Foto: Screenshot/youtube
NA DANAŠNJI dan prije točno petnaest godina vraćeno je ime Dinamo.
Pod zapadnom tribinom maksimirskog stadiona okupile su se tisuće navijača, a kad je legendarni Velimir Zajec izašao pred njih i rekao pobjednički: "Imamo Dinamo", zavladala je totalna euforija.
Na Dinamovoj Skupštini 44 člana (od 45) glasala su za povratak imena, kojeg je osam i pol godina ranije ukinuo Franjo Tuđman te mu nametnuo naprije HAŠK Građanski, a onda Croatia.
Nije se slavio samo povratak imena voljenog kluba, nego i kraj represije i nasilja policije prema dijelu navijača koji se usudio i dalje navijati za svoj Dinamo.
Petnaest godina kasnije, slična represija i nasilje vrše se na istom mjestu, u ime iste boje. Nakon povratka imena Dinamo u klub je ušao Zdravko Mamić i njegova proširena "familia" koja ga do danas ne ispušta iz ruke. Ime mu je ponovo promijenjeno, doduše samo neznatno, dodan je prefiks "Građanski", iako je od građanštine na Maksimiru malo toga ostalo. Deseci titula i stotine milijuna kuna ili eura ne mogu zamaskirati prljavštinu koja izvire iz plavih salona, kao ni prazne tribine na kojima je zaživjela Tuđmanova ideja o 200 obitelji, samo u Mamićevoj verziji. A navijači su, 15 godina kasnije, i dalje tamo gdje su bili, pod Zapadom, na ulicama, na tribinama, traže da im se vrati njihov Dinamo.