DAVID WISNIA (93) imao je samo 17 godina kad su ga deportirali u zloglasni Auschwitz, gdje je morao zabavljati naciste pjevanjem, i nije ni slutio da će se na tom užasnom mjestu - zaljubiti.
Za New York Times ispričao je kako je stupio u vezu s 25-godišnjom logorašicom Helen Spitzer, koja ga je spasila od plinske komore zahvaljujući svom pristupu transportnim listama u logoru.
Iako su se nadali da će se nakon oslobođenja ponovno susresti u jednom izbjegličkom centru u Varšavi, taj plan se izjalovio, a do njihovog ponovnog susreta prošle su čak 72 godine. Helen je tad imala 98 godina te je bila gotovo slijepa i gluha. David ju je posjetio u njenom stanu na njujorškom Manhattanu i zapjevao joj mađarsku pjesmu koju ga je naučila dok su bili zatočeni u logoru. Nakon toga se više nikad nisu vidjeli, a Helen je umrla navršivši stotu godinu.
Njihova je romansa započela kad su SS-ovci u Auschwitzu shvatili da David zna lijepo pjevati pa su ga postavili da pjeva ispred "Saune", zajedničke kupaonice u kojoj se vršila dezinfekcija. Helen ga je primijetila pa je često dolazila tamo i davala drugim zatvorenicima hranu kako bi im čuvali stražu dok njih dvoje provedu zajedno pola sata ili sat.
Mjesecima su se tako potajno nalazili. Helen je zbog znanja njemačkog jezika i poznavanja grafičkog dizajna imala pristup nacističkim dokumentima pa je svog dragog pet puta spasila od plinske komore ili preseljenja u drugi logor.
"Micala bi moj broj s transportnih lista. Ljudi ne bi dugo ostajali u Auschwitzu. Ili bi umrli, ili bi bili ubijeni, ili bi ih premjestili u drugi logor. Ja sam u Auschwitzu ostao tri godine. To je bilo nečuveno. Ljudi tamo obično ne bi preživjeli tako dugo", napisao je David u svojim memoarima.
Na kraju je ipak bio premješten u drugi logor Dachau početkom 1945. Helen je bila među posljednjima koja je napustila Auschwitz živa. Nakon što je uspjela pobjeći, vratila se u rodnu Slovačku, gdje je imala brata, a zatim je došla u Bavariju, dio Njemačke koji je tad okupirao SAD. Tamo je upoznala budućeg supruga s kojim je kasnije prošla Peru, Boliviju, Indoneziju, Australiju i konačno došla u SAD, gdje je provela ostatak života.
David se nakon bijega iz logora pridružio američkoj vojsci.
"Osjećao sam se kao ponovno rođen u toj uniformi. Učio sam engleski što sam brže mogao. To je bio početak mog novog života", priznao je u memoarima. Nakon rata preselio se u SAD, gdje je imao rodbinu. Ondje je ubrzo upoznao svoju suprugu Hope, s kojom je dobio četvero djece i šestero unučadi.