IMAM FRENDA koji će kad odraste biti učiteljica. Tip voli klince više nego urednik duplerice u 24sata pa im je odlučio posvetiti karijeru i upisati Pedagogiju.
Mislim, tip je zamalo postao teta u vrtiću, ali je skužio da bi to ipak bilo previše.
I nađem se nekidan s njim na đoji, a ovaj pun dojmova. Kako je pri kraju sa studijem, to sad ima nekakvu praksu pa piči okolo po školama i igra se učiteljice.
A ti dojmovi koje je tamo skupio i uredno upisao u svoj dnevnik rada toliko su ga sjebali da razmišlja o kastraciji, otkidanju vlastitih jaja ili nečem sličnom što bi mu garantiralo da nikad neće imati klince koje će prepustiti nemilosrdnim raljama našeg školskog sustava.
Opet, valja naglasiti da ga sustav sam po sebi nije ni blizu sjebao koliko jedan od njegovih malih kotačića, a kojeg ćemo u ostatku teksta zvati Profesorica.
Odmah na prvom satu, postalo mu je bistro kud priča ide, ali da može otići toliko daleko, nije mu bilo ni na kraj pameti.
Profesorica je, naime, iz razreda izbacila klinca zato što se okrenuo dok mu je kolega recitirao "Moj dom" od S.S.Kranjčevića. I to ga nije samo izbacila nego mu je i spičila aščinu iz vladanja, sve to uz komentar "Zar ti ništa nije sveto?!" Klincu iz šestog osnovne!
Ni sljedeći sat nije bio ništa bolji. Tad su radili "Smrt smail-age Čengića", prvo pjevanje – Agovanje. Za neupućene, najkrvaviji dio u kojem Aga zabrije na mučenje i, ono, muči cijelo pjevanje.
Tu je ovom uletio prvi zajeb. Kao, scene su prebrutalne i za starije sa slabijim želucem, a kamoli za klince, ali onda na scenu stane Profesorica i krene dijalog.
- Koje bi, po vama, bilo ključno pitanje ovog pjevanje? – pita ona klince. U šestom osnovne.
- ... – tišina.
- Ključno pitanje je zašto se Aga toliko srdi? Što ga najviše baca u ludilo?
- ... – klinci će na to.
- Sad ovo svi zapišite u bilježnice. – nastavlja Profesorica – Agu u očaj najviše baca hrabrost mladih Crnogoraca (u zagrade stavite kršćana jer se tu ne misli samo na Crnogorce nego na sve kršćane zajedno), dakle, mladih kršćana koji ne mole milost dok ih Aga muči nego bez imalo straha prihvaćaju patnju i umiru s Isusovim imenom na usnama. – reče ona nadahnuto i zablesi kroz prozor.
- ... – zaključe klinci.
Nakon toga njemu uleti drugi zajeb pa se počne pitati "Je li ova normalna, jebote?", ali ne reče ništa vodeći se razmišljanjem "Samo da ovo sranje skinen s kurca."
A onda dođe na sat medijske kulture. Da, današnji klinci imaju i to, a svodi se na gledanje filma, odlazak u kazalište, prezentacija i sličnih fora.
I gleda ekipa E.T.-ja. Profesorica i tridesetak šestaša. Klinci na biciklima spase vanzemaljca i sprijatelje se, a na kraju kad vanzemaljac ode, bude veri tači.
Nakon filma, klinka drži referat. Ona je to inteligentno iščitala kao priču o prijateljstvu koje ne poznaje granice.
I Profesorica se složila, ali uz malu dopunu. U pozadini tog prijateljstva stoji jedna dublja kršćanska poruka o ljubavi prema svima pa čak i prema takvim stvorenjima kao što su vanzemljci.
Tu je ovom mom puko film, ali čovjek je odbrojavao dane kao da je u vojsci i još je trebao samo održati sat pa je odlučio ne talasati.
A priprema za taj sat ovog je toliko sjebala da je mislio odustati od faksa i posvetit ostatak života poljoprivredi i pravljenju vlastitih klinaca. U nekom selu, negdje daleko.
Naime, na satu je zajedno s klincima trebao obraditi neku da popizdiš – tužnu pjesmi o rodi koja trudna s partnerom planira put u daleke i tople krajeve.
Na dan selidbe, ona sama u gnijezdu, stomak do zuba, predvečerje, romantika, bol, Titanic jebote!... a njega nema.
I nema ga mjesec, i nema ga dva...
I roda ode. U nastavku pjesme, roda se puno godina kasnije vraća s klincem na isti dimnjak i doznaje da su ovog na dan selidbe, prije mnogo godina ubili četnici potpomognuti tzv.JNA-om s pjenom..., pardon lovci.
Mislim, stvar toliko sjebana da je ni Edo Maajka ne bi napisao.
Ovaj je sve to pročitao, pripremio, posložio pitanja za klince i odnio Profesorici. Ova ga je odmjerila od glave do pete pa prosula.
- Vi ste potpuno promašili osnovnu misao.
- ... – na to će on s pogledom teleta.
- Što je to što rodu tjera natrag?
- Pa bezgranična ljubav i odanost. – ovaj će ljuto.
- Da, ali ima nešto još bitnije.
- Šta? – ovom su živci već bili pri kraju.
- Nju vuče nostalgija, želja za rodnom grudom, Slavonijom. To je ono najbitnije u ovoj pjesmi. Nju vuče natrag ljubav, ali ljubav koja se bila ostvarila na rodnoj grudi.
Tu je ovaj puko ko kokica i vjerojatno si sjebo karijeru. Berem njen početak.
- Koji je vama kurac! – puko ko kokica, kažem vam.
– Koja jebena rodna gruda?! Tu joj ubiju tipa i ona jedva čeka da se vrati?! Pa šta su rode, mazohisti, u pičku materinu?! Ne osjećaju se dobro ako netko ne puca u njih?! Pa koga vi jebete!... I tako dalje i tome slično.
Uglavnom, nije održao sat, a kad će diplomirati, ne zna se.
Sad se svi vi, moji dragi čitatelji, sigurno pitate "Koji je ovom Deni kurac? Zabrinut za klince, a niti ih ima, niti će ih uskoro imati, niti ih mi imamo, niti..." Ukratko, koga boli za te stvari.
Iskreno, nisam se ni ja zabrinuo previše nego je sve posljedica jednog nedavnog susreta.
Naime, nedavno sam upoznao jednog debila. A kad upoznam debila, volim proniknuti u središte stvari i čini mi se da je ova priča to.
Dobro, možda i nije, ali mi se baš dobro uklapa.
Uglavnom, tip ne jebe radi svjetonazora. On je kršćanin s FER-a i neće jebat dok to to Crkva ne blagoslovi. A nije da ne može pa se vadi, ka ima spiku, nego tip ima curu ali neće.
Ne moram vam valjda napominjat da je žena na rubu ludila od toga. Mislim, ima nekih dvadesetak godina, u vezi je, a ne troši se. Ko ne bi puka?
A sad ključni dio. Da izbjegnu totalno ludilo, citiram, "jebu se oralno" jer se to, formalno, ne vodi pod seks pa su zadovoljni i oni i Crkva. Pače, kršćanstvo u cjelini.
Dakle, da utvrdimo. Tip, kršćanin, ima kurac, doživi erekciju, napali se... Pored njega leži gola, napaljena žena od dvadesetak godina i u tom momentu on donosi bitnu odluku koja se tiče same Matere Crkve, temelja kršćanstva, samog zapada i današnje Europe – da li da ga gurnem među gornje ili donje usne? Što je od tog grijeh?
I, naravno, nikad ne izabere krivo. Uvijek ga kršćanski gurne u usta.
Što bi na to rekla Profesorica s početka teksta, otvoreno je pitanje. Vjerojatno bi se našla zbunjena, a onda otkrila ključno pitanje u cijeloj priči – Kako je roda uopće ostala trudna?
Denis Lalić