Foto: Guliver Images/ Getty Image
''OVO je najuzbudljivije, najefikasnije i najbolje svjetsko prvenstvo još od Meksika 1970.'', takve i slične poruke vrištale su sa naslovnica svih svjetskih sportskih tiskovina i portala nakon prvog dijela turnira. I zaista, grupna faza Mundijala u Brazilu ponudila nam je spektakularan, lepršav, atraktivan i što je najvažnije, napadački nogomet, koji je za posljedicu imao već 44 godine neviđenu efikasnost.
Ipak, nakon što je putujući FIFA-in cirkus jučer završio svoje putovanje po Brazilu, nažalost, možemo zaključiti da, koliko god se pokušavali uvjeravati da smo gledali jednu nogometnu renesansu, to ipak nije bilo tako. Čim je završila ta grupna faza, čim su ulozi postali puno veći, taktički manevri i briga za vlastita vrata zamijenili su onaj napadački nogomet iz prvog kruga.
Od prve utakmice osmine finala, pa do sinoćnje završnice u Riju, bili smo svjedoci uglavnom teških, čvrstih i izjednačenih utakmica koje su bile odlučene ili u posljednjim trenucima, ili u produžecima, ili nakon raspucavanja sa kreča. Naravno, utakmica između Njemačke i Brazila ispada iz svih mogućih teorija i zaključaka.
Jasno, nitko ne kaže da je ta uzbudljivost nešto loše, štoviše, međutim, većina tih utakmica osim ogoljene neizvjesnosti i nije ponudila neki sadržaj. Taktički su te utakmice bile impresivne, no sadržajno uglavnom dosadne. Čak su i neki nogometni klasici, koji su trebali biti klasici, poput Francuske i Njemačke ili Argentine i Nizozemske, na kraju ispali mečevi bez okusa i mirisa.
No, nema veze, kad podvučemo crtu, ipak možemo i moramo biti zadovoljni viđenim, a kao dokaz da su se u Brazilu odigrale i neke sjajne utakmice, mi ćemo vam ponuditi naših pet najboljih.
NJEMAČKA – GANA 2:2
Ta utakmica bila je možda i krunski dokaz lutanja Joachima Lowa u potrazi za nekom nogometnom alkemijom, taktikom kojom će iznenaditi i pokoriti svijet. Naravno da u tome nije uspio, a jedino tko je bio iznenađen Lowovim otkrivanjem tople vode, i to negativno, bili su njemački navijači. Igra sa četiri stopera u posljednjoj liniji, napad bez napadača te najveća zabluda, Phillip Lahm na zadnjem veznom a Schweinsteiger na klupi, mogli su skupo koštati Joachima Lowa i njemačke ambicije u Brazilu, no ipak, prevelika kvaliteta momčadi, čak i kad nije postavljena po prirodnim zakonitostima, te pravovremeno izbornikovo otrežnjenje, vratili su Elf na pravi put.
Premda su se Alžir i Nigerija plasirali u drugi krug, ipak moramo reći da je Gana bila najkvalitetnija afrička momčad na ovom turniru i da samo zbog nepostojanja i minimuma taktičke obučenosti, izostanka discipline te apsolutnog kaosa koji je vladao u njihovoj svlačionici (predsjednik Gane je morao poslati 3 milijuna dolara u gotovini da bi oni uopće pristali igrati utakmicu protiv Portugala koju da su dobili plasirali bi se u drugi krug, a Boateng i Muntari su oči te utakmice izbačeni iz momčadi zbog fizičkog sukoba na treningu) nisu prošli dalje.
Prvo poluvrijeme nije donijelo ni neki kvalitetan nogomet ni golove, a Nijemci su poveli u 55. minuti preko Goetzea. No, samo 12 minuta poslije već je 2:1 za Ganu. Najprije Ayew, a onda i Asamoah Gyan zabijaju za Ganu kojoj se smiješi pobjeda nad velikom, ali grogiranom i zbunjenom Njemačkom. Mogli su Ganci dati i treći gol, ali nevjerojatna sebičnost pojedinih ganskih igrača, ponudila je Nijemcima mogućnost za povratak, a Švabo takve poklone ne propušta.
I onda je Low povukao ključni potez, u igru je ubacio Schweinsteigera i Klosea, a upravo mu se Miro Veliki odužio u prvom dodiru s loptom. Nakon jednog ubačaja sa strane dočekao je na drugoj stativi loptu koju je skrenuo Höwedes glavom i svojim 15. pogotkom na SP-ima dostigao rekord Brazilca Ronalda.
NIZOZEMSKA – ŠPANJOLSKA 5:1
Zašto je velika generacija Španjolske, možda najveća nogometna dinastija u nogometnoj povijesti, koja je vladala kuglom zemaljskom punih šest godina završila ponižena, osramoćena i potučena do nogu? Nemotiviranost je jedan od odgovora budući da su u posljednjih šest godina osvojili dva Europska prvenstva i posljednje Svjetsko. No, i nemotivirana Španjolska je trebala proći skupinu u kojoj su mlada i neiskusna Nizozemska, opasni, ali ne baš toliko jaki Čile, te autsajder Australija i u kojoj je branitelj naslova daleko najkvalitetnija momčad.
Opravdanje Španjolcima ne može biti starost jer su osim svi osim Xavija (34 godine) i Xabija Alonsa (32 godine) u najboljim "nogometnim" godinama. Casillas ima 33 godine, što je "sitnica" za vratara, i više od 150 nastupa za reprezentaciju. U obrani je najstariji Sergio Ramos sa samo 28 godina. Silva je Ramosov vršnjak, Fabregas godinu mlađi, Mata dvije, Martinez tri, a Koke ima samo 22 godine. Prvi napadač "Furije" Diego Costa je 25-godišnjak...
Pa što je onda razlog povijesnog ispadanja u Brazilu? Jedini logičan odgovor je - umor. Takav odgovor nudi i iskusni Alonso.
"Vjerojatno je najveći razlog ispadanja iscrpljenost. Nismo bili spremni ni psihički ni fizički", priznao je veznjak Reala.
Prva utakmica u grupi bio je klasik, repriza finala od prije četiri godine. I počelo je onako kako se očekivalo. Španjolci su poveli golom Coste iz penala, a David Silva je odmah nakon toga promašio i zicer za 2:0. Da je to zabio, tko zna kako bi završila i ta utakmica i put Furije u Brazilu. No, ovako smo gledali privatni show Arjena Robbena i Robina van Persiea koji su se brutalno iživljavali nad abdiciranim prvacima.
BELGIJA – SAD 2:1
Ovo je utakmica koju Niko Kovač treba konstantno i uporno gledati ako želi shvatiti zašto Hrvatska nije prošla grupu i zašto ju je onako Meksiko isprašio. Količina trke, snage, volje i želje, kod obje momčadi bila je nevjerojatna. Od prve pa do posljednje, 120 minute sve je prštalo od tempa, akcija, sjajnih akcija i šansi. Naravno, Belgija je bila puno bolja i samo je čudotvorni Tim Howard sa svojim milijun obrana spriječio da pobjeda Belgije bude dvocifrena.
Belgija je igrala sjajno, a kvalitetom inferiorni Amerikanci pošteno i časno su se borili koliko su mogli. Ipak, bolji je pobijedio, a izbornik Crvenih Vragova, Wilmots, vjerojatno će cijeli život tražiti odgovor na pitanje zašto njegovi igrači nisu barem približno odigrali protiv Argentine u četvrtfinalu, kao što su igrali protiv SAD-a. Mogli su barem pokušati, a ne predati se kao p...
FRANCUSKA – ŠVICARSKA 5:2
Ne samo radi sedam golova, a moglo i trebalo ih je biti više, ovo je bila prava ljepotica turnira. Ovaj meč je bio dokaz da se u laboratoriju Didiera Deschampsa radilo jako dobro te da je veliki Didi na dobrom putu da stvori jednu generaciju koja će biti na tragu one njegove. Prekrasan, lepršav i napadački nogomet koji su Francuzi igrali, pritom uživajući u igri i igrajući se nogometa, nije nikoga mogao ostaviti ravnodušnim.
Kad tradicionalno dosadnim, čvrstim i upornim Švicarcima zabijete pet komada, a pritom vam ponište čisti gol, promašite penal i imate barem još tri, četiri vrhunske prilike, onda znate da igrate vrhunski nogomet, a to što su Francuzi završili svoju brazilsku avanturu možda i ranije nego što su trebali, kriv je tko drugi nego Švabo. A Švabo je znao stati na put i puno jačim i većim momčadima Galskih pijetlova nego što je ova mlada momčad. Pitajte Platinija.
NJEMAČKA – BRAZIL 7:1
O ovoj utakmici se toliko toga već napisalo i toliko toga će se još napisati da zaista nema potrebe iznova lamentirati o sportskom događaju koji je iz gabarita sporta izašao već nakon pola sata utakmice. Nadrealni košmar iz Belo Horizontea, koji je u samo 30 minuta uništio identitet čitavog jednog naroda, vjerojatno će se ubuduće proučavati kao sociološki fenomen na institutima i fakultetima, a nama svima ostalima dao je mogućnost da i nakon 20, 30 godina bez problema možemo postaviti pitanje ''Gdje ste bili kad ste gledali utakmicu Njemačka – Brazil?''