NEKI se možda neće složiti s ovom konstatacijom, ali nova generacija Sonyjevih konzola imala je uvjerljivo najbolje otvaranje još od vremena pete ili barem šeste generacije.
Od startne selekcije ekskluziva, preko poboljšanja za postojeće cross-gen naslove, pa sve do pokušaja da pariraju GamePassu fenomenalnom selekcijom top naslova, Sony je zaista učinio sve kako bi kupci petice imali najbolji mogući start s novom konzolom.
No, igrači su nestrpljivi i razmaženi i naravno da žele nezaustavljivi val novih AAA ekskluziva koje se pojavljuju na mjesečnoj bazi. Nažalost, seriju naslova ćemo ipak morati pričekati do iduće godine koja bi trebala biti prvi punokrvan i koronom neokaljan ulazak u novu eru dok ćemo ove godine, zbog pandemije koja je pomakla velik dio datuma izlaska, s malim zakašnjenjem dobiti ono što smo vidjeli tijekom prezentacije petice.
Igra koju smo čekali otkako je Sony najavio novu konzolu
Returnal je jedan od tih naslova, a ono što smo vidjeli tijekom prezentacije nabrijalo nas je na ovu kombinaciju koju bismo najpreciznije moglo opisati kao "roguelike" shooter iz trećeg lica s atmosferom Prometeja Ridleyja Scotta. Radnja prati astronautkinju čija se letjelica sruši na misterioznom planetu gdje ubrzo doznaje da pravila o postojanju i proteku vremena više ne vrijede.
Zapravo ne želim kvariti priču jer smatram da je u ovom slučaju izuzetno bitan motivator koji vas tjera kroz radnju u kojoj ćete ginuti i često kretati ispočetka (ili će vam se isprva barem tako činiti).
Ekipu iz Housemarquea pratim još od devedesetih, a njihove razne inkarnacije u novije su vrijeme donijele naslove kao što su Matterfall, Resogun i Dead Nation koji nisu bili ni približno ambiciozni projekti, a to je vidljivo na doslovno svakom koraku Returnala koji je punokrvni AAA naslov i bit ću iskren i reći da je definitivno nadišao moja prilično skromna očekivanja.
Returnal je tu da pokažete što vaša konzola može
Returnal mi ni u najavi ni u ranim osvrtima nije djelovao kao igra koja će me pretjerano zanimati, ali petica je posebna priča jer je svaka ekskluziva novi razlog da detaljnije upoznamo sve nove mogućnosti konzole, slušalica i DualSense kontrolera.
Ovaj ih je naslov sve upogonio i u tom je pogledu savršen naslov koji ćete pokazivati prijateljima kad želite predstaviti što sve vaša nova konzola može.
Kao prvo, očitavanje je očito postalo stvar prošlosti jer SSD i njemu prilagođeni naslovi sve pretvaraju u jedno brzo i glatko iskustvo gdje vas sekunde dijele od pokretanja igre do preuzimanja kontrole nad glavnom junakinjom.
Sonyjeve Pulse 3D slušalice otvorit će vam i jedan potpuno novi svijet jer Housemarque je u najavama isticao upravo to da će vam novi Sonyjev 3D zvuk omogućiti da još bolje uronite u misteriozni svijet koji su stvorili, a DualSense je u ovoj fazi nepotrebno dodatno predstavljati jer svi znamo da je riječ o eksperimentu koji u ovoj fazi možemo nazvati uspješnim.
Returnal je na sva tri polja oduševio. Učitavanje je gotovo neprimjetno, zvuk je savršen i neopisivo pridonosi već ionako jezivoj i tmurnoj atmosferi, a iskustvo s DualSenseom je sve ono što smo željeli od kontrolera nove generacije. Ukratko, Returnal je punokrvna PS5 ekskluziva na svim razinama, a to znači da možete očekivati do najsitnijih detalja ispeglanu i tehnički besprijekornu igru.
Roguelike?
E sad. Kad smo pokrili sve one tehničke aspekte, bacimo se na samu igru.
Kratko i jasno, ovo je predivan naslov, ali daleko je bitnije definirati jeste li "roguelike" tip igrača.
Naime, ovo je termin s kojim se mnogi razbacuju iako je često korišten pogrešno i/ili se pak upotrebljava u opisu širokog spektra naoko različitih igara. U kratkim crtama, upravljate likom u svijetu koji se nakon svake vaše smrti (a bit će ih) mijenja i prilagođava iako dio toga prenosite s "reinkarnacije" na "reinkarnaciju". I dok je smrt u klasičnim igrama nešto što pod svaku cijenu želite izbjeći, u roguelike igrama je to neizostavan, ključan i koristan dio iskustva.
Postoji velika šansa da vas sve ovo malo obeshrabri i možda čak i odbije od igre jer koliko god bile prisutne i zapravo česte pojave, i dalje nismo imali pretjerano razvikane naslove koji su proslavili ovaj podžanr, a Hades je unatoč pohvalama i dalje u prvom redu fenomenalan indie naslov.
Sve ovo na stranu, Returnal vas uspijeva uvući pričom koja jako evocira već spomenutog Prometeja i to na najbolji mogući način.
Ne očekujte da će netko maziti "svemirske kobre", ali ne budite iznenađeni ako osjetite jak deja vu kada se pred vama razvuku krajolici prepuni zastrašujućih i misterioznih izvanzemaljskih građevina. Glavna junakinja Selene i njezina teško objašnjiva stanja na izvanzemaljskom planetu uspijevaju vas uvući u priču koja se polagano, ali sigurno razvija u akcijskom okruženju gdje je mjesta za predah izuzetno malo.
Shooter s puno sadržaja ispod površine
To, naravno, ne znači da igri nedostaje dinamike i balansa između nabrijanih i opuštenijih trenutaka, ali doslovno svaka novootvorena lokacija vrlo lako može biti "posljednja" (malo nespretan izbor riječi za igru u kojoj ne možete poginuti) i igra je u tom pogledu nemilosrdna.
U isto vrijeme, tip igre i općenita tajnovitost oko igre mnoge bi potencijalne kupce mogli odbiti jer imat će dojam da se radi o svemirskom shooteru s vrlo malo sadržaja. Treba naglasiti da to nije slučaj i ispod svega ovog krije se kvalitetna priča koja definitivno neće razočarati, ali što god napisao, ovo i dalje neće biti svačija šalica čaja.
Na kraju krajeva, mogu krenuti od vlastitog iskustva jer početni otpor pretvorio se u uživanje debelo iznad mojih očekivanja. Pogotovo nakon prvih dojmova kada su me dijelovi i stil igre podsjetili na Star Wars: Fallen Order koji me, unatoč tome da sam je završio, nikada nije osvojio.
Returnal ima elemente Fallen Ordera (dio vremena izgubljeno ćete lutati mapama prije nego pohvatate što se točno događa), ali je u konačnici puno zabavnija igra.
Susret novog i starog
Nedostaci postoje.
Ono oko čega su se mogli više potruditi su objašnjenja mehanike igre jer u vrlo kratkom vremenu bit ćete zatrpani gomilom informacija i različitim načinima igre, a da se pritom niste snašli ni s osnovama nečega što ste malo prije otkrili i u kratkom vremenu izgubili. I malo kasnije ću razjasniti zašto ovo nije nužno loša stvar, ali ipak naginjem stavu da je moglo biti koncizno i puno jasnije (ili barem intuitivnije).
Naime, ne radi se o tome da su oružja ili poboljšanja koja ste izgubili suštinski nejasna. U konačnici, sve su to klasični pištolji, strojnice, sačmarice i jači štitovi, viši skokovi ili brža regeneracija zdravlja, ali s drugim nazivima i drugačijom municijom. Problem je da vas to neprekidno vraćanje na početak često izvlači iz priče, a to može biti presudno, ovisno o tome koji ste tip igrača.
Ovo je igra za uporne. Ovo nije klasična linearna šetnja mapama, već frustrirajuća pucačina za igrače kojima nije problem učiti i usavršavati brojne vještine. Za one poput mene koji često biraju najneizazovnije težine igre i koncentrirani su prvenstveno na priču (u prijevodu, loše igrače), ovo je na trenutke iscrpljujuće i zamorno iskustvo.
Koliko god tehnički nova i usavršena bila, Returnal je u svojoj srži stara (arkadna) škola videoigara. On je igra u kojoj je potrebno biti uporan i u kojoj je vještina jedino što se cijeni. Nitko vas neće voditi za rukicu i svake vas sekunde podsjećati da morate baciti bombicu i puknuti iz pištoljčića kako biste ubili zločesto čudovište. Kratko i jasno će vam objasniti ono najosnovnije i pustiti vas da preživljavate (i umirete). Priča postoji, ali za nju se prvo morate izboriti.
Sve u svemu, Returnal je tehnički briljantan te istovremeno izazovan i frustrirajuć nagovještaj sjajne budućnosti nove generacije konzola.