali što im treba da pošaljemo djeci. Mislili smo da bi bilo dobro da im kupim garderobu, a oni su rekli da im kupim televizor, neki crno-bijeli. Kupio sam u boji, najvećeg ekrana. Sad na posljednjem koncertu, došla su djeca iz Doma i uručila mi zahvalnicu. Trebalo bi se više raditi na tome da se ljudima koji nisu imali sreću u životu i koji nemaju riješenu egzistenciju pomogne.
Ali, nitko na to ne obraća pažnju, nikoga nije briga. Treba pridobiti ljude da ne nastupaju samo za svoju osnovnu popularnost i svoju korist, nego i za neke konkretne humanitarne svrhe."
I ovo je Mišo Kovač.
Napisala: Vesna Marković (Nada, 1989.)