DANAS su navijačke grupe često sinonim za nasilje i tučnjave, a da grupe mladih sklone šaketanju nisu nova pojava dokazuje i tekst o "nestašnim dječacima slabih živaca i jakih pesnica" iz 1982. koji vam donosimo u suradnji s Yugopapirom.
Rujan 1982.: Nestašni dječaci slabih živaca, jakih pesnica i (ne)sretnog djetinjstva tabaju sve redom. To im je jedini način da se fizički zabave i iskažu... Ali pred kim?
Šezdesetih godina, nestašni dječaci neobuzdani i okupirani mladalačkim problemima "harali" su slavonskim (i ostalim - prim. a.) gradovima. Bilo je to vrijeme rock and rolla, zalizane kose, špicastih cipela i kožnih jakni. Bilo je to vrijeme malih razbijačkih grupica koje su činili većinom sinovi sezonskih radnika, alkoholičara i bludnica, prepušteni ulici i zakonu jačeg.
Danas, dvadesetak godina kasnije, dječaci su ponovo u akciji. Đakovo, Slavonski Brod, Osijek i ostali gradovi poprišta su suludih igara u kojima stradaju nedužni i gdje sijevaju noževi, skakavci, sjekirice i pendreci. To više nisu bezopasne dječje igre, već pravi ratovi u kojima se zadobivaju i teške, po život opasne ozljede.
Primjer Osijeka možemo prenijeti i na ostale gradove. Posljedice ovakvog ponašanja dovele su do inicijative da se toj pojavi pokuša, koliko-toliko, stati na put. Za sada - bezuspješno!
Tako ovo sliči na američke filmove o dječjoj (maloljetnoj) delinkvenciji, o bandama i banditima iz podzemlja, o bosovima i ostalim simbolima američkog društva. Osječki je sukob ipak nešto blaži oblik...
"Jugovci" i "Vjencaši", oboružani jakim pesnicama, letvama, izvijačima, noževima, pendrecima i pištoljima (!?), lemaju sve redom. Prvo suprotan tabor, a onda prijatelje suparnika, slučajne prolaznike, vozače taksija itd. Ne pomažu tu ni "provale", ni milicija ni pendreci. Oni tuku i dalje. Uporno i drsko.
Zašto? To ni oni sami ne znaju. Kažu "onako iz zadovoljstva i igre"?!
Samo kakvo je to zadovoljstvo kada na vrlo grub, moglo bi se reći kaubojski način, gubite zube, vilice, dobivate teške unutrašnje ozljede i sl. Zaista nema ničeg simpatičnog u tim tučama i "igrama".
A tko su oni?
Prvi pripadaju MZ "Jug II". Većinom su iz radničkih obitelji s jednim ili oba roditelja alkoholičara, zatim s roditeljima koji rade od 6 do 6 ne bi li nešto priskrbili djeci s kojom provode vrlo malo vremena. Tako ih, nesvjesno, prepuštaju ulici, drogi i nasilništvu.
Drugi su sa "Vijenca Borisa Kidriča" i dobro su situirani sa svim blagodatima koje im pružaju roditelji (auto, vikendice, barke). "Vjencaši" zaista ne bi trebali biti nezadovoljni. Čak naprotiv.
Obje grupe čine djeca od 12 do 17 godina i unatoč maloljetnosti, odaju se agresijama, alkoholu, krađi, drogama, seksualnim perverzijama i međusobnim obračunima, najčešće noževima, letvama i pesnicama!
Sve se to radi brzo, nadasve uvježbano, bez skrupula i straha. Sastajališta su kod "Bajera" i "Samousluge", a mjesta sukobljavanja bilo gdje! I tako unedogled. Dok stigne milicija, razbježe se i sve je opet mirno, prijateljski, jer osnovno pravilo i karakteristike koje važe za te mladiće u tinejdžerskim godinama jest - šutnja! Šutnja pred milicijom i roditeljima... Progovori li netko, jao si ga njemu. Nitko ga neće spasiti i zaštititi od tzv. "dječje osvete".
To je osveta u kojoj stariji kompanjoni drže "provokatora" dok ga malci od svojih desetak-dvanaestak godina lemaju do besvijesti.
Zato rijetko tko progovori. To je zakon grupe! A onaj drugi "zakon" ostaje nemoćan. Upravo je zadivljen zidom šutnje i podebelim dosjeima u odjelu za maloljetnu delinkvenciju. Opominju roditelje i omladinsku organizaciju, a oni kao "ne znaju za te stvari".
Samo dok ne bude kasno, jer tada neće pomoći ni veze, ni poznanstva u javnom tužilaštvu ni olakšavajuće okolnosti, upozoravaju iz OSUPa.
U međuvremenu, dok smo pričali o njima, dječaci su noćas opet bili bijesni. Razbijali glave i flaše. "Zaštitite nestašne dječake, nervi slabi, a pesnice jake" (poručuje beogradska grupa "Bulevar" kroz pjesmu)...