HAJDUČKA PRIČA Zbog Ivana Gudelja pobjeda nad Dnjiprom postala je kult

Foto: Jurica Gizdić 
Momčad Hajduka nakon pobjede nad Dnjiprom u Splitu 11. prosinca 1985.
Stoje s lijeva: Zoran Vujović, Zoran Varvodić, Stjepan Andrijašević, Zlatko Vujović, Aljoša Asanović, Milan Petrović, Ivo Jerolimov i Ivan Gudelj.
Čuče s lijeva: Jerko Tipurić, Branko Miljuš i Dragutin Ćelić.

SUSRET s Dnjiprom koji Hajduk večeras (18.00sati) čeka u Kijevu evocira uspomene navijača na silnu momčad 80-ih i utakmicu koja u povijest kluba ulazi kao jedna od mitskih. Hajduk je tada slomio Dnjipro u dvije utakmice osmine finala Kupa Uefa, a danas s Ukrajincima igra da proviri nosom među europsko društvo.

Vremena su se promijenila, ali sjećanja na tu Hajdukovu momčad (braća Vujović, Vulić, Asanović, Slišković, Simović) , koja je trebala osvojiti puno više od jednog Kupa Maršala Tita ne blijede. Njezin je predvodnik bio Ivan Gudelj i njegova je priča posebnija od drugih. Beskompromisni borac, kapetan Hajduka i jugoslovenske reprezentacije, član najbolje momčadi SP-a 1982., momak koji ne na dlanu imao svijet, a na stolu ponudu Real Madrida, karijeru je završio u 26. godini. Srušio je na travnjaku Poljuda protiv Crvene Zvezde i zbog žutice nikada više nije zaigrao. Navijači Hajduka te su mu večeri zviždali, mislili su da kalkulira, iako bi danas malo tko zabio golove u kaljuži u kakvoj se igralo na Poljudu protiv Dnjipra. Teško da bi to napravili Gerrard i Zanetti, s kojima se Gudelj nevoljko usporedio kada su ga pitali. Svoju priču sažeo je u knjizi Hajdukovog kroničara i našeg suradnika Blaža Duplančića Hajdučka priča, u kojoj odlomak posvećuje upravo utakmici s Dnjiprom. 

..............................................................................................................................................................................

UTAKMICA s Dnjiprom jedna je od najvažnijih u karijeri Ivana Gudelja. Mnogi Hajdukovi navijači pamte blato na Poljudu i veznjaka Bijelih koji je doslovce izorao teren. Od njega su se odbijali protivnički igrači, Gudelj ih je doslovce razgrtao i na koncu zabio dva pogotka. U oba je slučaja poentirao nakon dugih sprinteva po desnoj strani. A uvertira u dvoboje s Ukrajincima bila je sve samo ne obećavajuća.

Hajduk je u prvenstvu igrao loše, a u Europi je superiorno eliminirao Metz i Torino, tako da se o Bijelima pisalo kao o domaćim zečevima i europskim lavovima. Sljedeći protivnik bio je Dnjipro, momčad koju je predvodila zvijezda sovjetskog nogometa Oleg Protasov. Prvi dvoboj u Krivoj Rogu pamti se po putovanju koje je trajalo čak 16 sati. Hajdukovcima je kasnio avion, gubili su vrijeme na aerodromu, a stigli su na odredište tek na dan odigravanja susreta. Utakmicu su odigrali po teškom terenu, prekrivenom snijegom. U nemogućim uvjetima pobijedili su 1:0 golom Zlatka Vujovića, kojemu je asistirao Ivan Gudelj.

Bio je to veliki trijumf, ali nitko nije bio uvjeren u prolaz jer je Dnjipro ostavio dojam snažne momčadi, koja je stvorila mnogo prilika pred Varvodićevim vratima. K tome je Hajduk u domaćem prvenstvu bio tek na šestom mjestu i kritike su bivale sve oštrijima. Atmosfera je uzavrela do te mjere da je prolaz protiv Dnjipra bio ključ za spas sezone. Momčad je uoči dvoboja dobila poruku "Pobijedite ili objesite kopačke o klin, jer će na proljeće vaše utakmice malo koga zanimati!"

Uoči tog dvoboja Zlatko Vujović je dao intervju Slobodnoj Dalmaciji, u kojemu se već pričalo o njegovu odlasku u inozemstvo. Sezona 1985./86. bila je njegova zadnja u bijelom dresu, pa je upitan tko će nakon njega ponijeti kapetansku vrpcu.

"Najstariji među nama. Traka ostaje Gudelju. U pravim rukama, zar ne?", odgovorio je Zlatko.

Izjavio je to samo četiri dana prije nego što će Gudelj protiv Dnjipro zaraditi svoju drugu desetku u karijeri.

Susret s predstavnicima SSSR-a kasnije će dobiti kultni status u percepciji Hajdukovih navijača, ali ne zbog lijepe igre, već zbog fanatične borbenosti koja im je donijela četvrtfinale Kupa UEFA-e.

Igrači su poslije utakmice ostali su na centru, a publika im je skandirala još dugo nakon zadnjeg sučeva zvižduka. Nitko nije kraj dočekao čistog dresa, a na Gudeljevu nije bilo ni traga bijele boje. U pojedinim je trenucima izgledalo kao da roni u blatu, pa se diže i kreće u sprint prema protivničkim vratima. Na tom ga putu nitko nije mogao zaustaviti... No, pričamo o sredini osamdesetih, vremenu kad "orači" nisu bili na cijeni kao veznjaci plemenitih poteza.

Gudelj je te večeri fascinirao mnoge. Novinari su se natjecali u komplimentima, a Hajdukov kroničar Zdravko Reić potpisao je izvještaj pod naslovom “Silni i Gudelj i Hajduk”, u kojemu je pisalo: "Junak večeri je bio Ivan Gudelj, kazat ću, Ivan Silni".

Moskovska Pravda donijela je tekst u kojemu se za Gudelja kaže da je igrao u stilu Protasova, a vratar Dnjipra Krakovski je nakon utakmice izjavio: "Plašili smo se Zlatka Vujovića, a pokopao nas je Gudelj"

Ivan je bio na vrhuncu snage i nitko ni slutiti nije mogao da će odigrati još samo jedan europski dvoboj u karijeri, onaj protiv Crvene Zvezde....

Hajduk - Dnjipro 2:0

SPLIT, 11. prosinca 1985. - stadion Poljud.

Gledatelja 35.000. Sudac: Franco Martinez (Španjolska).

Strijelac: Gudelj u 47. i 64. minuti.

HAJDUK: Varvodić, Miljuš, Petrović, Gudelj, Jerolimov, Ćelić, Zl. Vujović, Slišković (Tipurić), Zo. Vujović, Asanović, Vulić.

DNJIPRO: Krakovski, Bačirov, Višnjevski, Pučkov, Lisenko, Šuršin, Kuznjecov, Litovčenko, Sorokalet, Protasov, Taran (Ljuti).

>>> OPŠIRNIJE O KNJIZI HAJDUČKA PRIČA: ON JE DOŽIVIO HAPPY END OSOBNE TRAGEDIJE; HAJDUK JOŠ NE 

 

Pročitajte više