Foto: Press
LORENZ STRUDER i njegova supruga upoznali su se u laboratoriju radeći na eksperimentu sa štakorima koji boluju od Parkinsonove bolesti.
Budući da je njegov šef bio preškrt da bi kupio uređaj koji bi taj posao odradio automatski, on i njegova supruga Viviane brojali su koliko se puta štakori vrte u krug. Ovo je kratki osvrt na početke Struderovog privatnog i poslovnog života.
Danas je 49-godišnji Struder nadomak pronalaska lijeka za Parkinsonovu bolest, teški neurološki poremećaj koji obilježavaju nekontrolirani pokreti, a na kraju i potpuna nemogućnošću kontrole pokreta. Mnogi njegov pristup smatraju radikalnim jer ne pokušava samo "popraviti" problematične dopaminske stanice (koje dijelom izazivaju Parkinsonovu bolest) već ih u potpunosti zamijeniti stanicama koje uzgaja u laboratoriju.
Revolucionarno istraživanje
2015. dobio je MacArthurovu stipendiju (625 tisuća dolara), a osim što ga opisuju kao "genija", njegove kolege koriste pridjeve kao što je "vrhunski" i nazivaju ga "zlatnim standardom". Dr. Oren Levy, neurolog specijaliziran za motoričke poremećaje, njegov rad naziva "fenomenalnim i revolucionarnim" te dodaje da je riječ o jednom od vodećih ljudi na polju liječenja matičnim stanicama.
Struder vodi vlastiti laboratorij u Memorijalnom centru za istraživanje raka Sloan-Kettering, a svoj izuzetno kompleksni posao objašnjava jednostavno i tvrdi da "poput pasa trenira stanice da se ponašaju drukčije". Njegova je "tajna" to što koristi pluripotentne stanice koje se lako mogu asimilirati u svaki dio tijela, a pretvara ih u 50 različitih vrsta stanica. Za sad se samo radi o štakorima i majmunima, a testiranja na ljudima predviđena su za 2017.
Studer u planu ima i neke druge "trikove", a jedan je i manipulacija vremena. Preciznije, uzeo je stanicu 99-godišnjaka i vratio je u stadij embrija. Taylor Mayol za Ozy piše kako je riječ o pravoj revoluciji, a primjene su bezgranične. Primjerice, ako u obitelji imate oboljele od Alzheimerove bolesti, uz pomoć ove tehnike možete uzeti jednu od vaših stanica, "ubrzati vrijeme" i provjeriti jeste li i sami skloni ovoj bolesti. Kao što sam Struder kaže, moći ćete imati "malenog avatara koji ubrzano vodi vaš život".
O dvojbama, napretku, Crkvi i politici
Revolucionarne metode podrazumijevaju i duge ostanke u laboratoriju, pa ovaj Švicarac žali za danima kada je na posao mogao dovesti i kći, a uz odvojenost od obitelji, tu su i uobičajeni problemi za svakog znanstvenika koji radi s matičnim stanicama - njegov rad budi i mnoge religijske i etičke kontroverze i dvojbe.
Struder je jedan od pionira rada s fetalnim tkivom, a njegova istraživanja često su se znala naći pod povećalom pa se uz svakodnevne probleme suočavao i s političkim borbama. Tijekom karijere, tijekom mandata Georgea W. Busha, često je morao sastančiti s crkvenim vođama i političarima koji su odlučivali o budućnosti njegova istraživanja. Na svu sreću, izborio se za nastavak istraživanja.
Liječenja Parkinsona matičnim stanicama sežu do sedamdesetih, a Struder je "štafetu" preuzeo 1998. Tri godine kasnije, on i njegova supruga objavili su vlastitu studiju. Ljudi su isprva vjerovali da će liječenje bolesti matičnim stanicama biti brzo i jednostavno, ali desetljeća rada pokazala su o kako se kompleksnom pothvatu radi.
Mnoge prepreke
Tijekom studija u Švicarskoj, Strudera je fascinirao način na koji droge utječu na mozak i razmišljao zašto istu tu moć ne bi iskoristio za nešto dobro. Proveo je desetljeća radeći na tom problemu, a njegov kolega, dr. Christian Spenger kojeg je upoznao na sveučilištu u Bernu, smatra da se radi o rijetkoj pojavi i Struderove je navike usporedio s onima maratonaca.
Ipak, rad na ovom polju nosi i mnoge opasnosti. Ishitrene odluke i istraživanja ugrožavaju živote pacijenata i mogu unazaditi kompletnu znanstvenu disciplinu.
Tu je slučaj 18-godišnjeg Jessieja Gelsingera koji je 1999. preminuo tijekom eksperimentalne genske terapije. Mnogi smatraju da je slučaj unazadio istraživanje za 10 godina. Čak i najveći Struderovi pobornici poput Spengera, ističu da zamjena dopaminskih stanica podrazumijeva kirurški zahvat implantacije stanica u mozak, a radi se o operaciji koja nikad ranije nije provedena. Isto tako, mnogi raniji modeli liječenja nisu urodili istim plodom kod životinja i ljudi. Uvijek postoji rizik da organizam jednostavno nije spreman za liječenje te da će ga odbaciti.
Toga je itekako svjestan i Struder pa je izuzetno pažljiv i trudi se ne biti pretjerano optimističan niti se razbacuje obećanjima. Čak o ovom odbija govoriti kao o lijeku.
U svakom slučaju, neće biti sam. Uz podršku kolega, tu je i supruga Viviane, neurokirurginja koja će biti uz njega u operacijskoj sali - u trenutku kada će stanice usaditi u mozgove pacijenata.